pa ja se moram slozt sa AM.
zapravo m ni jedan period nije bio tezak. mislim, daleko od onog "tezak" da razmisljam prestati.
dapace.
imam osjecaj da ona prestaje a men je jos prerano. naglo.

najteze mi zapravo pada konflikt ja<->okolina.
sjecam se da je MM kad je L. imala mozda 6mj. izjavio da je dojenje dvoipogodsnjaka skoro pa fuj. danas je veliki zagovornk dojenja, pa tako i produzenog.
dapace, prvi istupa i govor o prednostima koje vidi.

taj konflikt.....naime, za mene je dojenje bezvremensko. ono mi ne ulazi ni u jedan kalup kojeg definira vrijeme ili period.
zbog toga se ne nalazim na istoj valnoj kada od okoline cujem kako je ona prevelika za dojenje.
jer ona je za mene Lea, ni velika ni mala. samo Lea. koja doji i kojoj dojenje puno znaci. pa samim time znaci i meni.

najteze bi mi bilo kada bi mi tim prigovorom starosti ukrali barem mali dio spokoja i uzurpirali nas mir.
zapravo se djelomicno ljutim i na sebe jer bi uvijek isla argumentom "preporuca se dojenje dvije godine pa i duze, dokle god to majka i dijete zele" umijesto da otvorim srece i velim "da dojimo, dojmo i uzivamo".

pogotovo kad se susretnem sa medcnskim djelatnicma, svih smijerova i dobi.
oni ko da svjesno ili nesvjesno uzimaju onu svetost i nevinost dojenju.

sto se tice drugog pitanja, jos uvijek dojimo.