Nikako ne možemo postići da se T preseli u svoju sobu. Sama je izabrala krevet, sve posteljine.. Svako malo kupim novu posteljinu koja se njoj kao jako sviđa, ali na njoj i dalje spavaju samo plišanci. U cijelom uređenju svoje sobe je sudjelovala.
Uopće se ne naspava kod nas. Samo za dojam, L se prošlu noć probudio 9 puta, brojim. Nitko se naravno ne naspava uz takav ritam, ali bilo bi mi puno draže da se barem ona naspava u svojoj sobi. I da se ne budimo ukočeni svako jutro. Guramo se jer djeca spavaju nekako čudno u svim mogućim pozama i udaraju nas, pa muž i ja spavamo na rubovima.
Dok nije stigao L, znala je spavati u svojoj sobi, ali sad bi i ona s nama stalno jer je on s nama. Što dopuštamo jer ne želimo da se ona osjeća izbačenom zbog njega. Ali isto se nadamo i preseljenju, ima 5 godina.
Kupili smo joj onog ogromnog medu u nadi da je to baš dobar trik jer će htjeti spavati s njim, a on ne stane u naš krevet dok smo svi tamo. E nije.
Zaključila je da medo može i sam spavati i kako je i u trgovini spavao sam pa je i dalje živ i zdrav.
I eto nam mede u njenoj sobi, smještenog i pokrivenog sa lijepom novom dekicom, a mi se svi i dalje guramo.
Pitanje 1: postoji li još nešto što možemo isprobati?
Pitanje 2 (jer već i odustajemo od rješenja): jel se mogu negdje kupiti kreveti koji su široki preko 200 cm? Ne mogu nigdje naći. Sadašnji nam je 180 i nije nam dosta, a 200 je samo 20 cm više, pa još uz to dolazi i još jedno dijete za 4 mjeseca...
Da napomenem i da nije problem strahova i mraka, i na to smo pomislili i kupovali svakakve lampe simpatične, ali ne, ona samo želi biti s nama.