Tin ima dvije godine i dva mjeseca i krenuo je u jaslice 15.09. Ja radim već godinu dana i do sad ga je čuvala čuvalica. Prvo je sve bilo više manje ok. Dugo smo se pripremali, pričali, on se u teoriji veselio vrtiću i djeci, objasnili smo mu da će tamo biti bez mame i tate jer "samo on smije". Kad je krenuo teta je bila oduševljena kako to dobro ide, drugi tjedan bi odmah dao teti ruku i otišao bez suze. Doma je bio malo njurgav, ali ništa posebno.

Ovaj tjedan je u utorak ostao na spavanju i tu negdje nam se sve raspalo. Spava tamo strašno malo, dnevno 2-3 sata manje nego inače i jako je umoran. Izbile su mu tri petice i ide zadnja, a sa svakim zubom koji izlazi uvijek imamo velikih problema. Prehlađen je, curi mu nos, kašljuca. I ljut. Dakle, skupilo se tu sve i svašta. Od utorka svaki dan proživljavamo hrpice histeričnih situacija i imamo po jedan ogroman, ružan, zastrašujući tantrum. Imao je on toga i prije, ali ne ovog intenziteta. Ovo danas je trajalo pola sata, pola sata totalne histerije, grize si ruke, otima se, grebe si lice, udara, vrišti. Ja ga uopće ne mogu zadržati, MM ga je hvata oko cijelog tijela i drži mu rukice i nogice, on me pljuje za to vrijeme i vrišti da ga pustimo i da hoće gristi ruke. Ma cijela scena je izgledala apsolutno užasno, nas dvoje velikih kao neki zlostavljači njega držimo i stišćemo dok on očajnički urla na nas, ali nismo ga mogli pustiti, strašno si je izgrizao rukice. Što raditi u takvoj situaciji? Može li to ostaviti neke posljedice? Kako znati da se radi samo o izljevu bijesa, a ne o nečemu ozbiljnijem? Je li to za kod doktora?