 |
|||
pa, ako se ne varam, da bi nastali dreadlocksi, prvo moraš ne-prati.
inače, gledala sam prilog jedne njemačke obitelji u šumi. divno je vidjeti kako otac operira klještima i vadi si pokvaren zub.
de, nemoj boga ti, da ih to zaintrigirava više nego što je potrebno!!a nije vas zaintrigiralo to što je dijete rođeno neasistirano i što se prehranjuju s plodovima iz šume ?
mislim ipak da peru na potoku
ovo nisam znala.prvo moraš ne-prati
zar ne postoji "tehnika" radjenja.
a kad se sunce upre u moju kosu, stakorcici pocinju izlaziti iz svojih jazbina
dredloksi su koliko sam se s njima susretala leglo zmazanoce, a ponekad i ostanu na jastuku kad se ti dignes. da ne pricam o mirisu, tj. onom drugom.
inace nemam nis protiv, kak je to mare fino upakirala, drugacijeg nacina zivota, ali dredlokse (koji nisu na crncima), e to vec ne volim
zanima me jesu li bezpelenasi, jer mi pelene u onakvom okruzenju i nemaju nekog smisla.
skroz ot, ovog ljeta smo u sloveniji vidjeli jednu curicu, nekih 8-9 godina, glava sva u dredsima, aaaaaaa, prelijepo je izgledala, zamislila je ja odma ko ivarovu curu (a on je nije nijednom ni pogledao :/ ) mala je izgledala ko iz scena 10000 godina prije krista
zacudilo me prvo a su joj roditelji dopustili unistiti kosu kemikalijama (iako sam ja o onih koji misle da kosu imamo jos uvijek na glavi samo iz razloga izrazavanja svoje osobnosti
Frend ima dredare ali nema kemikalija na njima? Samo dozlaboga spetljana kosurina. I smrdi. Fuj. Mislim da joj ne bi tako lako dala da to ima na glavi dokle god je moja dužnost brinut se o toj glavi
Što se tiče njihovog načina života - već je rečeno - to je njihov način SADA nigdje nije uklesano u kamen da se ne mogu vratiti u civilizaciju. Lijepo iskustvo u svakom slučaju.
Dreadlocksi nastaju zbog nečešljanja, a ne zbog nepranja, znam iz iskustva.
A svakome po guštu, dok je ljudima dobro u šumi nek uživaju! A što se tiče curice, ima zasigurno čišća pluća od bilo kojeg gradskog djeteta.
malo off topica, kad volimo raspravljat o stvarima o kojima se nismo informirali:
http://www.dreadlocks.com/
pa kliknut na facts & rumors
odakle ti to :?fritulica1 prvotno napisa
Dreadlocksi nastaju zbog nečešljanja, a ne zbog nepranja, znam iz iskustva.
A svakome po guštu, dok je ljudima dobro u šumi nek uživaju! A što se tiče curice, ima zasigurno čišća pluća od bilo kojeg gradskog djeteta.
mojoj frendici su radili dredlockse u frizeraju i to čak nekoliko tjedana, radi se o tehnici čvrstog isprepletavanja pramenova a vrh se zapali kako se ne bi razmotali. Kako kosa raste tako se sama zapletava ali dredlocks više nije tako čvrst kao kad ga se napravilo
Teško se održava, istina..teško ih je prati i sušiti
Ajme, meni ovo liči na neki pubertetski hir. Iako vidim da nisu pubertetlije i da su totalno infišali u čitavu priču ali nekako se nadam da će uskoro shvatiti da takav život ipak nije za dijete. Jedino ako misle odgojiti malog Mowglia ili Tarzana. I u savršenim stambenim uvjetima tako izolirati dijete od svih i svega (ok,o na je još mala ali brzo više neće biti). Pa bolesti, hladnoća, škola...
A možda i daju ideju još slobodnjaka i prirodnjaka pa i oni skupe hrabrosti za takav život. Meni bi ustvari i odgovarao neki sličan način života ali pod uvjetom da se radi o čitavom selu punom ljudi, da imamo doktora i čistu vodu. Ali na neko određeno vrijeme, ne vjerujem da bi zauvijek mogla živjeti sto godina unazad, falile bi mi sve te snobovske moderne stvarčice
joj, japanka, i ja isto tako
ja imam nekakav grunt u zagorju, u selu sa doslovno pet kućica, 10ak stanovnika starije dobi, kilometrima okolo nigdje nikoga, auti- nula bodova, čak ni traktora više nema
tamo imamo kućicu, al prije bi se moglo nazvat štagalj, sve nešto priručno, sad smo tek vodu uveli, kupaone nema, WC poljski...itd
al zato ujutro srne dolaze na par metara od kuće, jer je kuća, s jedne strane, na rubu (naše) šume, a okolo same livade...
uglavnom, mene je od prije nekog vremena totalno puknulo da se tamo preselim, već sam si sve isplanirala šta bi i kako bi, i sa poslom i sa bojanom i sa tatom mu
dobro je rekla- zavidim im na slobodi,
ja teško da bi se odlučila na takav život, barem ne dugoročno, niti si mogu zamisliti kako to sve skupa zapravo funkcionira, ali su mi sve više shvatljiviji razlozi iz kojih su se odlučili na tako nešto
Ni meni se ne sviđa današnji ubrazan način života, što ljudi bez mobitela i GPS-a ne znaju ni prdnuti, a kamoli se pomaknuti s mjesta.
Što je sve ovako kako je. I ajb hi voljela mirno živjeti.
Ali ne u šumi. Treba mi moje sigurno utočište, moja kućica gdje ću staviti djecu na spavanje, gdje ćemo se ugrijati kada je zima.
Mislim da su oni ipak malo otišli u preveliku krajnost.
Obrazovani su ljudi, mogli su izgraditi malu skromnu kućicu nagdje u nekoj zabiti, iimati vrt, koju životinjicu, čak i bunar.
Ovo je ipak malo previše, pogotovo jer je dijete s njima.
I ja sam kao mala (cca 2 godine) živjela u staroj kući u kojo nije bilo kupaone, deda i baka u jednoj sobi, tata, brat i ja u drugoj sobi, mala kuhinjica, prali smos e u lavoru, kakili i piškili u drveni zahod u veliku kantu koja se svako toliko praznila.
Kaj im takvo nekaj nije dovoljno robinzonski???
Brrrr.
Ja sam totalno suprotni tip. Nemrem se zamislit u šumi osim s planinarima, šatorima, termosicama, žabama s vodom isl
Ne zamjeram, ne osuđujem al bome ni najmanje ne zavidim
samo me zanima kako će preživit zimu :? bila sam lani u dva navrata u Istri po zimi i smrzla sam se do kostiju... :smrznutcvokoćezubima:
dok njih to veseli što bi meni smetalo
ali što netko reče - dok kod nas ne uvedu HE u najmanju ruku za 7 godina će morati doći koliko toliko blizu civilizacije... a onda će školski psiholog utvrditi da dijete ne zna što je fifi ili barbie i pozvati centar za soc. rad (ovo karikiram)... i eto ti veselja... :/
oni su me zaintrigirali zbog datuma iz mog potpisa... i zbog Ishmaela i puno toga....
a koliko znam i na Velebitu živi desetak ljudi preko cijele godine....
Vjerojatno ne s malom bebom. :/
mislim da ne , žive sami
koji? roman ili? pojasni:?
ma one knjige koje govore o uzaludnosti zapadnjačke civilizacije...
pa iskreno ja već dugo ne vidim smisao načina života koji živim
volim jedino nedjelje kada jesam ono što jesam... kada uživam u sebi, mm, djeci, prirodi itd...
tekovine zapadne civilizacije (kapitalizam - robovlasnički tip, tehnika, itd.) na posao, dođem doma pa po kući pa me posao opet progoni pa idem leć i sanjam posao
kada odem na kavu s prijateljicama vani (srećom misle kao i ja pa nemaju mobitele sa sobom dok smo na kavi) gledam kako ljudi zajedno sjede a pričaju sa ljudima na mob... i onda se nakon uvodnog bok, kako se -ispijanje kave u priči na mob - pozdrave i odu svatko svojim putem ... djedili na kavi a osim pozdrava nisu si dvije riječi razmijenili ... mislm, fuj, bljak, odvratno i na kraju krajnje nepristojno...
mogu te potpisati....
štrigice i ja te poptisujem....
ajd drago mi je sto barem tu nisam bila u krivu.
cak sam ih ko klinka pravilno radila....ok zapocela LOL
ivka, meni su dredsi tako seksi....i na curama i na deckima.
meni je strašno žao što su se neke vrijednosti iz onog mračnog doba komunizma izgubile... kao poštovanje prema starijima, poštovanje prema nedjelji (dućani su onda radili do 10 - d e s e t ujutro), poštovanje prema radniku, susjedu, poznaniku... bon ton...
ovo što smo dobili kada se glasalo za kapitalizam meni je daleko od življenja... prolaziš kroz život, prolaze godine, svaki dan ti se ponavlja, ne komuniciraš s ljudima na ljudskoj razini, ako nema fin. interesa nema ni prijeteljstva...
na jednom pdf-u piše - ništa nije sveto, sve je bruto i neto...i to je žalosna istina...
rijetki su ljudi koji još uvijek ustaju trudnici, djetetu, starijem u sredstvima javnog prijevoza (meni to ko klinki bilo nezamislivo - mater bi me sakramentala da se nisam digla starijem od sebe)... pa čak i damilija gubi svoj smisao...
ljude s kojima se družim a da nismo vezani poslom mogu nabrojati na prste jedne ruke... nemam vremena jer radim... uvijek, stalno, radim...
dođe mi da ko ovi odem u šumu i skupljam plodove... dobro ne baš tako, ali da mi se barem vrati malo dostojanstva kao čovjeka... ovako trčim za tom hebenom lovom (jer ako ne trčim pojest ću samu sebe na kraju) zajedno sa svima oko sebe... i upali smo u začarani krug potrošačkog društva koje te tjera da ideš a ti nemaš pojma di ideš...
Ovo je meni najveći upitnik. Ali, možda je daju u školu i opet se vrate civilizaiciji tada.
Mislim - što im je u glavama kao budućnost za to dijete, ako razmišljaju o tome. Odn. vide li je kao vođu plemena povratka u šumu ili vraćenu današnjem svijetu. Inače, i sama obožavam prirodu (ali na način - hvali more, drž' se kraja). Neke kontra efekte povratka jednostavnost i sl. je meni baš dobro prikazao horor "Zaselak". Demit, ne valja jedno, ali ni drugo.
Ko zna jel' razmišljaju o tome... Možda i idu onom - danas nam je dobro ovako, a poslije ćemo vidit. Doduše, to je toliko suprotno meni da se ne mogu niti uživit, niti osudit.
Ko zna, možda su se baš javili u novine da preduhitre slučajna nabasavanja na njih od strane šetača i izletnika ili koga god i prijavak soc. službi pa da se ovako lakše bore za dijete uz krilaticu "drugačiji životni stil". Opet, sada ih vjerojatno socijalci neće zaobić. Baš me zanima kako će to na kraju (nakon takvog posjeta) završit. Vjerojatno će se to sve rastopit u nekom kompromisu.
I ako stvarno izdrže npr. do djetetove škole ili neke visoke godine kako će se to dijete osjećat izloženo civilizaciji i svom njenom šarenilu, brzini i buci... Mislim, Hrvatska je mala, kad-tad će nabasat. Hoće li mu to bit koma (vjerojatno u prvi mah hoće), hoće li se kasnije nezasitna bacat u njene čari pa je neće moć' odlijepit od igrica, TV-a i sličnih stvarčica, hoće li starcima zamjerat ili se neće moć' snaći u tome... Kako će se snalazit u socijalnoj interakciji koja je danas prilično žestoka... Uf, baš me situacija zaintrigirala.
Ovo ću potpisat, pa makar me (krivo) optužili da sam jugonostalgičarka. Baš sam se šokirala kad sam skužila da mi frendica s kojom se čujem bar par puta mjesečno nije uopće bila kod mene dok smo živjeli u bivšem stanu. A tamo smo živjeli tri godine i obje smo u Zagrebu :shock: ! J.... ti takav život.meni je strašno žao što su se neke vrijednosti iz onog mračnog doba komunizma izgubile... kao poštovanje prema starijima, poštovanje prema nedjelji (dućani su onda radili do 10 - d e s e t ujutro), poštovanje prema radniku, susjedu, poznaniku... bon ton...
ovo što smo dobili kada se glasalo za kapitalizam meni je daleko od življenja... prolaziš kroz život, prolaze godine, svaki dan ti se ponavlja, ne komuniciraš s ljudima na ljudskoj razini, ako nema fin. interesa nema ni prijeteljstva...
na jednom pdf-u piše - ništa nije sveto, sve je bruto i neto...i to je žalosna istina...
rijetki su ljudi koji još uvijek ustaju trudnici, djetetu, starijem u sredstvima javnog prijevoza (meni to ko klinki bilo nezamislivo - mater bi me sakramentala da se nisam digla starijem od sebe)... pa čak i damilija gubi svoj smisao...
ljude s kojima se družim a da nismo vezani poslom mogu nabrojati na prste jedne ruke... nemam vremena jer radim... uvijek, stalno, radim...
dođe mi da ko ovi odem u šumu i skupljam plodove... dobro ne baš tako, ali da mi se barem vrati malo dostojanstva kao čovjeka... ovako trčim za tom hebenom lovom (jer ako ne trčim pojest ću samu sebe na kraju) zajedno sa svima oko sebe... i upali smo u začarani krug potrošačkog društva koje te tjera da ideš a ti nemaš pojma di ideš...
Uf, da je stisnut dugme pa premotat i vidjet što će bit s njom. Ajme, ako završi kao neki totalni white-collar, u nekoj korporaciji kao direktorica marketinga i ljudskih resursa, a ovo bude (samo) zanimljiva crtica u njenom CV-u. Ko što mene zezaju frendovi da će mi kćer bit ljubiteljica rošitljanja (znaju da ja ne volim cjelodnevne boravke oko bilo kakvog načina kuhanja). Izgleda da to ipak iz mene progovara ironija mojih godina, a možda ženska bude ekološki aktivist.
Meni je isto bio šok kad mi je frendica (živimo u ZG-u obje) rekla da nikako da se vidimo i da će mi poslat poklon za malu poštom i koja mi je ono adresa. Pa smo se onda ipak stvarno potrudile i našle, i to nalaženje nije ispalo ni najmanje komplicirano. Ispada da od silnih sredstava mod. komunikacije se i teže nać fizički jer je sve odgodivo i daju mogućnosti beskrajnog iteriranja i "rain checkova".
Nisu istarske šume daleko od civilizacije, i vjerovatno su roditelji i mala često u doticaju s ljudima. Ja mislim da je ovim roditeljima ovo faza, jer, kad stisne zima u istarskoj šumi i kućici od gline i slame vjerovatno će se preseliti koji kilometar dalje, u neko zabačeno seoce, blizu šume i osposobiti za život neku napuštenu kućicu. Poznajem nekoliko takvih ljudi u Istri, zdravo i sretno žive.
Pa rekla sam ti otkud mi - iz iskustva.
Imam gustu i jako kovrčavu kosu i dovoljno je bilo ne raščešljati je pri jednom pranju, i već su se počeli formirati dreadlocksi. Kakvo paljenje i isprepletavanje :? To možda na ravnoj kosi...
a ja ću X na ovo... nisam jugonostalgičar... nostalgičar za ljudskijim društvom bih sebe nazvala...
ja sam za vrime juge bila dite i pamtim samo lijepe trenutke tako da me ni ne možete držat za osobu kompetentnu za raspravu o jugi... meni fale stvari koje pamtim iz djetinjstva...
Zvuči kao najlogičniji rasplet.
baš me zanima, uz sve ostalo,s čim psa hrane? :?
strigica
Kucicu u cvijecu necu uopce komentirati. Samo cu potpisati ivku od pocetka do kraja. Mogu samo obradjivati muza jos par godina, mozda ga i nagovorim da si bar polje neko kupimo...
Ono o cemu zelim, iako je potpuno promaseno u odnosu na temu su dreadlocksi. Procitala sam hrpu predrasuda o tome kako se isti "proizvode".
Nema tu nikakve kemije, to frizeri koji nemaju pojma kako se to radi prodaju pricu za masne novce, a rezultati su najcesce katastrofa - spaljena kosa, dreadovi koji se raspadaju i slicno. Cistoca takodjer s dreadovima nema nikakve veze. Crnci mogu pustiti kosu i ona ce im se sama od sebe uplesti u dreadove, jer je frckava i jako se mrsi.
Za nas to ne vrijedi. Moja kosa moze bit masna i prljava neizmjerno, nece se nikad sama od sebe udreadit jer je ravna. Jedino jako kovrcava kosa hoce u taj oblik sama od sebe. I nista tu ne mora trajati tjednima, nego par sati jedne subote poslijepodne. Tjednima traje samo u frizeraju u kojem su te odlucili oderati do gole koze, pa im treba neko pokrice za to.
A ako zelite napraviti dreadlockse, treba vam jedan gusci cesalj i kukica za kukicanje (iliti heklerica) broj 2 i mozda malo gela za kosu. Prvo odredite dio kose koji cete uplesti. Najcesca pogreska je premali pramen. Treba toga zahvatiti dosta. Onda se taj pramen natapira da se kosa dobro zamrsi. Ako treba, malo zalijepite gelom. Kad ste fino utapirali, heklericom "naheklate" dread i provucete ga koji put samog kroz sebe. Vjerojatno ovako na papiru zvuci malo nejasno, ali to je jedna od onih stvari koje je lakse shvatiti kad probate. To heklanje moze biti neugodno, jer cesto pocupas osobu kojoj radis dreadove, ma koliko to pazljivo radio. Poslije se sve odrzala ko i obicna frrizura. Lijepo peres samponom, bude mekao i fino ko puloveric.
Daklem, ivka, ako ivar zeli dreadlockse, posjedujem vjestinu pravljenja istih, a bogami i heklericu broj 2.
Marta, kako izgleda postupak rjesavanja od istih? Ako ga opises jednako lahkim i leprsavim recenicama, prijavljujem se na listu cekanja.
Nego, vidim na litalinom linku da se spominju samponi ili sapuni koji ne ostavljaju naslage na grivi. Pa me zanima ima li obicnih sampona koji bi isli u kategoriju ili da probam prati glavu sa obicnim djecjim sapunom, npr. babylove?
Sjecam se da sam jednom daaaavno imala weledin sampon za kosu i efekt je bio upravo cudan; kosa je bila nekako teza, hrapavija, nimalo onako glatka kakva bude nakon pranja.
Istih se mozes rijesiti jedino skarama.
a da se splita ova tema na originalnu i dreadlockse???
Pa mogla bi. Mene uvijek iznenadi kako se neka jednostavna stvar komplicira za novce.
to je i bit kapitalizma
U mojoj zgradi se otvara pedikerski salon. Pa me potaklo na razmisljanje o umjetnosti sredjivanja noktiju. Tako daleko smo otisli da bi toliko paznje posvetili noktu.
a-ha... to ti oćeš napravit listu beskorisnih zanimanja- tekovina potrošačkog mentaliteta...
teško da ćeš uspit - jer znaš šta? većina žena je dovedena do stadija da misle da im je život bez manikure - nezamisliv...
meni je zamisliv (nikada nisam bila na manikuru, ne radim d toga filozofiju, nokte držim uredno srednje dužine da vire malo poviše jagodice i lakiram ih od prigode do prigode)...i žao mi je što ne mogu tako isto postupat s kosom pa moram u frizera...
ali kad bih morala sastaviti takvu listu pediker bi definitli bio na njoj... skupa s onima šta za 500 USD po čupkanju uklanjaju obrve... :shock:
Kakvo paljenje i isprepletavanje :? To možda na ravnoj kosi...
da, na ravnoj...moj dragi ih je svojevremeno radio, platio malo bogatstvo.
nisu se raspetljali, ali trebalo ih maziti i paziti a meni se to nije dalo pa su na kraju izgledali užasno i smrdljivo brrr
a ova cijela priča mi je preidealistična...nek im je sa srećom
ja ne bih mogla bez adsl-a
zato nam se teško odvažit za život negdje u lici ili gorskom kotaru, a rado bismo...valjda smo ipak prekomotni
naš sav robinzonizam je kad ljeti odemo na vir u našu viksu bez struje i vode
Možda da se malo raspitate što pedikeri u stvari rade
pediker / maniker isto meni to dođe....
Pa mogli bi i krenuti s listom.
O robi i cipelama valjda ne treba ni pocinjati. Treba podignut spomenik npr. paru cipela ili nekoj ulickanoj torbetini kad nam uspije toliko zaokupiti paznju.
Ima, naravno, i tocno osmislena skica kako bi trebali izgledati. Pa jadne one koje imaju malo sire kukove ili deblje noge.
Dlake, kako sam samo zaboravila dlake, neprihvatljivost istih i gomilu proizvoda za njihovo uklanjanje.
U sta smo se samo izrodili, a ovdje razmisljamo o tome gdje ce ljudi koji zive u sumi skloniti apsolutno drustveno neprihvatljivi drek. Kakav drek, zar fine, sredjene dame uopce kakaju? 8)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom