japanka prvotno napisa
i ja potpisujem da im dio mene zavidi
MM i ja imamo u planu nešto slično, manje radikalno, jednog dana, kad djeca narastu i krenu svojim putem
za ovako nešto nemam hrabrosti, a i komotniji smo tipovi ljudi od njih
nek im je sretno
joj, japanka, i ja isto tako
ja imam nekakav grunt u zagorju, u selu sa doslovno pet kućica, 10ak stanovnika starije dobi, kilometrima okolo nigdje nikoga, auti- nula bodova, čak ni traktora više nema
tamo imamo kućicu, al prije bi se moglo nazvat štagalj, sve nešto priručno, sad smo tek vodu uveli, kupaone nema, WC poljski...itd
al zato ujutro srne dolaze na par metara od kuće, jer je kuća, s jedne strane, na rubu (naše) šume, a okolo same livade...
uglavnom, mene je od prije nekog vremena totalno puknulo da se tamo preselim, već sam si sve isplanirala šta bi i kako bi, i sa poslom i sa bojanom i sa tatom mu

, al eto, nemam muda za to, iako je to sasvim solidna civilizacija prema ovima iz mariinog linka
dobro je rekla- zavidim im na slobodi,
ja teško da bi se odlučila na takav život, barem ne dugoročno, niti si mogu zamisliti kako to sve skupa
zapravo funkcionira, ali su mi sve više shvatljiviji razlozi iz kojih su se odlučili na tako nešto