Prvo bi ja isto kao i mim posjela tatu i objasnila mu da ne pomaže djetetu graditi kule u zraku, jer kad se jednom sruše nastradaće dijete. Možda tome tati nije jasno da ona (tvoja prjateljica) ni pod razno ne želi više bit s njim. Čim on misli da postoji put do njenog srca/kreveta/stana/novčanika preko djeteta. E pa i to mu treba isto objasniti.

A što se tiče grižnje savjesti (koju bi vjerovatno svak osjećao u tom slučaju) nek si lijepo predoči situaciju kad dijete npr. želi u 12oj godini imat motor. Ili usred ciče zime sladoled. Dijete ima želje. Nisu sve želje ostvarive. Neće je valjda peć savjest što djetetu u 12oj godini neće kupit motor? Jer dijete ŽELI motor a ona ZNA da motor znači i opasnost. I onda bi ja recimo djetetu rekla kategorično NE za motor ali i objasnila da motor ne znači samo vjetar u kosi već i mozak na asfaltu (asti šta san brutalna)

Oću reć da bih ja otvoreno razgovarala s malenim o tome što njemu (malenome) treba i fali. Što bi on to dobio mojim i tatinim pomirenjem? Jer tatu i ovako viđa. Dobio bi to da se kući svađamo i da smo namušeni? Mislim da to nije nešto što dijete ne treba znati?

Ciaos