 |
|||
Krupmiriću ja sam sa posla - otišla roditi mrtvo dijete.. Stoga tvoja kritika molim na glašavam na mene se na odnosi.
U ovoj trudnoći Hereditarna trombofilija je razlog da od plusa na testu 14 DC imam pravo zakosnko biti na bolovanju.
A ja ga ipak nisam iskoristila već sam radila do 16 tjedna trudnoće.
Stoga, nema to veze izvrtati i ne izvrtati zakon.
Moj je post u svakom kontekstu bio upućen, cure ako možete ako nije potrebno - a da li tko može, te da li je potrebno ili ne zna sam za sebe
Vidiš, situacija je ista, samo je gledamo svaka sa svoje strane.bleeda prvotno napisa
Upravo tako.
sorry o čemu ti pričas? laznom bolovanju.Pa čuj ajde ti samnom svaku 4 noć u noćnu smjenu na cestu s opasačem i pištoljem pa da vidis bili otišla na lazno bolovanje kako ga nazvas.a o tome što zakon ima reći...hm.
Ja potpisujem superman, nekad mi je koma i teško, ali radim, mogu i zdrava sam i napokon su me skinuli s terena....
ok, cure, meni je drago da se vi odmarate doma, ali mi nije u redu da se to baš naglašava, ipak je biti na lažnom bolovanju-zabranjeno :/
nemam namjeru uopće ovdje nekome objašnjavati zasto neradim ili radim to ja odlučujem isključivo čak ni moj doktor jer radim takav posao gdje mi je glava u torbi i zasto riskirati.
A volila bih viditi tu komisiju koja bi me poslala na posao.
BTW radim 15 godina nočne smjene koje mi nisu plaćene ,kao ni blagdani pa sve i da "podkradam" drzavu svojim bolovanjem NEKA SAM uzimam svoje.
koliko o laznom bolovanju toliko i o laznom moralu radi prosjeka naknade.
Kod nas nije situacija kao u RH.U mojoj županiju su komplikacije i cijelo porodiljno plaćeni 100% plaće ili ostatak ako zupanije nedaje isplaćuje firma pa nemam potrebu kalkulirati.
na jednoj strani smo zakinuti na drugoj dobijamo po pitanju novca i tako u krug.
jako ruzno mi je komentiranje nečijih odluka posebno od forumašica koje zatrudne bez problema i isto tako iznesu trudnoću .Ima nas koji smo čekali dugo godina da zatrudnimo i sad to pokusavamo sačuvati
laky... sestro ti si košulja plava, nek me sjeti nek miriše??!sorry o čemu ti pričas? laznom bolovanju.Pa čuj ajde ti samnom svaku 4 noć u noćnu smjenu na cestu s opasačem i pištoljem pa da vidis bili otišla na lazno bolovanje kako ga nazvas.a o tome što zakon ima reći...hm.
Ja potpisujem superman, nekad mi je koma i teško, ali radim, mogu i zdrava sam i napokon su me skinuli s terena....
ok, cure, meni je drago da se vi odmarate doma, ali mi nije u redu da se to baš naglašava, ipak je biti na lažnom bolovanju-zabranjeno :/
nemam namjeru uopće ovdje nekome objašnjavati zasto neradim ili radim to ja odlučujem isključivo čak ni moj doktor jer radim takav posao gdje mi je glava u torbi i zasto riskirati.
A volila bih viditi tu komisiju koja bi me poslala na posao.
BTW radim 15 godina nočne smjene koje mi nisu plaćene ,kao ni blagdani pa sve i da "podkradam" drzavu svojim bolovanjem NEKA SAM uzimam svoje.
Draga moja, nitko a najmanje tu na ovom forumu nema pravo pametovati tebi što ćeš ti učiniti sa svojim bolovanjem, ionako si ga ne daješ sama već ga doktor propisuje. Pa i da misliš kvarno (A ne misliš) doktor je onaj koji daje zadnju riječ.sorry o čemu ti pričas? laznom bolovanju.Pa čuj ajde ti samnom svaku 4 noć u noćnu smjenu na cestu s opasačem i pištoljem pa da vidis bili otišla na lazno bolovanje kako ga nazvas.a o tome što zakon ima reći...hm.
Ja potpisujem superman, nekad mi je koma i teško, ali radim, mogu i zdrava sam i napokon su me skinuli s terena....
ok, cure, meni je drago da se vi odmarate doma, ali mi nije u redu da se to baš naglašava, ipak je biti na lažnom bolovanju-zabranjeno :/
nemam namjeru uopće ovdje nekome objašnjavati zasto neradim ili radim to ja odlučujem isključivo čak ni moj doktor jer radim takav posao gdje mi je glava u torbi i zasto riskirati.
A volila bih viditi tu komisiju koja bi me poslala na posao.
BTW radim 15 godina nočne smjene koje mi nisu plaćene ,kao ni blagdani pa sve i da "podkradam" drzavu svojim bolovanjem NEKA SAM uzimam svoje.
Pa kad frizerke, trgovkinje, medicinske sestre koje vide + na testu odlaze na čuvanja i nitko to ne spori (jer to su teški poslovi za trudnoću) ne vidim razlog medicinski da se trudnicama koje imaju indikacija ne napiše komplikacije..
A ja...ja sam na godišnjem stari i novi za 2009 - tako da ja imam 45 radnih dana godišnjeg..pa tek onda idem na komplikacije na koje zakonski imam pravo
No sikiriki draga moja....tvoj posao je itekako za komplikacije od trena kada vidiš + na testu
joj cure, pa šta se na mene ljutite, naravno da je meni u redu da nećeš s pištoljem na posao, ili da nećeš ako imaš prošlost ko ti na posao,nisam luda....
nego se baš na forumu ne smije savjetovati trudnicama da idu na bolovanje bez indikacija, ne smije, a ne kažem da vi nemate indikacija...
sorry ako sam krivo shvaćena :/
Ja upravo tako mislim - uvijek se ovo pretvori u divljanje onih koji su na bolovanju. Mislim da se razumijemo - i ja radim 11 godina, i sada dok sam trudna i zbilja mi nije lako, također idem na posao. Pa ne moram se valjda ispričavat što sam ostala trudna bez problema i što imam urednu trudnoću. Noćni rad je i opasna radna mjesta su tako i onako zakonom zabranjeni za trudnice i mislim da poslodavac ima obavezu rasporediti na drugo radno mjesto. Meni se samo ne sviđa generalni stav da netko "uzima ono što je njegovo". I ja bih mogla uzeti, ali nisam. Tako da mislim da opravdano očekujem malo poštovanja, s obzirom da nikog ne osuđujem, samo kažem da komplikacije postoje za one koji zbilja imaju komplikacije i za njih i ja radim, odnosno za to da ako budem ikad imala komplikacije, da na njih mogu otići.
A konačno, svatko postupa po svojoj vlastitoj savjesti, a ja sam se, zato što radim, svakakvih gluposti naslušala, uključujući to da će mi dijete nastradati ako budem radila. Umjesto da jedne s drugima budemo solidarne, kad već živimo u dominaciji muškaraca, mi se tu čerupamo oko gluposti.
ne slažem se sa tobom...
ispadaš ogorčena činjenicom što radiš...tako zvuči tvoj post. Ako si ti ogorčena ne rasipaj gorčinu po curama koje iz razloga su na komplikacijama.
Ja sam svoj rok službe u prvoj odradila... i da nemam dijagnozu koju imam (a imam ju) smatram da za ženu od 37 godina ( i nevezano za godine i mlađe) nije gužvanje po tramvajima u 7 ujutro, guranje i laktarenje laktovima u trbuh, gripe i iskašljavanje te stres na poslu, moljenje da ti se netko digne u tramvaju te posklizavanje na ledu ujutro
Pisala sam o tom koliko su "Noćni rad je i opasna radna mjesta su tako i onako zakonom zabranjeni za trudnice "moj poslodavc mene nije rasporedio na drugo mjestojer nije vidio iz mojih nalaza da sam trudna ali nezelim o tom.
samo bih pitala po čemu mi to divljamo a to sto ti se nesviđa da netko uzima ono sto je jegovo nije moj problem ja uzimam ono na sto imam pravo a onaj tko nezeli uzeti opet njegov problem.
Molim da me se u buduće nedeklarira kao divljakušu !!!! ili onaj tko divlja ima i neko drugo ime :?
Lijep pozdrav svima
Malo se mučim sa svojom situacijom na poslu.
30 godina. prva trudnoća.tek na početku.
već nekoliko godina radim u istoj firmi na ugovore na određeno (može se, jer poslodavac jednostavno izmjeni naziv radnog mjesta, a ja uredno potpisujem ugovore- tko mi kriv, eto moram raditi.) I sada jednostavno skrivam trudnoću. I izgleda da ću morati sakrivati dokle ću moći. Sigurno mi neće produžiti ugovor o radu. Možda se to nekom čini pravedno, možda netko smatra da nije fer od mene što ne govorim istinu, al meni je to jadno. al to su možda i hormoni
Ja potpisujem Mačkulinu i Laky u potpunosti. A što je to lažno bolovanje??? Ja nemam noćne smjene nitri se bavim nekim opasnim poslovima. Odgajatelj sam u vrtiću. Nemam niti neke specijalne teškoće osim onih uobičajenih trudničkih ali sam svejedno na komplikacijama od početka trudnoće jer smo dr i ja zaključili da je tako najbolje s obzirom na posao. Nije mi se baš činilo zgodnim svaki dan čekati da li će doći netko sa meningitisom ili šarlahom ili jednostavnom gripom. Nije mi se čak činilo zgodnim niti prebaciti preko svojih ruku 25-ero djece po nekoliko puta na dan i promjeniti im pelene, obrisati guze i sl. Inače zaista volim svoj posao i često odem posjetiti djecu ali se ne osjećam krivom što želim očuvati svoje zdravlje i svoju trudnoću prije svega. Ma o čemu vi pričate kada spominjete nekakvo uzimanje. Od koga ja to šta uzimam?? I kakvo divljanje??? Pa kome se radi neka samo izvoli. I ja bih radila da imam neki poslić gdje si mogu prilagoditi uvjete rada. Ali moju djecu u vrtiću jednostavno ne zanima to što sam ja trudna. Oni zahtjevaju svoje. Pa koga je briga za ono što se uzima od mene??
Ma ovo je preteška tema i mislim da nitko ali apsolutno nitko nema pravo uopće komentirati a pogotovo ne osuđivati odluku drugih da budu ili ne budu na bolovanju!!!
Ti si poslodavcu dužna najaviti korištenje rodiljno dopusta 30 dana prije odlaska.Lijep pozdrav svima
Malo se mučim sa svojom situacijom na poslu.
30 godina. prva trudnoća.
već nekoliko godina radim u istoj firmi na ugovore na određeno (može se, jer poslodavac jednostavno izmjeni naziv radnog mjesta, a ja uredno potpisujem ugovore- tko mi kriv, eto moram raditi.) I sada jednostavno skrivam trudnoću. I izgleda da ću morati sakrivati dokle ću moći. Sigurno mi neće produžiti ugovor o radu. Možda se to nekom čini pravedno, možda netko smatra da nije fer od mene što ne govorim istinu, al meni je to jadno. al to su možda i hormoni
Ostalo nisi dužna.Trudnoća je tvoja privatna stvar.Naravno,ako se ukaže potreba za mirovanje u nekom trenutku to ne treba najavu jer su to nepredvidive okolnosti.Tako da nema potrebe da imaš grižnju savjesti.
Što se tiče rada u trudnoći i radnih mjesta.Kad je moja beba operirala srce u Njemačkoj njezina sestra je bila medicinska sestra u šestom mjesecu trudnoće.Što se tiče uvjeta rada i bolovanja u trudnoći postoji opcija otvaranja bolovanja ako ne postoji zamjensko radno mjesto sa boljim uvjetima.Ali treba biti jasno da trudnoća sama po sebi nije bolest i otvaranje bolovanja iz razloga meniseneidenaposao jest kršenje istog.
Uh, uh, zakuhalo se.
Eto, ja ću raditi još do cca polovice ožujka, a onda stari go, novi go, pa onih 45 dana, i tako ću dogurati do termina. Al za sada je naporno: stavi cure navečer u krevet, digni ujutro stariju, idemo u vrtić, žuri na posao... Popodne nema odmora, radim i 2. smjenu doma, cure me se užele, tako da večer dočekam 'hodajući u snu'. ipak, bolje mi je nego mnogima, jer imam doma 'logistiku', tako da se baš i nemam pravo žaliti. Prilično se dobro osjećam, sad kad su mučnine prošlo (a bome je bilo jaaaaako ružno, ali sve sam 'preradila').
Ipak, eto malo zanimljivosti. Inače mi T protiče dosta uredno i nemam nekih problema. Ali jučer i danas... neki čudni dani: jučer se vraćam od zubara, zub boli ko blesav, ja na nogama već dugo, samo što se ne srušim. OK, stigne MM po mene, vozimo se mi, stojim na pješačkom, kad odjednom BUUUM: mladi vozač, skliska cesta, lupio nas odostraga. Ajd, ništa strašno.
Jutros, pak, dolazim na posao i moram zaobići nekakav lanac koji priječi da auti dođu pred firmu. Hodom po rubnjaku, krivo stanem, i završim na koljenima. Desno oderala. Ajd, ništa strašno.
Ma, sve u svemu, neobično mi je da mi se u 2 dana dese takve stvari. A zub i dalje boli
Al ne sekiram se. Bebica se miče, svi smo živi i zdravi i idemo dalje.
pusa svima!
Svatko odlučuje za sebe i naravno svatko zna kakav mu je posao.
Moj je uredski sjediš 8 h ispred kompjutera. Fizički nije naporan u smislu dizanja i teglenja, ali iskreno ja jedva i doma odsjedim 1 h na kompu i čim se ispružim olakšanje. Inače se i sjedenje za kompjuterom 8 h ne preporuča u trudnoći.
Komplikacije mi je prepisao ginekolog. Iza mene su 3 izgubljene trudnoće i naravno sad sam na terapiji svega i svačega (2 vrste lijeka i inekcije heparina), opravdano nakon hrpe nalaza i dijagnoza.
Sretna sam što nemam krvarenja ali pitanje je da li bi dogurala do ovog tjedna da sam na poslu, a ne doma.
Na poslu možda i nije svaki dan stresan, ali dovoljno je da se jedan dan nešto dogodi i da to utječe na ishod trudnoće.
I zato uopće nemam grižnju savjesti što sam na komplikacijama jer smatram da je moj ginekolog dobro procijenio.
uporna,, nakon 3 izgubljene trudnoće, zaista nitko i ne postavlja to pitanje.... Naravno da je ginekolog dobro procijenio, bilo bi čudno da je procijenio nekako drugačije...
Ja bih vrlo rado bila na poslu do kraja trudnoće.
Ali ću bez tog posla ostati čim se moja trudnoća počne primjećivati.
I to je ono jadno zbog čega šaljem virtuale žalopojke.
Općenito odustajem od ove teme koja se zove : Trudnice na poslu, pa ne znam zašto se zakačim s onima koje ne rade...
Hvala onima koje su podijelile radno iskustvo u trudnoći (sirius), a svašta tu ima za napisat---
Kao što sam rekla, nikog ne osuđujem, samo očekujem da me se ne linčuje jer kažem da je nezakonito ne radit jer se nekom ne da...(znači ne radi se o komplikacijama, prošlosti opetovanih pobačaja i slično).
Eto, trudnica na poslu u 31. tjednu, nema više ništa reć na ovu temu.
Cubana mogu te potpisat rukama i nogama.Pouzdano i korektno i po zakonu. Niti ti imaš pravo pitati buduću zaposlenicu jel trudna ili planira ostati trudna u narednih godinu dana niti ti ona to mora po zakonu reći.
Jedini je problem što takvi poslodavci zapošljavaju na određeno pa trudne zaposlenice uvijek nadrapaju.
Sva sreća da ima i drugačijih firmi i drugačijih poslodavaca.
Da si moj poslodavac odavno bi bila u novinama.mislim da kad bi mi netko prešutio trudnoću, i nakon 2,3 ili 4 mjeseca rada otišao na porodiljni, ne bi se više mogao vratiti k meni u firmu, osim po radnu knjižicu po isteku porodiljnog.
ja sam se zaposlila trudna, doduše u ranoj trudnoći koju sam otkrila tjedan dana prije nego mi je ponuđen ugovor o radu, na određeno, godinu dana.
s obzirom kako je došlo do toga ugovora i što mi je poslodavac priuštio prije nego je bio (doslovno) primoran primit me na posao stvarno mi nije palo na pamet kazat da sam trudna. a i da sam rekla mogao me samo još više "zamrzit". primit me morao.
sad se već trbuh vidi iz aviona, ali nitko ne postavlja pitanje trudnoće.
radim sasvim normalno, dobila sam svoja zaduženja koja sam skužila u roku hitno i korektno odrađujem. drugi je par cipela što radim posao koji je očito bio namijenjen nekome "za kaznu". a ja "plaćam" debelu kaznu i "ispaštam grijehe" načina dolaska na posao. i svjesna sam toga, ali radim najbolje što mogu. i dokle god budem mogla tako ću radit.
što se tiče odlaska na bolovanje, lažno ili pravo, jedno od pitanja mojih kolegica (kad su vidile da sam trudna) je bilo: a šta ne ideš na bolovanje? kad sam objasnila kako za to nema potribe, kako se osjećam sasvim ok, da mi je gušt radit a ne sidit doma otkrile su mi "male tajne" firme u kojoj radim. u 99% slučajeva žene čim otkriju da su trudne idu na bolovanje, cijelu trudnoću. nekad opravdano nekad samo zato jer mogu, jer rade u državnoj firmi i jer se osjećaju zaštićene ko lički medvidi. i ko im šta može pogotovo što se jako dobro zna kako se zapošljava (u velikoj većini slučajeva, da ne govorim u postocima) u državnim firmama. jer kad dođeš priko veze na posao jako je mala vjerojatnost da ćeš s istog odletit jer si na "komplikacijama u trudnoći", bolovanju ili nečem sličnom.
Ja sam trenutno na bolovanju, ali prva 4 mjeseca trunoće sam radila, pa bih malo o tom iskustvu...
Trudnoću sam odmah priznala svojoj šefici jer sam s tom ženom inače u jako dobrim odnosima. S ostalima (iz mog sektora) sam malo pričekala iako sam znala da će odmah počet postavljat pitanja jer sam prestala pušiti. Ja sam svima još mjesecima prije "pametno" najavila da ću prestat pušit kad ostanem trudna ili htjednem zatrudniti.
I taj sastanak kad sam svečano objavila da sam trudna nikad neću zaboravit. Ne očekujem ja iskrenu radost ni kod koga, ali brate mili da mi 10 žena zakurla očima na spomen trudnoćeBaš sam se nekako šugavo osjećala, možda da imam iskustva bih bila pametnija, ali ovako sam naivno mislila da su svi normalni ljudi kao što je ta moja šefica. Ma mogla sam ja čekati još s tim priznanjem ali me do ruba živaca dovela kolegica koja je non stop plakala na svaku opasku i uvijek se vadila da joj je "štitnjača proradila".
I tako ta gopođa koja je 20 godina starija od mene plače preda mnom a ja bih joj pomogla ali ona mi uporno govori da sam bahata i da ja nju ne poštujem i tako...i onda je meni puko film jer sam i ja htjela da me se malo poštedi takvih psihopatija. Jer me je uzrujavala. Jer sam nakon svakog razgovora s njom se morala borit sa željom da zapalim. Jer mi je njene štitnjače bilo na vrh glave.
Pa sam onda rekla da sam trudna i ispala najbolesnija tamo. Al bar sam se spasila konflikata...
bb, moja je dir super reagirala, al kolege
izjave tipa "taman sam ti htio prebacit taj i taj projekt pa si me za**" i ali si se odlučila malo odmorit i slično...
Da, to mi je super, kako se trudnoća smatra receptom za odmor... Po mom iskustvu nakon priznanja trudnoće kao da mi u očima drugih odjednom kvocijent inteligencije padne na sobnu temperaturu. Mene su odmah počeli izbjegavati u svim raspravama vezanim za posao. To se nekako poklopilo s mojim odlaskom na bolovanje, koje sam zbilja htjela odradit i vratit se na posao (financijska razlika je prevelika), međutim jedna stvar je povlačila drugu i bolovanje se razvuklo a ja već u šestom mjesecu... Iskreno, ne fali mi više ta bolesna atmosfera, njhovi otrovni pipci sežu do mene i ovako na bolovanju, ne znam kako bih podnijela sve to da sam tamo...
Da vam se pridružim - ja sam do sad 3 sedmice na bolovanju, opravdano, propisano strogo mirovanje.
Prva T - spontani u 9tj., druga T visila o koncu, preležana pod grdnom terapijom do zadnjeg dana. Sad kad sam ustanovila T, moj dr. je naredio ODMAH na strogo mirovanje, ali ja nisam osjećala tegobe i molila sam ga da me pusti još malo, da idem na posao, da živim bar donekle uobičajenim ritmom. I onda, kad smo bili 9/10tj. počele kontrakcije i ja vidim da je vrag odnio šalu, jedno je što ja priželjkujem - normalnu T da se šepurim okolo u svoj svojoj veličini i širini, a drugo je realno stanje...
Ja radim na određeno, sad mi ugovor ističe zaključno sa zadnjim danom februara.
Ali ulog mi je preveliki za kockanje
Cure koje radite, vježbate li? Od početka trudnoće namjeravam početi s vježbanjem, tjedni prolaze (trenutno 21 tj) a ja čekam da mi se vrati ona energija izgubljena od 16 tj mučnina koje sam odradila na poslu, kućanskih poslova i brige o svom neumornom dvogodišnjaku. Na poslu puno hodam jer sam terenac pa sam i u relativno dobroj formi, ali nisam sigurna koliko bi mi vježbanje uzelo energije? Ili bi mi vježba pomogla da se bolje osječam?
pa ako se dovoljno krećeš i fizički radiš,jedino da pred spavanje 2-3h ubaciš neku jogu, disanje...da ljepše odmoriš
ja vježbam svaki drugi dan otprilike, ali ja na poslu uglavnom (otkad ne idem na teren)sjedim :/
Ja nikako da se odlučim oko toga kad da kažem šefu (i šef i njegovi zamjenici su muškarci, nema žena). Čas mislim da ću čekati dok god se ne vidi (sad sam ušla u 14. tjedan), a onda opet mislim da je bolje da mu kažem što prije. Nisam pametna oko toga... S jedne strane, u firmi mi se stvarno drže zakona i najvjerojatnije me ne bi šikanirali ni krivo gledali. Tim više što me poznaju - digla bih frku do neba a to mojoj firmi ne treba. S druge strane, 10 godina sam u istoj firmi, voditelj sam tima i u tih 10 godina niti jedna žena koja je (bila) voditelj tima nije bila trudna. To nije čudno, jer imamo malo žena na toj poziciji, a i one koje jesu, starije su dosta od mene. Tako da ne mogu iz tuđeg iskustva ništa pametnoga zaključiti.
Planiram raditi do kraja, dok me zakon ne potjera na porodiljni. Isto tako, vraćam se čim prije budem mogla. Posao fizički nije težak, ali je dosta stresan.
Inače, smatram da svaka žena za sebe treba odlučiti o tome do kad će raditi. Teško je suditi o tuđoj situaciji...
da li ti je to prva trudnoća i koliko imaš godina ako smijem pitati?
kiara 666
prakticiram yogu, sa instruktoricom svaki drugi dan, kod kuce svaki dan.
pokusavam bar pola sata pjesice prosetati.
*
Od sutra sam opet na posao (pauzirala zbog raspusta) i sada me opet ceka muka po sedenju.
Arkana10, možeš li nam reći da li je to što ti praktikuješ neka yoga prilagođena baš trudnicama???
Ja sam počela ići na yogu kad je G. napunio oko 4 mjeseca, išla sam oko godinu po i ta yoga me bukvalno vratila u život, baš sam bila u kriminalnom stanju.
Vježbam negdje od 10. tt, a kao smjernica mi služi knjiga "Vježbanje u trudnoći" Snježane Vojvodić Schuster. Vježbe nisu naporne i sigurno ti ne bi oduzele puno energije. U biti, naglasak je u istezanju i rasterećenju zdjelice i kralježnice.
A obzirom da ja svaki dan na poslu 8 h provodim u sjedećem položaju, vježbanje mi i te kako godi...
e, te su vježbice baš super ono za rastegnut se, nisu nimalo naporne.
Trebala bih poslom na put. Cca 300 km u jednom smjeru. Putovanje autocestom. Ne bih ja vozila. Isti dan se vraćamo kući. Trudna sam 24 tjedna, trudnoća uredna, na pregledu prošli tjedan sve OK, cervix zatvoren. Što mislite: ići ili ne ići?
Curke, molim vaša mišljenja i prijedloge!
Ja sam prošli tjedan ( 20tj) bila poslovno u Lju - isto na jedan dan. Bilo je ok, mada sam se vratila jaaaako umorna.
Ovaj vikend smo bili obiteljski u Opatiji.
Dr mi je rekao da dok se ja osjećam ok, mogu putovati.
Superman, ja bih na tvom mjestu išla kada bih bila sigurna da će se bar jednom stati (ima vozača koji ne vole stajati).
Ja bih isto putovala, al mi muž ne želi....
možeš, zašto ne
da, to je yoga za trudnice.
Instruktorica je profesorica yoge jako dugo godina i radi iskljucivo na tim programima u sklopu zvanicnog yoga centra.
*
danas mi je radni dan i jedva sedim...
popodne imamo yogu, pa cu uzivati.
a kakve veza yoga ima sa trudnicama na poslu? :? :? :?
supermen ja sam u odprilike toj dobi išla na poslovni put od 2 dana nekih 400km i još sam sama vozila i sve je bilo ok. gledaj ako tebi put paše jer to može biti dosta zamorno ako odrađuješ onako preko volje. ali ti voliš svoj posao koliko ja znam pa predpostavljam da će ti pasati malo aktivnosti. što se vožnje tiče ne moraš se bojati jer sam ja i na more išla i napravila toliko km u jednom smjeru koliko ćeš ti tamo i nazad. ako je ginić rekao da je sve ok onda putuj i uživaj
u tim trudničkim tjednima sam mislila
Ja sam nekoliko puta tijekom trudnoće išla na jednodnevni put Os-Zg-Os vlakom i autom na more (u kamp sa šatorom
Prva mi je trudnoca i imam 32 i pol godine
Nije ti baš sila druckati se 600kn u jednom danu.
jer mi pomaze dok sam na poslu. pise mi gore u neki post. A tema je bila, nadam se, da nisam oftopik, kako se snalazite trudnice na poslu, a ne dali trudnica treba ili ne treba ici na posao?
ako sam offtopik, sorry, necu se vise javljati na temu.
ma yok, nego meni nije bilo jasno zato sam pitala...sad kada si mi objasnila jasno mi...
nemoraš ti ne javljati se na temu jer sampitala kakve veze ima yoga sa naslovom.
Pa nismo valjda tako uvredljivi
Hvala svima za savjete!
U međuvremenu me pak snašlo nešto drugo....pa tko ima volje nek zaviri na "Probleme u trudnoći" topic "Bolovi u 2. tromjesječju". Svaki savjet ili iskustvo i tu će mi biti dragocjeni... Thx!
iako sve ima veze sa svim, molim da o putovanju, yogi i vježbanju tijekom trudnoće postate na topicima koji se odnose na te teme. ovdje pišite o poslu, pliz.
Nekako mi se čini da su trudnice koje rade na ovom topicu zapravo nezadovoljne i frustrirane što moraju raditi , a to uglavnom ne čine zbog visoko moralnih razloga, već zbog velike razlike između plaće i bolovanja ili zbog ugovora na određeno.
Čast izuzecima.
Ja sam odradila prvu trudnoću do kraja i bila sretna što sam se dobro osjećala, drugu sam morala mirovati kod kuće, a treću ću izgleda pola-pola iako imam 40 godina i ginićka me od početka šalje na bolovanje.
Ne vidim razloga da netko tko se dobro osjeća u trudnoći i radi prosipa žuč po onima koji su na bolovanju, a to mi se nekao čini kao svrha ovog topica o "radnim trudnicama".
mislim da svatko ima svoje razloge za bolovanje ili posao, i ne bi nitko nikoga trebao niti vrijeđati a niti osuđivati.
imam sreće što mi je trudnoća uredna pa sam na poslu(iako ne još dugo) i moram priznati da uživam jer ne znam što bih sa sobom kod kuće
ali isto tako znam puno cura koje su otišle na bolovanje čim su saznale da su trudne, i jedno mi i drugo mi je ok, sve zavisi kako kome paše
meni nije ok da se bez razloga ide na bolovanje čim se ukaže plus na testu jer mi se čini da se tako širi onaj stereotip da se trudnice osjetljive i neupotrebljive i da zapravo samo smetaju u radnoj okolini.
bila je jedna tema o tome kako se trudnice uporno trude pokazati da i dalje mogu sve kao prije i da praktički "zaborave" da su trudne, ne stignu uživati u trudnoći, što zbog neke grižnje savjesti, što zbog pritiska okoline.
nisam ni za tu krajnost.
treba pronaći zlatnu sredinu
ja sam otvorila tu drugu temu, jer me to mučilo...
ali, iskreno, odlazak na bolovanje s plusom, bez indikacija, sigurno utječe na položaj žene/majke na tržištu rada, ma koliko mi to ignorirali.
Šta ne znači da mislim da se treba trgat i riskirat, naprotiv...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom