Dakle, ja sam zapravo duboko razočarana našom učiteljicom![]()
Na roditeljskom sastanku, nakon samo tjedan dana škole, nam je prezentirano kako bi trebalo skupiti novac i kupiti televizor i DVD da ga imaju u razredu. Kako nitko od roditelja nije imao primjedbi, nisam reagirala ni ja (iako mi je to bilo malo :/ , ali sam si mislila da će to na neki način biti nastavno pomagalo). Televizor i DVD su u rekordnom roku našli mjesto u ionako pretrpanoj učionici i onda jučer pričam sa svojim djetetom ovako:
"Šta ste radili jučer na satu tjelesnog kad niste mogli biti vani (radi kiše)?
"Gledali smo crtiće!"
Ja sam tu već u sebi bila ovako :shock: , ali sam i dalje naivno mislila da je to bilo ipak nešto smisleno (npr. nekakva bajka-Pepeljuga, Snjeguljica, štajaznam pa onda pričaju o likovima i temi)
"Koje crtiće ste gledali?"
"'Bratz' i 'Marko i Goga'!"
E tu sam pukla![]()
Sad me zanima reagiram li ja pretjerano ili ipak nije primjereno da se na nastavi gledaju "Bratz"?
Da me krivo ne shvatite, ja nisam od onih mama koje brane crtiće, ona i doma gleda Bratz, ne reagiram ni kad dođem po nju u dežurstvo u školi pa vidim da bulje u televizor, ali zar je zaista za vrijeme nastave nužno gledati ta sr.. :?
Zar nisu mogli nasnimiti nekakve emisije o životinjama, o biljkama, o bilo čemu što ima veze s mozgom, pa im to pustiti-ako već moraju gledati TV. Da ne govorim koliko se kvalitetnije može povesti tih 45 minuta, bez TV-a