Citiraj panterica prvotno napisa
meni je pitanje "do kad zajedničko spavanje" jednako kao "do kad pelene". neka djeca skinu pelene s 1,5 god, neka s 3,5 i to je sve ok, meni je i spavanje jednako, ne znam zašto puuuno ljudi od toga pravi problem. mm i ja smo trenutno sami u krevetu, do kad ne zna se.
To je ono što stalno govorimo ovdje, treba osluškivati dijete.

Na jednom predavanju psihologa čula sam da dijete treba što prije spavati u svom krevetu jer da spavanje s roditeljima nije dobro. Pa sam svih ovih godina slušala da naše zajedničko spavanje nije dobro jer da će dijete biti ovisno o nama, nesamostalno, bojažljivo i što sve ne.
M koja je spavala s nama preko 5 godina nit je bojažljiva, nit sramežljiva, nit nesamostalna. Upravo suprotno. Nisam vidjela nikakvih negativnosti u tome, već samo dobrobiti.
Sad spava u svom krevetu, bez straha, bez buđenja, bez noćnih mora i selidbe u naš krevet (ovo ujutro pred buđenje ne računam, to je naše maženje).

I već i na Janu vidim koliko mu puno znači što je s nama. Ujutro se probudi, sjedne pa nas gleda. I smije se. Pa nas ručicom budi, zarije glavu u mene, liže me jezikom po licu (to su puse), pa isto tako navali na tatu. Pa kad nam se još i sister pridruži. Krevet nikad premalen. Još bi jedno stalo.