Mislim da postoji razlika izmedju periodicnih nervoza povezanih s dojenjem i necim sto bih ja nazvala instinktivnim pokusajem odbacivanja starijeg sisavca.
Ja sam se dosta mucila s ovim drugim. Tijekom druge trudnoce mi je dojenje znalo biti nesnosno. Tada nisam shvacala zasto, stalno sam plakala. Nakon poroda se malo poboljsalo. Onda u trecoj trudnoci sam imala iste osjecaje. Opet nakon poroda se poboljsalo, ali je osjecaj uvijek u nekoj blagoj verziji bio prisutan.
Iskreno receno, ne mislim da se tu bas puno moze uciniti osim pokusati naci ravnotezu izmedju tih instinktivnih pobuda i racionalnog ponasanja i balansirati. Pa dokle ide.