Nina je izvanbračno dijete, njezin biološki otac nikad nije želio niti je imao ikakve kontakte s njom, nikad ju nije niti vidio. Službeno ju je priznao (dobrovoljno) kad je imala 11 mjeseci, a ja bih danas rekla - nažalost.

Naime, danas sam predala papire u Centar za socijalnu skrb radi pokretanja postupka za dodjelu djeteta majci na skrb i odgoj kako ne bi ovisila o njemu ako joj želim izvaditi putovnicu i slične stvari.
U Centru su mi rekli da ću, kad se postupak provede, dobiti rješenje u kojem piše da se određuje da Nina živi sa mnom i - to je to. I dalje joj neću moći sama izvaditi niti putovnicu, a kamoli recimo odrediti tko će joj biti skrbnik ako se meni eventualno nešto dogodi. I sad se pitam čemu onda uopće to?

Ima i dalje, ako želim ta 'dodatna prava' ,da ih tako nazovem, moram pokrenuti postupak za oduzimanje roditeljskih prava ocu na Općinskom sudu, a u Centru su mi rekli da mi oni to ne preporučuju jer kao otac se s vremenom može početi ponašati kao otac, pa dijete ima pravo na oca pa bla,bla...)

Btw. vrli otac je pristao otići sa mnom u Centar kako bi se dobrovoljno odrekao roditeljskih prava i prava na posjete jer ne želi imati nikakve veze s njom.

Ako je netko prošao ovaj postupak možete li mi reći - mora li to doista ići tako kako su mi objasnili u Centru? Je li istina da se on ne može dobrovoljno u Centru odreći roditeljskih prava i prava na posjete? I naravno - pitanje za pravnice: da li da to i dalje vodim sama ili je pametnije uzeti odvjetnika? Koji god korisni savjet imate, hvala unaprijed