Nas troje smo sami, oni imaju krevet na kat, Jan spava gore, a ja s Nolom dole. Odnosno, nas dvije obično zaspimo na kauču pa se selimo. Neke noći on krene plakati da hoće da dođem pa onda spavam s njim. Sad nam Nole nema tri dana pa smo nas dvoje na kauču, ne šaljem ga u njegov krevet.
Ne znam, ja sam kad sam bila mala svake noći dolazila kod mlađeg brata u krevet, do škole a i poslije. Onda smo počeli živjet samo s bakom i dedom i spavali s njima (u spolno prihvatljivim kombinacijama

) do 12, 13, 14, godina, a znalo je bit i poslije, teška srca sam se preselila u svoju sobu (sad je sigurno neke od vas straaaaaaaah

)
Godinama sam mislila da je to zato jer me dugo bilo strah, biti sama i u sobi i u stanu, ali od poslije razvoda nije me ničeg strah, mogu zgasit sva svjetla i hodat sama po stanu, ali jednostavno ne volim spavat sama. Mogu, al ne volim. Tako da će naš cosleeping gotovo sigurno prestati na njihovu inicijativu/inzistiranje. Oni ga zasad isto vole, pogotovo Jan, tako da još nekoliko godina ne moram nabavljati lutka na napuhavanje za svoj krevet.
