Mozda bi naslov trebao biti 'Moj prvi sluzbeni put kao mama'
Ne znam od kud bih krenula ... prije mjesec dana stigao mi je mailom poziv za posjet sajmu u Bologni, cuveni Cersaie, u prvi sam tren pomislila mozda je to idealna prilika da provjerim da li je stvarno dojenje glavni krivac za nase iskrzano spavanje po noci, za tesku adaptaciju, ma za sve ... Medutim kako sam citala mail dalje shvatila sam da se radi o 6 dana a ne 2 kako sam pomislila u prvi tren ... i glatko sam odustala i forwardirala mail dalje.
Nakon nepunih 5 minuta stize mail natrag od glavnog da neka se ja izorganiziram a ja :? i tako u iducih 5 minuta ja odlucim da idem, ali idemo svi skupa ... danju pressice po sajmu a nocu mama-cica hehehe

I tako mi krenemo, srecom odobrili su mi malo drugaciji raspored od predvidenog pa smo iskoristili blagodati direktnog leta ... avantura pocinje ... Leila ima 16 mjeseci i nije bas vise od nosenja ali ni vozenja u kolicima, tako da je let od sat vremena njen maksimum. Uz bezbroj isprika covjeku ispred nas kojem je smizla odlucila pod svaku cijenu promijeniti frizuru slijecemo u Bolognu. Vrijeme nam je suncano i sve super, ali hotel nam je stvarno na rubu grada (iako smo vecer prije gledali i preko Google Eartha nije nam tako izgledalo strasno) uz sami sajam, i nije bas predvideno za pjesake ... prvu vecer krecemo u avanturu pronalaska ducana s hranom, bezuspjesno jer je nedjelja pa uspijemo uzicati u hotelu jogurt i kroasan. Cica rules!

U sobi veselje, dijete trci izmedu kofera i najveca joj je fora uci u tus kabinu i lizati staklo ... no dobro, uskoro seli svu svoju paznju na sef i ja jos govorim MM da sto joj brani pa kao sta se moze desiti ... 10 minuta kasnije Leila stoji ispred zakljucanog sefa i teske suze roni a nas dvoje pokusavamo sve moguce kombinacije naravno da je ostao zakljucan do kraja.
Iduci dan imam cijeli free pa koristimo priliku i obilazimo grad, Leili se ne svida ta kolicina ljudi na ulicama i nikako se ne zeli voziti u kolicima, sreca ponijeli smo pouch koji spasava stvar ... ali da ne bude sve idealno smizla ne zeli nista jesti nego bi samo cicala, prvi dan popustam kao sve je novo bla bla ali nakon 24 satnog nacicavanja pocinjem luditi, ona to kuzi i jos pojacava tempo ... aaaaaaaaaaaaa

Treci dan provodim na sajmu i vise nego moram samo da mi se cice malo oporave i skoro zaspem na pressici od umora i nespavanja ... predvecer jos jedna presica i vecera nakon toga ... MM je uspjesno ishendlao uspavljivanje pa mu se jos jednom zahvaljujem na tome ali cim sam stigla u hotel smizla se pristekala i do jutra. Uglavnom dani su nam slicni, ujutro ja odradujem evente prema rasporedu, popodne razgledavanja/park/i ina zabava. Puno veselih trenutaka, ali i puno nervoze oko cicanja/necicanja, ako joj dam nece prestati ili trazi svakih 5 minuta, a ako ne dam siza svjetskih razmjera ... pa sto je to doslo? Umjesto da smanji ona pojacala 300%!!! A noci necu ni spominjati ...

Predzadnji dan odlucimo obici jos jedan veliki park, a tamo super dio za klince, drveni vlakic sa lokomotivom i vagonima ... Leila nije znala gdje ce prije od srece i veselja, ja se zavalila na klupu i zmirkam u sunce, MM stoji pored nje i TUP, padne mu doslovce kroz ruke ispred nosa ... place jako, nosi je k meni, ja je grlim, tjesim i onda skuzim ... cvorugu, ali kakvu cvorugu ... velicine marelice ... :shock: kad me nije strefio infarkt, daj vodu, maramicu, sta cemo sad ... sreca snasla se neka mama odmah uz nas i pozvala hitnu, stigli su stvarno brzo, potrpali nas i u bolnicu ... ne pricaju bas engleski, ja pokusavam talijanski ... tjese me '' it is good, she is crying, it is good''
U bolnici na pedijatriji ogromna cekaonica, kao velika igraonica, smizla je u tren prestala plakati i totalno se raspametila od sarenila, izmjerili joj tlak, pregledali, pogledali crtic u ordinaciji, cvoruga splasnula, mama pratite ju i biti ce sve ok.
I danas povratak ... znali smo unaprijed sto nas ceka jer letimo u vrijeme njenog spavanja i biti ce nam ludoooo ... stigli smo na aerodrom, guzva prevelika, ona bi se vozila na onim kolicima za prtljagu, hajde nademo neki kompromis, ali kad se htjela voziti stojecki vadim je van ... pobjegne mi po nekim stepenicama, uhvatim je ona umire od smijeha i tak ... i onda stanemo u red za security check, cim je skuzila da stojimo krece siza, ako je spustim pobjegne, ako je drzim izvija se, prodemo security skuzim nema mi poucha ... MM prolazi natrag ide ga potraziti, ja i Leila ostajemo same sa ruksacima. Zabavim je kroasanom ... i onda skuzi psa na klupi iza i hoce k njemu, ok odemo pogledamo, gurne mu prst u njusku, malo je polize i odemo ... a ne ... ide ona opet, pas rezi, ja je micem ona vristi ... baca kroasan, vracam je prema ruksacima, pricam, ona me ne cuje ... bjezi prema psu, u zadnji cas joj lovim ruku dok zena vrti glavom ... dolazi MM praznih ruku, nema mog poucha ... bas mi je doslo zao, placem, sve mi se skupilo ... ulazimo u avion, Leila lupa dlanom po prozoru i pokazuje neka ga otvorim, cim sam izgovorila 'ne moze se' krene u dreku ... sve se ori po avionu ... opet cica rjesava stvar, malo utjehe i zaspe kao malo mace u mom narucju ... i prode mi kroz glavu u tom trenu a htjela si otici sama na ovaj put da vidis je li cica kriva za sve?

I naravno evo i slikica