marival prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Filip je kao beba spavao s nama. Onda se meni počela kočiti ruka od nemrdanja pa sam ga vraćala u krevetac kad bi zaspao. Onda sam počela raditi pa bi sve češće zaspala uspavljujući ga, pa bi ostajao skoro cijelu noć s nama. S jedno 1,5-2 god nam se definitivno vratio u krevet na cjelonoćno spavanje. I tako do 2,5 god.
Ja sam bila svjesna da preferiram da se on vrati u krevetac, ali nisam htjela praviti dramu pa sam čekala. Prvo je mjesecima učio zaspati sam u našem krevetu. Ja sam šetala od njega do sudopera, hranila psa, išla prati zube i sl.- i stalno po malo produljavala vrijeme koje on provodi sam u sobi, tako da se kroz par mjeseci na to naučio bez ikakvih problema. Mi bi mu se pridružili par sati kasnije. Nakon toga je on jednom rekao da bi legao u svoj krevet (ja sam mu svakih par tjedana ponudila, do tad uvijek odbijao i ne bi o tome više pričali), malo ležao, ali mu očito falila navika zaspivanja na tom mjestu pa se vratio u naš krevet. Imao je svoj jastuk, pa je to bila pomoć za novu naviku. Jednom se izrigao u krevet pa sam ga preselila u krevetac pod izlikom da je mokro. Nekako je uspio zaspati- ja sjedila kraj njega. Sljedećih par dana je na našem krevetu stajala žuta fleka, pa je on to prihvaćao kao dobar razlog za spavanje u svom krevetcu. Kad sam napokon promijenila posteljinu (nisam mogla ostaviti zauvijek)-vratio se i on u naš krevet, ali je opet kroz par dana prešao u svoj, pa sve češće...
Već mjesecima sam ulazi u svoj krevetac, izabere si igračku za spavanje, čak i kad legne u naš, vrati se u svoj, jer tamo lakše zaspe (navika), ujutro dođe do nas, zavali se na 5 minuta, izmazi se i ustaje. Zaspiva sam, popije malo mlijeka prije spavanja, traži da uzmemo bočicu ("IZVOLITEEEE") i još "Poljubi me, zagrli me, reci mi laku noć!" (tim redom, nekad još ubaci i "masiraj me").
Uglavnom, jako sam sretna kako je otišao iz našeg kreveta, tj. kako sam ja prepoznala trenutak kad mu je to bilo ok i poticala ga pomalo.
i ja se pitam kad ce to stat.legnemo svakog u svoj krevet, ali od 1 nocu pocinje akcija po kuci. imamo svakakvih varijanti, ali najcesca je ta da klinci spavaju u nasem krevetu, mm u milanovom, a ja ili negdje s ami ili na kaucu u db. svo troje su uzasni spavaci i non stop se vrte i bude. lupaju i nogama i rukama gdje god stignu. ja tako ne mogu spavati i divim se svima koji su nakon takvih noci naspavani i odmoreni. imali smo vec svasta, pa i to da sam ja spavala sva skvrcena u kinderbettu, a mm na podu u db.
stalno se netko od njih sece nocu, pa su ili lose sanjali ili su zedni ili su gladni, a amelie bi se pak samo mazila. danju, za cudo, nema tih poriva, ali nocu, negdje izmedju 2 i 4, ona bi da je grlim, mazim, ceskam po ledjima, mrsim kosu. ne mogu vise!!!!!!!!!!!!jer to ide vec GODINAMA. vec smo im mm i ja rekli da cemo se pocet zakljucavat u sobu jer da smo totalno neispavani i iscrpljeni a njih troje redom :? :? :? (ad i ovako na sve tako :? reagira).
ja ne znam kad ce to stat, ali ako netko ima kakav dobar savjetic, rado bi ga procitala.
Dora nam je opet našla lijeka, Marko spava u krevetu a ona sa mnommi smo kupili Dori krevet koji smo spojili s našim i riješili problem naguravanja
meni se svi već lagano smiju što mala spava s nama
marko je još uvijek s nama, znači mu ,očito jako puno, stoga ja duram....
a i primirio se, rekla sam mu bude li se vrtio i mlatio ide van...i spava ko janjčić
donna
klinci su nam uzrastom isti i moj još uvijek s nama spava i nama se smijulje i misle da smo ludi no baš nas briga.
nama je lijepo.
nema ništa ljepše od neispavane i sretne mame
pa je
mislim da ne možemo mi klince naučiti da budu sami u sobi
totalna glupost
gledam na to ovako;
dijete raste u meni devet mjeseci ,rodi se,dojim ga i pri tome smo neko vrijeme nerazdvojni,puno vremena provodimo zajedno,pomažem mu svladati mnoge vještine, od prvog dana smo zajedno i tako to traje već treću godinu,uz sve to spavanje neću ni isticati.
stvorene su neke veze one ne vidljive najprofinjenije i zašto ih sada raskidati nasilu ,ne razumijem.
neki ljudi svoju djecu lako od prvog dana odvoje od sebe.prvo spavanje kod bake s nekoliko mjeseci ,samostalno spavanje u krevetu itd.ljudi si stvore svijet u kojem ne žele svoju komociju dijeliti s djecom jer su gnjavatori.
drugi pak svoju djecu imaju pored sebe od rođenja pa dok klinac ne sazrije i sam ne pokaže želju za svojim prostorom a sve to na uštrp roditeljske komocije.
mali mi ima tri godine,nikada nije spavao preko noći kod bake,kod kuće sam već treću godinu.
prvi put kad sam išla na put na tri dana bilo je i prvi put da se razdvajamo no on je to super prihvatio za mene nije niti pitao .mama je na putu i brzo će doći.
mislim da su neka naša odricanja veliko ulaganje u našu djecu to nitko nikada neće vidjeti, niti razumjeti no emocionalni svijet naše djece gradi se u domu punom ljubavi i razmjevanja.
odužila ja .
zato spavajte sa svojim klincima
Pun nas je krevet: dvogodišnje, četverogodišnje + MM i jazato spavajte sa svojim klincima
Jutros sam se probudila sva slomljena jer su nekako popreko spavale, no njima to još puno znači pa ajde, guramo...
donna, a što je kome normalno... ja ne bih nikad napravila neke stvari koje rade neki drugi roditelji i to je njihova stvar.
Mi smo odlučili djecu odgajati (ne mislim samo na sapvanje) na svoj način, briga me za druge
Neku noc je starija po prvi put u zivotu bez suza i protesta legla u svoj krevet i zaspala bez da je netko lezao pored nje.
nazire li se to nada da ce jednom spavati bez nas ?!
pored našeg kreveta je i njen kinderbet pa ponekad poželi spavati u njemu "kao velika cura"
našu djecu odgajamo kako najbolje znamo i odgajamo ih radi njih a ne za druge,boli druge briga ,oni su samo tu da često upute kritiku a manje i rjeđe lijepu riječ.
Lijepo je cuti i znati da moj mis nije jedini. Skoro ce 6.i jos nepomislja da spava samSad je vec miran kad spava osim sto hoce dira uho dok ne zaspe :/ . kad ja njegovo dirnem vice- pusti mi uho imas ti svoje uho
čitam čitam i ja se pitam do kad ću spavati s svojom dejcom dok se moj MM lijepo naspava u našoj sobi ja sa djecom nema šanse moja draga kćerkica spava sam u svome krevetiću u svojoj sobi dok dragi sin voli moju blizinu i non stop je kraj mene tako da sam u položaju gdje mi zna utrnuti ruka i cijela jedna strana do kad će to bit stvarno ne znam mislim do škole al vidit ćemo sreća što ne radim jer ne znam kako bi mogla funkcionirati na poslu uz ovakav san
Nadam se da će do 18-te pobjeći iz mog kreveta.
joj sandra
I kod nas isto. Nas dvije smo u velikom krevetu a tata u Hello Kitty posteljini!
Evo i nas u klub :D Odnedavno ucetvero
Planirali smo ili bebicu ili veliku seku premjestit u poseban krevetic,no nismo imali srca.
Mala je tako mala,tek se rodila i sad da mora spavat sama
A "velikoj" je rodenje seke ionako dosta velika promjena,pa jos da je odbacimo iz kreveta nakon sto smo skoro 3god. skupa zagrljene spavale...
Obecala je biti mirna i stvarno je. Seka na cici,a njoj dam ruku i tako spavamo.
Tek je proslo par dana od nove situacije,ali zasad funkcionira super.
I nemam zelju ni namjeru nesto mijenjat.
Unatoc svima koji nas drze za ludake.
re
meni je pitanje "do kad zajedničko spavanje" jednako kao "do kad pelene". neka djeca skinu pelene s 1,5 god, neka s 3,5 i to je sve ok, meni je i spavanje jednako, ne znam zašto puuuno ljudi od toga pravi problem. mm i ja smo trenutno sami u krevetu, do kad ne zna se.
Re: re
O, pa kad ste vi sami u krevetu
Meni ne smeta. Uglavnom. Ja volim spavati s njima, no otac im se buni
Mi smo kupili H krevet i spojili ga s nasim. Sada nam je soba u punom smilsi spavaca, jer je to oduzelo dosta prostora, ali barem smo rijesili guranje, svi se nekako naspavamo, a opet smo skupa. Naravno, nekad samo uzme svoj jastucic i dodje k nama, ali to mi je bas super.
Ne mogu zamisliti da spava sama u sobi - pa i ovako je tijekom noci 2,3x pokrijem i provjerim, ne mogu zamisliti da je po 10h ne pogledam.
Deaedi, tako i mi imamo.
Bračni+ pomoćni ležaj spojen s bračnim.
No. cure su u bračnom samnom, MM na pomoćnom s dječjom posteljinom
Kreveti idu od zida do zida, ko komuna
Re: re
To je ono što stalno govorimo ovdje, treba osluškivati dijete.
Na jednom predavanju psihologa čula sam da dijete treba što prije spavati u svom krevetu jer da spavanje s roditeljima nije dobro. Pa sam svih ovih godina slušala da naše zajedničko spavanje nije dobro jer da će dijete biti ovisno o nama, nesamostalno, bojažljivo i što sve ne.
M koja je spavala s nama preko 5 godina nit je bojažljiva, nit sramežljiva, nit nesamostalna. Upravo suprotno. Nisam vidjela nikakvih negativnosti u tome, već samo dobrobiti.
Sad spava u svom krevetu, bez straha, bez buđenja, bez noćnih mora i selidbe u naš krevet (ovo ujutro pred buđenje ne računam, to je naše maženje).
I već i na Janu vidim koliko mu puno znači što je s nama. Ujutro se probudi, sjedne pa nas gleda. I smije se. Pa nas ručicom budi, zarije glavu u mene, liže me jezikom po licu (to su puse), pa isto tako navali na tatu. Pa kad nam se još i sister pridruži. Krevet nikad premalen. Još bi jedno stalo.
meni nema veće sreće od jutarnjeg maženja u krevetu, kad me prstićima budi onako čupav i krmeljiv......... ne znam kako ćemo se toga odreći jer uskoro dolazi seka i pokušat ćemo ga prije toga pripremit na njegovu sobu... i mene pripremit naravno. ja bi najradije da spavamo svi zajedno, al mislim da to neće biti izvodivo.
Božana, mi smo prvih mjesec dana nakon Janovog rođenja svi spavali zajedno. Jan je bio u košari pored kreveta (pred jutro je i on bio u našem krevetu), a M je i dalje bila na starom mjestu, između nas.
E, nakon mjesec dana njoj je već bilo dosta da je brat budi po noći pa je rekla da ona ide u svoj krevet. I ode!
I da je ostala, snašli bismo se.
Mi od prvog dana spavamo zajedno.
Koja divota dojit lezecki... Nema ustajanja,skoro ni budenja
Nas dvije spavamo zajedno od njenog rođenja. MM-a smo izbacile u dnevni boravak, što i nije tako loša ideja, jer ga i sad, ponekad, čak i u drugoj sobi čujem kako hrče!
Moja curica je izuzetno senzibilna i jako je vezana uz mene i ne pada mi na pamet (koliko god mi ponekad naporno bilo) na silu je tjerati u njenu sobu.
Znam da neće zauvijek biti tako, djeca rastu, vrijeme ionako prebrzo prolazi, zašto ne bih još neko vrijeme uživala u toj maloj mirišljivoj glavici u svom krevetu... A na to što sam uglavnom neispavana, već sam se naviknula! (gle mi nick)
Ma hvala ti Tončica na svemu što si napisala-to je ono što i ja mislim.
Moja su djeca 5 i pol i 8 i pol-sada sam možda obeshrabrila sve mame koje se nadaju da će im djeca uskoro u svoj krevet.
Tata spava u dječjoj sobi koja je dosta udaljena od naše spavaće i to je možda i razlog da se njih dvije ne sele.
Mislim da sam se naslušala kritika više od svih, a većina je išla na moje odvajanje od mužića iz postelje. Ma vratit će se on meni-nisu tako loši ni noćni posjeti, dapače razbili su monotoniju.
No djecu sam dugo dojila i spavanje u istom krevetu ostalo je nešto nama tako normalno i potrebno. Ja čekam dan kad će one reći sad idemo u svoju sobu-a nekakvom prisilom to ne želim rješavati. Moram ovako javno priznati: uživala sam onoliko koliko je to njima bilo i potrebno.
Nisu nesamostalne i ne mislim da su djeca koja spavaju sama bolje odgojena od moje djece.
Nadam se da nije puno OT, ali upravo sam se sjetila da sa upravo zbog zajedničkog spavanja došla na Rodu. Kad sam mislila da sam jedina koja to dopušta svojoj curi, odjednom sam na ovom forumu našla toliko podrške i razumijevanja za nas obje
Inače sam po pričama o Rodi pomislila da ste opasne sektašice
evo i mi napravili krevete od zida do zida i sad svih četvero spavamo
Ima, naspavana i sretna mama.nema ništa ljepše od neispavane i sretne mame
Mi smo imali punih sedam godina coosleepere, što jednog, što drugog, što oboje, ali priznajem da smo na kraju već izludili.
Po meni je dobro da je dijete sa roditeljima dok je malo, prve tri godine, odnosno i dalje ako svi u tome uživaju, ali ako su djeca već starija, a roditelji vidno izmučeni, kao što smo mi bili, ne vidim ništa pozitivnog u tome.
Dizali bi se slomljeni, izudarani i po glavi i po bubrezima, na poslu ne bi funkcionirali, bili smo nervozni, a time i djeci lošiji roditelji, međusobno netolerantniji supružnici, sve u svemu, nakon toliko godina zajedničkog spavanja bilo nam je DOSTA.
Kada su se prošlo ljeto zbog vrućina konačno odselili u svoju sobu, mi smo se preporodili.
Eto, samo toliko, da one majke koje su umorne od zajedničkog spavanja ne pomisle da su loše majke čitajući vaše postove.
Vidim u potpisu da je odvajanje urodilo plodom :D
od kad smo sinu napravili VELIKI krevet,on u njemu s veseljem spava sam,malo si pročita koju priču i pozove nas naljubljenje i laku noć.ne sjećam se kad je prelazio u naš.malo bolje spavamo,no sad se javlja drugi problem ,mmglasno hrče,i sve na nervira.taman dijete +,a sad ovaj -.
mi sada planiramo kupiti njoj sobicu i namjestiti i polako učiti da spava sama.kako? neznam baš ali vrijedi probati.jako je vezana uz nas,spava s nama i sad je to potrajalo.nije da me smeta ali neispavani smo stalno jer se rita i bacaka a krevet je sve uži i uži
Ovo s nabavkom vlastite sobice je jako dobar način! Provjereno!mi sada planiramo kupiti njoj sobicu i namjestiti i polako učiti da spava sama.kako? neznam baš ali vrijedi probati.jako je vezana uz nas,spava s nama i sad je to potrajalo.nije da me smeta ali neispavani smo stalno jer se rita i bacaka a krevet je sve uži i uži
Mi smo djeci kupili njihove vlastite (standardne) krevete i odselili u dnevnu sobu dok su oni bili na ljetovanju. Znali su da će se to dogoditi, prethodno smo ZAJEDNO uz veliku uživanciju izabrali krevete u trgovini, a onda su jednostavno uživali u tome da budu "veliki" i spavaju u svojim krevetima. Ranije su imali krevetiće, k nama su se dolazili pomaziti ali nikada nisu spavali u našem krevetu (njihov izbor, na moje veliko olakšanje-nije nam krevet baš preširok). Isto, kad smo znali samo jednog ostaviti kod dede i bake, drugi je bez problema spavao sam (vrijedi za obojicu). Znali su samo reći da im je to dosadno, jer nemaju s kim razgovarati kad se ugasi svjetlo.
U prva 2-3 mjeseca mlađi je još znao pred jutro svratiti u naš krevet, a onda je i to prestalo.
Nisam napisala - mali je imao 3, a veliki 4 godine kad su dobili standardne krevete.
Nikada im nismo branili spavati uz nas, ali to je uvijek bilo kratkotrajno, još iz doba kad su bili sasvim male bebe.
Kod nas je to ''odvajanje'' prošlo bezbolno... Luka ( kojem su tada bile 3 god.) je bez problema preselio u svoju sobu,među svoje igračke,posteljinu Superman,svoje crtiće...Ja sam već tad bila trudna pa je to bila priprema . Spava na velikom krevetu i samo rijetko bi dolazio kod nas u sobu-samo bi zvao da mi dođemo kod njega. Doduše i danas,nakon pola god. ili muž ili ja ležimo na drugom krevetu dok ne zaspe, a sad je muž stalno s njim jer smo bebac od 20 dana i ja okupirali bračni krevet...Kako će Luka prihvatiti novo stanje tj.kad se muž vrati u ''bračnu postelju'', a braco bude s nama u sobi,a on sam-ostaje da vidimo...
Uh, moji su na kraju počeli spavati u svom krevetu (ali s nama u sobi) kad su imali 7 i 4, a u svojoj sobi kad su imali 9 i 6
S tim da mlađi koji ima 9 godina dan danas često ne može zaspati ako mu sestra isto nije u sobi, a uskoro bi trebao spavati sam u sobi, ne znam kako će (ona će sad 12 i silno želi sobu samo za sebe).
Godinama sam na pitanja što savjetujem budućim roditeljima da nabave odgovarala - veći krevet
MM i ja smo odlučili da je vrijeme da Mihovil spava sam u svojoj sobi. I evo već tjedan dana kada zaspi nosimo ga u njegovu sobu i obavezno se dva, tri puta po noći uvali k nama u krevet. Ja ga onda vratim u njegovu sobu i obično zaspim kraj njega. Za sada se dobro drži i ne plače.
onda definitivno se spremamo u kupovinu malo smo gledali po Lesnini danas i emmezeti ali sobica joj je dosta mala pa je teško izabrati ...
Do kada zajedničko spavanje?
Moj je L. spavao u krevetiću pored našeg bračnog kreveta do 4. godine. Nikad nije bilo problema. Od 2. godine se sam uspavljivao. Samo bi ga mi položili u krevet i prvo bi ga ja poljubila, a onda tata. Taj je ritual ostao i danas kad spava u svojoj sobi.
Na 4.rođendan smo mu prebacili krevet u njegovu sobu i otad je tamo. Stavili smo mu stoličicu kraj uzglavlja i na njoj je uvijek neki plišanac kojeg si sam odabere prije spavanja. Uz njega spava još jedan plišanac. To su mu prijatelji koji ga čuvaju. Nikad ga nismo učili da je mrak strašan i nema takvih strahova. Često ga znamo čuti kako si priča i šapuće u mraku kad ne zaspi od prve. Na sjećam se kad je po noći došao k nama u krevet. (osim kad je bio bolestan). Tipkala u sobi i kupaonici smo zamijenili onima s uzicom tako da sam pali i gasi svjetla. Po noći se obavezno jednom probudi i ode piškiti. Sam sve obavi, ugasi svjetlo i ode natrag spavati. Čak je i rekao da mora biti tiho da ne probudi mamu i tatu. 8)
Nama je naravno bolje nego ikada. Ponovno imamo sobu samo za sebe. I naravno da ljubav cvjeta. 8)
Nismo nikad forsirali spavanje u svojoj sobi i zato mislim da je to tako bezbolno prošlo. Dijete je samo otišlo iz našeg kreveta kad je bilo dovoljno odraslo.
Auuuu...
A mi razmišljamo da ju s tri godine i dva mjeseca iselimo.
Naivci, ha?
Ima li novih uspješnih iskustva da nas ohrabre, nakon ovih veselih priča od gore?
Evo, mi s preseljenjima nikada nismo imali problema.
Obojili smo sobu u djetetovu najdražu boju, opremili je tako da bude totalno prilagođena i ugodna djeci, i to im je stvarno najdraža prostorija u kući, ne samo za spavanje, nego i za igranje. Koliko se sjećam, nikada se nisu poželjeli vratiti u naš krevet. Ali,avaj, kod nas jedno iseli, a novo doseli, tako da opet nismo sami
istjerala sam ga ljetos
imao je 10 i pol godina
dop...o mi
Mojca, moja ima 11,5 godina
da ja ne pišem?
(naravno da nije stalno, preko tjedna je u svom krevetu, ali u petak se ne da istjerati, petak, subota, legnemo u krevet, neki film i tako zaspemo)
Ma divota... Onda bolje da umjesto Flexe kupimo veći bračni krevet?
naše je iskustvo bilo skroz pozitivno
doduše, M. je imao punih 5 godina
a imali smo samo njega i iskreno, ja sam često i uživala u tome da se mogu sklupčat uz njega po noći, njuškat ga i slušat kako diše
al onda je došla malena i noćno dojenje i nastala je gužva. ne znam kako ljudi na ovom forumu uspijevaju sa 4 komada u krevetu, jesu li to neki ogromni kreveti ili su muževi malo manji, moj je jako visok i ne stane u krevet dok leži ravno nego mora dijagonalno. a i sinko je prilično ogroman.
M. je jedno vrijeme spavao s tatom na kauču, a onda smo preselili u veću sobu, a frajer je dobio svoj krevet u sobi s nama.
Prva večer: bez pogovora.
Druga večer: malo prigovaranja i plakanja da neće on sam, ali ipak je pristao (ja legnem uz njega navečer dok ne zaspe). pao je dogovor da ako se probudi po noći može se prebacit kod nas, taj joker je iskoristio jednom ili dvaput.
dalje sve 5, ubrzo je utvrdio da mu se baš sviđa njegov krevet.
Samo pisi, lakse mi je kad vidim da nismo jedine. Istina, ima 8.5 ali nema naznaka da ce se preseliti u svoj krevet.Mojca, moja ima 11,5 godina
da ja ne pišem?
(naravno da nije stalno, preko tjedna je u svom krevetu, ali u petak se ne da istjerati, petak, subota, legnemo u krevet, neki film i tako zaspemo)
U biti, rekla je da ne ide u svoj krevet dok ne nade decka :D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom