Ne znam da li sam postavila topic na pravom mestu i znam da cu naici samo na osude zbog svoje iskrenosti, ali ipak rizikujem. Naime, vec sam u poodmakloj trudnoci ali nisam uspela da prestanem sa pusenjem. Nisu sada bitni razlozi, najjaci je moj karakter i nemam opravdanja, no znam sigurno da nisam jedina i da veliki broj trudnica muci isti problem ali se plase osuda pa cute. Da budem iskrena, ja zapravo i ne poznajem ni jednu zenu koja je u trudnoci prestala sa pusenjem i to je grozno, a nikakva moralna podrska. Ni jedna od njih se zbog toga ne kaje. Bebe, zapravo sada vec veca deca, su bile odlicne i nikakvih problema nisu imale. Koliko god me to tesilo sve ovo vreme, priznajem da me sada uhvatio ogroman strah i griza savesti. Ne mogu da prestanem sa brigama o tome da li ce moja beba biti u redu. Uzasan osecaj, zato i ne zelim da slusam vase osude. Samoj sebi sam dovoljna. Tesim se jedino sto sam u toku trudnoce pila ogromne kolicine vitamina c jer je on antioksidant i sprecava starenje posteljice pa je za sve ovo vreme posteljica sasvim ok, a beba po ultrazvuku idealno napreduje. Molim vas drage mame koje ste u trudnoci pusile, budite iskrene i recite mi da li je neka beba imala neke stetne posteljice zbog vaseg nemara ili je sve proslo kako treba. Ne mogu da spavam od brige, to me Bog kaznjava.