jedna moja rastavljena prijateljica zamolila me za riječi utjehe i pomoći u situaciji u kojoj se našla... muči ju OSJEĆAJ krivice, i ne zna kako se s tim nositi...

rastavljena je, ima sina školske dobi... rastali su se prije nekoliko godina, jer nije išlo zajedno - ni pod razno...

oba roditelja sudjeluju gotovo jednako u odgoju djeteta. u tom dijelu nikad nije bilo problema. otac ima stalne (gotovo svakodnevne) kontakte s djetetom, vodi ga na putovanja, ljetovanja, zimovanja, dijete je često kod njega...

e, sad...

otac je počeo "obrađivati" dijete - kako bi bilo lijepo da su oni svi opet zajedno, i mali traži od mame da ponovo žive zajedno. ona se jako dobro sjeća zbog čega se rastala, i ne pada joj na pamet da se pomiri.
muče ju osjećaji tuge i krivice, zbog toga što joj je sin sve u životu - a ne želi se žrtvovati zbog njega (u tom dijelu).

što biste joj vi rekli?