Uh, uh, zakuhalo se.

Eto, ja ću raditi još do cca polovice ožujka, a onda stari go, novi go, pa onih 45 dana, i tako ću dogurati do termina. Al za sada je naporno: stavi cure navečer u krevet, digni ujutro stariju, idemo u vrtić, žuri na posao... Popodne nema odmora, radim i 2. smjenu doma, cure me se užele, tako da večer dočekam 'hodajući u snu'. ipak, bolje mi je nego mnogima, jer imam doma 'logistiku', tako da se baš i nemam pravo žaliti. Prilično se dobro osjećam, sad kad su mučnine prošlo (a bome je bilo jaaaaako ružno, ali sve sam 'preradila').

Ipak, eto malo zanimljivosti. Inače mi T protiče dosta uredno i nemam nekih problema. Ali jučer i danas... neki čudni dani: jučer se vraćam od zubara, zub boli ko blesav, ja na nogama već dugo, samo što se ne srušim. OK, stigne MM po mene, vozimo se mi, stojim na pješačkom, kad odjednom BUUUM: mladi vozač, skliska cesta, lupio nas odostraga. Ajd, ništa strašno.
Jutros, pak, dolazim na posao i moram zaobići nekakav lanac koji priječi da auti dođu pred firmu. Hodom po rubnjaku, krivo stanem, i završim na koljenima. Desno oderala. Ajd, ništa strašno.

Ma, sve u svemu, neobično mi je da mi se u 2 dana dese takve stvari. A zub i dalje boli

Al ne sekiram se. Bebica se miče, svi smo živi i zdravi i idemo dalje.

pusa svima!