Moja necakinja ima down sindrom,ona je jos mala
ima 7 godina i bilo mi je jako zao kad sam procitala tvoj post.
Mislim da takve osobe moras kao prvo upoznati
a onda prihvatiti kakve jesu.Jer nisu savrsene
ali vjeruj mi da su posebne.
Zamisli ljetos su nam dosli u posjet i kad su trebali ici kuci
ona je legla na kauc i rekla mami:
idite vi,mene boli glava ja cu ostati tu jos malo

obozava
biti kod nas i izmislit ce bilo sta samo da ostane 10 minuta duze!
Mislim da su roditelji grijese sto to kriju
jer na svjetu ima toliko osoba s down sindromom da zive,rade i
imaju obitelj.Oni su jako drustveni ali isto tako
imaju taj svoj specifican karakter da su sebicni i tvrdoglavi u nekim stvarima.
Pretpostavljam da je ona jako sebicna na njega
i samim tim nezeli ga niposto izgubiti!
Upoznaj je bez predrasuda,sigurna sam
da ce ti nakon nekog vremena postati simpaticna bas
takva kakva jest,nesavrsena...
i