 |
|||
Bože me sakloni i kad takva princezica dođe u školu nadrapaju svi koji su s njom u kontaktu, pa što ju daje u državni vrtić, nek plati 6000 kn mjesečno za guvernantu i sve 5 ....aleksandra70vanja prvotno napisa
pa naravno da je stvar vraćena opranaMa mislim ono, pa kao da nebi oprala stvar koju je teta posudila, da oprala i opeglala bi ju.
na kraju krajeva mogla ju je opet sama oprati da bude sigurna
ali žena to nije htjela više obući na svoje dijete i gotovo
točno tako.Bože me sakloni i kad takva princezica dođe u školu nadrapaju svi koji su s njom u kontaktu, pa što ju daje u državni vrtić, nek plati 6000 kn mjesečno za guvernantu i sve 5 ....pa naravno da je stvar vraćena opranaMa mislim ono, pa kao da nebi oprala stvar koju je teta posudila, da oprala i opeglala bi ju
na kraju krajeva mogla ju je opet sama oprati da bude sigurna
ali žena to nije htjela više obući na svoje dijete i gotovo
Mene osobno ne smeta "razmjena" robice u vrtiću. Mislim da se svakom može desiti da ili zaboravi na rezervnu robicu ili se desi neočekivana situacija pa se robica mora posuditi. Mislim, jadna djeca, pa što da djete dobije neku virozu i ispovrača se2-3 puta, pa što bi tete trebale - držati je golu? (ne vjerujem da bi netko uspio u par min doći po djete) A kako bi tek onda jadne tete nadrapale!!!
uopce mi to nije palo na pamet, nadam se da nisam ostala duzna toj mami za tajicepa naravno da je stvar vraćena opranaMa mislim ono, pa kao da nebi oprala stvar koju je teta posudila, da oprala i opeglala bi ju
na kraju krajeva mogla ju je opet sama oprati da bude sigurna
ali žena to nije htjela više obući na svoje dijete i gotovo, a glupo mi ju je sad pitati
Nama se dogodila zamjena tenisica u vrtiću. Jedna curica u grupi ima tenisice iste kao naše ali su njene vidjivo duže nošene i broj su veće, a na našima piše i ime. Muž je taj dan išao po nju i doveo je doma u papučama (radi se o nošenim i broj većim tenisicama i to joj nije htio oblačiti - naš stav je da se robica može posuđivati ali cipele ne). Problem je što D ima godinu i pol i nema 10 pari cipela nego jedne. Još drugi dan nije išla u vrtić jer je zakurila pa smo morali otići do vrtića samo radi cipela.
Eh, ovo je sve jos dobro... Moj mladji sin je u vrticu zamijenio JEDNU cipelu (iste cipele izvana, ali razliciti broj) i to pred sam Bozic! Njegove su bile vece, tako da je njegov prijatelj uredno preko Bozica i N.Godine nosio cipele (nitko od njegovih roditelja nije primijetio) a moj nije mogao jer ga je ta manja cipela zuljala! Dok su cipele na kraju nasle pravog vlasnika, mi smo vec kupili druge! Zgoda se jos dugo prepricavala po roditeljskim sastancima uz smijeh!
Sve u rok sluzbe! I nemojte panicariti zbog bakterija, ima ih svuda oko nas. Higijena ok, ali pretjerivanje ce vas samo baciti u ocaj, a kad ne gledate, klinci ce ionako strpati kamen u usta ili grancicu ili ko zna kaj... Odjecu operemo i gotovo!
A što se tiče jaknica. Jednom sam slučajno prolazila kraj vrtića dok su oni bili u svom kaveziću i vidjela da neka druga curica nosi D-inu jaknicu. Nije neki bed ali zašto ne bi svatko bio u svojoj jaknici.
Tete i nisu mogle znati koja je točno čija jer na vješalicama nisu napisali imena pa sam onda ja nakon toga na jednu vješalicu objesila papirić s njenim imenom.
A kaj se kradje tice - nas vrtic se uglavnom zakljucava od 9 do 14 sati, ali svejedno su nasoj TETI uspjeli drpit mobitel! I sad recite da to rade djeca??!!!
Inace, za vrtic - stare hlace, stare tenisice, sve ono cega nije steta jer klinci se zaprljaju, bacaju po podu, poderu koljena itd. Nema veze!
To obicno naprave do kraja rujna. A odjecu treba OZNACITI da ne bude zabune, jer cesto imaju iste stvari, iz istog ducana (ili placa) u kvartu!
[/quote]
jer im se gadilo
razgovarala sam s 1 stomatologicom na temu pranja zubi u vrtiću
ona je rekla da je protiv toga radi vjerovatne razmjene četkica
i onda je spomenula da je i protiv promjene odjeće
da su njenoj kćeri uzeli 1x štrample kad se 1 curica upiškila
i ona je te štrample odmah bacila u smeće kad ih je dobila nazad
i rekla teti da ne želi da odjeću njenog djeteta više oblači drugoj djeci
i rekla maloj da više ne smije dati da teta uzima njene stvari
i da kaže da njena mama to ne da
sanjica vjerovala ili ne to je istina[/quote]
Ovo mi je nekako kinki.
Ok što se tiće četkica to bi i meni bilo discasting, ali vjerujem da se to u vrtiću dešava gdje djeca peru zube, ali štrample baciti :?
Po tom pitanju mi je draže što kod nas u vrtiču ne peru zube, jer vjerujem da bi te četkice mogle svuda završiti.
ž
Dobro je maria71 rekal, zašto opće takvi ljudi daju svoju djecu u takve ustanove.
:?
ovo sam i ja napravila ali kad sam došla po nju imena više nije bilo, neko ga je odljepio. pitam M ko je skinuo papirić kaže ona -teta- :? :/
uglavnom, sad pak imam drugi problem, a to je nabrijana teta koja je potpuno promijenila odnos prema meni (nadam se ne i prema djetetu) radi toga što sam reagirala. mislim da ću se morat ispričat da slučajno ne bi došlo do toga da mi djete ispašta. možda je ona moju reakciju shvatila osobno, ne znam. ja nisam nikoga od njih napala niti okrivila..kvragu, ljuta sam bila samo na tu situaciju da mi hitno treba jakna jer idemo na put a jakne nema. a ona meni da nije to cijelo bogatstvo, šta dramatiziram :?
divine, na tvom mjestu bih se ispričala teti, one zaista ne mogu puno napraviti da do krađe ne dođe, osim stražariti nad odjećom/obućom, a to im nije posao
m je u ponedjeljak išao po Lolu na ritmiku i u njenoj vrećici sa stvarima donio majicu koja nije njezina
i za mm-a.Zamjena robice se događa, i meni nedavno. Ima djece od 5 godina koja ne znaju što su imala obučeno i kada im pokažeš robicu, a kad očevi dođu po njih dobijemo isti odgovor kao i od petogodišnjaka.
Za mm-a ovo definitivno vrijedi!
mm je do sada otišao 5 puta po L. u vrtić i svih 5 puta je doveo kući u papučama (ovo je bilo na početku vrtićke karijere). razlog: nije znao koje su njene cipele. srića da je ona sad starija pa zna sama u čemu je došla u vrtić.
šta se tiče krađe - kad ti netko ukrade, piši propalo.
ja se lani tako pozdravila s novim vrtićkim papučama.
tete ne mogu okrivit jer nemaju pojma šta je čije, niti od njih očekujem da pamte koje papuče i robu ima koje dite.
u nikoga nisam mogla uprit prstom jer od 100 dice njih 20 ima iste papuče, a minimalno 5 u istom broju u boji.
od tada papuče ne ostavljamo u vrtiću nego s noge pravo u torbu.
- ja sam jednom zabunom uzela tuđi prsluk. bio je iste boje i s istom slikom i iste veličine kao lorein. doma otkrijem da nije njen jer nije imao unutarnju etiketu za razliku od loreinog. sutra ga vratim i uzmem naš. nemam pojma jesu li roditelji druge curice primjetili zamjenu. nisam ih vidila da se ispričam što je do zamjene došlo.
Ni ja ne razumijem tu gadljivost u vezi nosene robe. Ocito ta mama nikad nije vidjela koliko vrticki wc-i znaju bit zapisani, nikakvo peglanje, iskuhavanje ili bacanje robe u smece tu ne pomaze... Mozete misliti kako detaljno peru ruke nakon obavljanja nuzde - aha da.
Pa, tamo su djeca u stalnom fizickom kontaktu, lizu se, spricaju slinom, vode jedni druge na wc, brisu usta i noseve istim maramicama, brisu jedni druge istim maramicama cisto zato sto im je to fora itd.
Najgore mi je što i tete u vrtiću i učiteljice drže monopolZakačiš li se sa njom (sa pravom ili bez) znaš da može biti drugačija prema tvom djetetu. Sa tetama u vrtiću nikada nisam imala problema, ali sa učiteljicom u školi imam, svi roditelji se žale na nju ali kada dodje do toga da neko našto kaže svi šute jer sa boje monopola.
A što se tiče zamjene mi smo čak u školi imali zamjenu jakni i M je jedan dan došla u jakni nekih 2 broja manjoj. Krađe nije bilo. A zamjensku robu nisu oblačile tuđu jer su dvije pa ako je trebalo imale su dvije presvlake. A drugi su nosili našu pa šta.
Filip je nedavno došao kući u sivoj trenerci. Ujutro otišao od kuće u plavoj. Ja sivu oprala i poslala nazad, nama se plava nikad nije vratila (još). MM u međuvremenu "ukrao" jednu drugu plavu...činilo mu se da je to Filipova. Ja i nju poslala nazad. Rekla sam teti da mi pošalje ako netko vrati. Nije mi to baš jako bitno, obična trenerka.
Najbolje od svega je da Filip nije primjetio da je obukao tuđu trenerku (svjetlo siva-tamno plava), niti je mm primjetio da to nije njegovo, niti promjenu boje. Moguće da ni roditelji drugog djeteta ne kuže da dijete ima novi komad odjeće.
Ovo o posuđivanju od drugog djeteta ako nešto fali- to mi je sasvim ok i ne kužim što bi tu trebalo biti sporno. Ako razmjenjuju viruse i bakterije mogu i odjeću kad je potrebno. Osobno smo bili korisnici u fazi učenja na wc.
U ugovoru stoji da djeca ne nose dragocjenosti u vrtić baš zbog takvih situacija. Zlatni prsten u vrtić svašta...i ja smatram da tete nisu krive. no to ih ne opravdava da nešto ne potraže ukoliko ih roditelj obavijesti o nestanku.
mi smo u vrtiću imali curicu koja je nosila doma sve što do čega je došla. tako je jednom kikici uzela zlatan prsten :shock: . naime, kikica ga je dobila za rođendan, i htjela ga je taj dan pokazati u vrtiću. a vratila se bez njega.
srećom, rekla mi je tko joj je uzeo prsten. i ja sam reagirala kod teta (0 bodova), a zatim sam tražila da pozovu mamu. moš mislit...
srela sam ju u dućanu, i onak bijesna ju oprala pred svima. njen komentar?
ih, pa donese ona svašta doma... što ja znam čije je to... je, vidjela sam prsten. pa dobro, ak baš hoćete - donest će ga natrag..
trebam li napomenuti da se radilo o obitelji koja je slovila kao jedna od "boljih"?
Da nebi jedna teta na njih 20 pazla na prsten ili jaknu gale i ne znam što sve ne:::
Nama se zabuna teško može dogoditi jer svako dijete u vrtiću ima svoj ormarić.
Ali da su muški smotani, jesu i to jako!
U ponedjeljak je MM išao po klince u vrtić, Iva svaki dan ima rozi prslučić i kapicu i on ju ujutro skupa sa mnom vodi u vrtić i vidi u čemu je i zna kaj ima na sebi. Tj. mislila sam da zna.
U utorak ujutro ja je hoću obuči kada smo izlazili i nema ni prsluka ni kape.
Pitam ja njega da gdje je to, a on nema pojma.
Reko pobogu, pa kak nemaš pojam, u čemu je došla doma jučer.
Ne zna on, on je uzeo kaj je bilo u ormariću.
I dođemo mi u vrtić, a prsluk i kapa nagurani u pretinac njenog ormarića. a kaže MM. "TOOOOOO jučer nije bilo tu!!!!".
Ok, vjerujem ja da nije bilo, teta je možda ubacila u krivi ormarić ili nekaj pa je vraćeno isti dan, ali pitaš onda di su djetetover stvari.
Ah ti muški.
A kaj se tiče bacanja štramplica...MISLIM!
Ta mama sigurno nikada ništa ne bi kupila na forumskoj burzi ili na rodinoj rasprodaji.
stvarno nas ima svakavih. sto ljudi sto čudi.pa naravno da je stvar vraćena opranaMa mislim ono, pa kao da nebi oprala stvar koju je teta posudila, da oprala i opeglala bi ju
na kraju krajeva mogla ju je opet sama oprati da bude sigurna
ali žena to nije htjela više obući na svoje dijete i gotovo
u dvije godine koliko L. ide u vrtić dogodilo nam se točno 4 puta da sam je našla u tuđoj robi kad sam došla po nju. i meni je to sasvim normalno. ko što mi je normalno da sam tu robu doma oprala, opeglala i vratila teti u vrtić.
prvi put se popišila i šta će teta - držat je mokru usrid zime :? (ja blaesa nisam stavila u torbu drugu prominu). mislim da bi na to tek poludila da teta nije reagirala i obukla je u suho, a čije je uopće me nije briga. sigurno je nije obukla u nečije šporko nego se očito radilo o nečijoj zamjenskoj robi.
drugi put je imala proljev pa pokakila ono u čemu je došla, pa pokakila svoju promjenu i na kraju je teta opet obukla u tuđe i zvala me da dođem po nju (možda više nije bila ni jedna rezervna promina
treći put se zalila od glave do pete vodom
četvrti put (nedavno) je L. umislila da se popišila i nije teti dala mira dok je nije skroz presvukla. a teta nije skužila da je u ruksaku tajna torbica s rezervnim gačama i gaćicama
i to su naša prominjivanja u vrtiću.
meni se to uopće ne gadi niti me zabrinjava ko što me ne bi zabrinilo ni da uzme rezervnu robicu od L. i obuče je ditetu koje je mokro.
prije nekih 20-ak dana vidim na ulazu u vrtić stavljen stol, a na stolu nekoliko jaketa, gača, kapa, majica.....sve fino čisto i oprano, složeno. i među svom tom robom vidim od flisa crvenu jaketu i mislim se onako u prolazu: vidi identična ko naša. i ništa. i ta jaketa stoji na stolu dobrih tjedan dana. jedno jutro idem obući L. tu našu kad nje nigdi. i skužim da ta u vrtiću nije identična našoj nego i je naša
e sad kad je nama ona sotala bog te pita. ja se ne sićam ni kad sam je L. obukla ni kad sam je zaboravila ponit iz vrtića.
pošto je otvorena nova tema koja je preusmjerena na ovu, a mene je znatiželja natjerala da je pročitam cijelu
Mi smo jedni od onih kojima stalno nestaju stvari u vrtiću.
Dobro, do sada su to bile uglavnom sitne stvari,čarapice, pa nisam baš bila tužna ali prošli nam je tjedan nestala proljetna jakna.
Kaže teta da je moj Nikola samo zbaci sa sebe u dvorištu koje je inače zatvoreno i samo od vrtića.
Tog jutra je imao a popodne kad sam došla po njega nigdje jakne.
Sad nije ni to propast svijeta ali tete samo sliježu ramenima kao da je to djetetova krivnja ako je on uopće i zbacio. I nikom ništa.
Znam da im nije lako sa tako puno djece i još popamtiti tko je što imao na sebi ali zar to znači da možemo tako uvijek ostati bez jakne?
I da je komentar da je dijete bacilo sa sebe??
Ili se ja bezveze uzbuđujem jer je to normalna stvar?? Confused
I dakle danas ujutro vidim da je vješalica do nas jedan dečko za kojeg bi teško bilo reći da je dobra ponašanja a bojim se i za roditelje.
I pitam tetu da možda pita još samo njegove roditelje da nije kod njih naša jakna.
Poslijepodne smo imali završnu predstavu u vrtiću a nakon nje dođe do mene tata od tog dječaka i kaže da je Nikolina jakna kod njih ali da oni nisu znali čija je.
I 12 dana nisu ni pitali u vrtiću jel kome možda nestala jakna pošto oni imaju jednu viška???' :?
A teta se toga nije niti sjetila nakon što nam je već sigurno pet puta dala majicu ili gornji dio trenerke drugima pa smo i po hladnom vremenu išli kući u majičici??'
Nego me uvjerila da je Nikola bacio u dvorištu pa je netko odnio a ja se eto i pomirila skoro s tim
Ja se oko takvih stvari uopće ne uzbuđujem.
Vjerujem da tete imaju pametnija posla od toga da prate koje dijete što ima na sebi, oprosti ali meni su bitnije neke druge stvari od toga dali će mi mala doći doma u tuđoj majici.
Sada ona već dobro zna koje su njezine stvari i nema šanse da dođe u nečem što nije njeno.
A zašto na odjeći ne napišete ime markerom? Mi tako označavamo pidžamice i ručnike koji ostaju u vrtiću.
Ja sam jedna od onih koje ne vole posuđivanje robice među djecom. L nije u vrtiću, nego teta uz njega čuva još nekoliko djece.
E sad, mi uvijek kod nje imamo rezervnu presvlaku. I jednom se desilo da sam došla po L, a on u odrasloj (tetinoj) potkošulji, pelenama i njenim čarapama.
Zašto? drugo dijete (koje nije imalo presvlaku) se pokakalo pa mu je obukla L robicu i otišlo je kući. A onda se pokakao i moj L i njemu više nije imala što obući jer je jedina rezervna robica bila ženska (a MM je ranije napravio scenu kad ga je zatekao u haljinici za koju se teta kune da je bila tunika).
I zasmetalo me to,posebno jer smo nakon tete trčali fizijatru, a on tako obučen. Ako drugi roditelj nije dovoljno odgovoran ostaviti presvlaku onda ne želim da se to prelama za mom djetetu.
A možda se to drugo djete dva puta zaprljalo?
ili mama nije drugi dan ponijela rezervnu robicu...
ili tko zna što...
Mi uvijek imamo rezervnu robicu u jaslicama i vrtiću. I gotovo nikada je ne trebamo. Hlače znaju okračati koliko stoje u ormariću.
I onda se jednog dana M zalio u vrtiću. I teta ge presvukla, a ja drugi dan zaboravila ponjeti robicu. I desilo se .....zalio se oper ili zablatio... ne sjećam se.... ali robice nije imao. I što su tete trebale? ostaviti ga mokrog i prljavog?
Djeci dajemo do znanja da su krive stvari važne.
meni je važnije pomoći nekome, nego brinuti kako izgleda.
AndrejaMa, isto tako.
Makar ne volim kad mjesec dana čekamo da nam se posuđeno vrati jer totalno pogubim konce šta je kod koga.
A možda roditelji naprosto ne ponesu robicu :/
Da se krivo ne shvatimo - meni je zaista u redu pomoći nekome. No nipošto da način da ja brinem tuđe brige pa nosim pet presvlaka za L za slučaj da se svako dijete možda triput zaprlja pa teta posudi našu robicu - jer, kako je teta sama rekla, dotični roditelji nikad ne nose rezervnu presvlaku. Iako priznajem da se radi o određenim ljudima, da je netko drugi, reagirala bih drukčije.
Druga stvar je što se takva situacija već triput ponavljala (da to isto dijete uzme L robicu) i svaki put bih ju dobila natrag neopranu i zgužvanu. I ja osobno to ne trpim. Em su neodgovorni em nepristojni em bezobrazni. Ako se već dovedeš u situaciju da posuđuješ tuđe (što je sasvim OK), onda najmanje što možeš napraviti je oprati i vratiti stvar u istom stanju u kom si ju posudio.
Nama se dogodilo da se roba zamijeni ako bi se djeca igrala u snijegu i poslije sušila (kasnije smo bili pametniji, pa smo dali kombinezon i to je sve riješilo).
Kod starijega nije bilo problema - roditelji su bili ok i roba koja se tu i tamo zamijenila vraćala se čista, pa čak i opeglana.
Ali kod mlađega - robu ne bi vratili po 3 tjedna, a stizala je svakakva... Za neke stvari sam bila sretna što su se vratile (jer su SINU bile omiljene) a neke smo škartirali. Boravak djece u vrtiću doveo je moju (pre)osjetljivost po tom pitanju na pravu mjeru. Prestala sam kad sam vidjela da su to zapravo iznimne situacije, nikako redovne. Stariji u 6 godina vrtića nije gotovo ništa izgubio i relativno malo su mu zamijenili, a kod mlađega je to bilo ipak nešto češće...
I nemojte misliti da ćete se toga riješiti odlaskom u školu. Moj stariji u 2 godine nije izgubio ništa veće od gumice, a mlađi... Dočekao nas je u hlačicama od tjelesnog, jer nije mogao naći svoje. Mislio je (i dobro je mislio) da je njegove obukao prijatelj, a kako ih je taj dan prvi put imao na sebi, nije bio siguran jesu li njegove. Uzrok cirkusa - dvojica iz razreda za vrijeme dodatnog tjelesnog posakrivali su sve stvari :shock:
Da definitivno je bila greška ne napisati markerom ime i čini mi se da sam krivo shvaćena.
Naravno da mi nije uopće krivo ako netko posudi naše stvari ali mi je krivo ako ih ne pokuša nikada niti vratiti kao što bi bio moj slučaj.
Isto tako mi nije baš neki štos da moje dijete ide zimi bez jakne doma jer je drugo uzelo njegovu,mislim bez jakne uopće jer nismo zamjensku dobili.
Točno je i da se tete imaju čime drugim baviti i to sam i sama odmah rekla ali mala pomoć oko traženja bi dobrodošla a ne svaliti krivnju na dijete da je bacilo stvar i time sve riješeno.
evo, da se i ja prikljucim. nama je samo u jednom tjednu (dva dana za redom) nestalo 2 hlacica i 2 bodija. s markerom smo napisali ime na sve stvari (cipele, slape, bocicu, odjecu...), ali nema pa nema. par puta sam nakon toga pitala tete jel znaju gdje su Lovri te i te hlace i bodiji, ali nisu pojma imale.
malo me ljutilo to sto drugoj djeci oblace Lovrine stvari, a Lovri oblace stvari iz veseraja. Naime, imaju nekoliko komada odjece u veseraju (valjda ta odjeca nije nicija), i onda ja nadjem Lovru u 3 broja prevelikoj majici jer je njegov bodi na nekom drugom (to je tako kad se uvijek zadnji zase.e).
sva sreca, naucio je jesti i piti bez nekog veceg mazanja, tako da ga vec uglavnom nalazimo u istim stvarima u kojima je i dosao u vrtic. ali, da ne mogu prezaliti one hlacice i bodjie, ne mogu.
Naravno da nje lijepo ako roditelji ne vrate ono što je eventualno bilo na njihovoj djeci, ili ako vrate prljavo i zgužvano.
Stvarno nas ima svakakvih.
Kod nas u vrtiću već tjednima ili mjesecima stoje stvari na ormariću (jakne, čarape, mejice...)kao da nisu ničije....
A očito je netko vratio, a pravi vlasnici nikako da ih uzmu...
mozda su i to stvari iz veseraja, al tete nikako da pospreme?
a to misliš odakle su te stvari došle u vešeraj? kod nas je prošle godine cijelo ljeto stajala hrpa stvari koje nitko nije pokupio, sve zaboravljeno i izgubljeno. što se kasnije s tom hrpom desilo nemam pojma, možda su je tete konačno pospremile (u vešeraj)
Kod nas su te "ničije" stvari od ranijih godina korištene kao rezervna odjeća, upravo zato da djeca ne moraju imati stvari iz tuđih ruksaka. Mi smo čak znali pitati kad su naši prerasli neke hlačice/bodiće da li to tete u jaslicama trebaju za vrtićku rezervu. I uzele su ponešto.a to misliš odakle su te stvari došle u vešeraj? kod nas je prošle godine cijelo ljeto stajala hrpa stvari koje nitko nije pokupio, sve zaboravljeno i izgubljeno. što se kasnije s tom hrpom desilo nemam pojma, možda su je tete konačno pospremile (u vešeraj)
Slazem se.
U nasem vrtu postoje ormarici (dvoje djece dijele jedan ormaric), i od prvog dana tamo drzim kompletnu presvlaku za E, s time da svako toliko zamijenim presvlaku.
Dosad se jednom presvukla u drugu majicu, nakon sto se smocila vodom od tempera, i to je bilo to.
Prije uskrsnjih blagdana odnijela sam i vrecicu s presvlakom kuci (da joj pripremim novu, laganiju presvlaku). U vrecici su bili potkosulja i gacice, carapice, majica s kratkim rukavima, i komplet trenerka.
Nestao je donji dio trenerke.
Nitko mi nije nista rekao - ni tete, niti tete pomagacice (koje se zapravo najvise motaju oko ormarica jer pomazu djeci oblaciti se ako im se desi 'nezgoda', kad idu van, itd. - pretpostavljam da one vise znaju sto je u cijoj presvlaci, a sto nije), a bome niti neki roditelj.
To je za nas vrtic dost' cudno, kradje se ne desavaju, i red bi bio barem napomenuti da si bio prisiljen presvuci dijete u tudju odjecu.
Pretpostavljam da se neko dijete popiskilo, a teta/teta pomagacica su vjerojatno isli trazile po ormaricima tko ima pripravnu presvlaku - ocito ju to dijete nije imalo.
Bas zbog toga ni ne ocekujem da ce mi njegov roditelj vratiti taj dio trenerke, ili mi barem reci da je u njemu doslo doma.
Frku radi toga nisam ni necu dizati, makar smatram da je onaj tko je presvukao dijete trebao to napomenuti - sto bi bilo da je mome djetetu taj ili slijedeci dan bas zatrebala ta trenerka? Ipak, glavno da dijete nije bilo mokro, meni trenerka vise - trenerka manje, a roditeljima - na njihovu dusu!
Imali smo dva nestanka dosad, jedna igračka, drugo šlapice. Igračka je vračena nakon tjedan dana jer su tete baš navalile da ju dobije nazad moja mala i potrudile se ljepiti obavijesti da se traži to i to sve dok ju napokon nisu vratili... šlapice nikad nisu vračene, bambice s imenom moje male. Tete su se žderale i uzrujavale radi tih bambica više od mene, čak mi nudile i da će mi one kupiti druge što naravno nisam pristala.
Tete definitivno nisu krive, njima svaka čast, krivi su roditelji, koji ako su i zabunom pokupili naše stvari, morali su kad tad skužiti da imaju tuđe šlape doma, ali im se ne vraća... a šta reći o nekom tko je u stanju ukrasti malom djetetu.
Re: krađa u vrtiću?!
mdaklem, evo me s još jednim problemom :/
jučer kad sam došla po malu u vrtić njene jakne nije bilo. tete pojma nemaju, kažu desi se da neko zabunom uzme tuđu jaknu ili cipele ali ju uvijek vrate. međutim, jedan tata je rekao da oni već neko vrijeme imaju "zamjensku" jaknu jer je njihovu neko uzeo i ostavio drugu. još uvijek nisu našli svoju.
gledala sam po drugim grupama ali jakne nema. kako je jučer u to doba već dosta djece otišlo doma pustila sam to za danas i mislim si ako je neko već zamijenio valjda će ju danas donest. ali jok, jakne i dalje nema.
jedna mama mi je rekla da se njoj dogodilo isto i da nikad više nije vidjela svoju jaknu i onda je kupila neku kod kineza, e tu kaže niko nije dirao.
tako sam ja cijeli vrtić okrenula naopako i alarmirala sve od teta do ravnateljice jer meni jakna treba i nit imam love za kupovat drugu nit mi pada na pamet. ako je jakna nestala u vrtiću onda mislim da je to njihova odgovornost. na kraju, ako je jakna stvarno ukradena 'ko mi garantira da mi sutra neće nestat cipele ili druga jakna ako već nekome zapne za oko. :?
uglavnom, zanima me šta mogu poduzet ako se jakna stvarno više ne pojavi. jel se nekome dogodilo isto?
Znam priču iz jednog vrtića u kojem je djetetu nestao kišobran.Roditelji su reagirali vrlo burno i trazili razgovor kod ravnateljice!!!!!!!!!Zena je ponudila da vrtić nadoknadi stetu.Kišobran je uskoro pronadjen,ali su živci nepotrebno potroseni.Ne razumijem roditelje koji za svaku sitnicu burno reagiraju.Pitam se imaju li vise strpljenja u komunikaciji sa svojom djecom,jjer djeca uče gledajući.
Mi smo pretprošli tjedan ostali bez novih Geoxica kod tete. Ona jadna nije pazila (zašto i bi uostalom), a druga mama ih je navukla svom djetetu koje je zaboravilo cipele (ubite me ako shvaćam kako je moguće da dijete od 18mj zaboravi cipele
I ništa, nisam htjela (ponovo) dići frku da ne ispadne da sam najveća rospija. I dočekam napokon cipele prekjučer - po teti su mi vratili samo jednu! Inače sam jezičava, ali bome sam ostala bez teksta na takvo što.
Uglavnom, danas sam dobila 479kn od dotične mame nakon što sam ju presrela kod tete i oprala.
U principu mi je fascinantno kako ljude nije sramota. Neću propasti radi jednih cipela, ali kako te nije sram? Ukrasti tuđe, vratiti jednu (to mi je sf) i onda se praviti blesav dok teta iz svog novčanika vadi novce da mi vrati.
Eto, pouka je da nije sramota odmah burno reagirati - možda bi izbjegla druge neugodnosti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom