Mi smo svoju kcer sprasili u sobu do nase sa 4 mjeseca. Zasto? Na najmanji sum bi urlala i bunila se.. Znali smo saptati u sobi i samo bi dreknula na nas. Kad bi umuknuli, prestala bi. Nije nam se svidjelo kako nas dresira, pa smo ju sprasili u drugu sobu. Nije se bunila, a i dan-danas je takva, kao macka. Voli svoj mir, mazi se kad se njoj hoce i to je to. S druge strane, ja sam osobno oduvijek bila za zajednicko spavanje i sad, kad sam trudna, nadam se da slijedeca beba nece biti diktator kao prva
S druge strane, do kad? Ne znam, ali najbolji primjer mi je poznanica koja je odlucila sa muzem da malac s njima spava dokle hoce. Oni su mu lijepo sobicu uredili, tamo mu krevet smjestili i rekli kad bude velik, da moze tamo spavati. Kad je navrsio 4 godine, odlucio je spavati u svojoj sobi. Super stvar je bila ta da je njegova sestra, koja je tad bila godinu i pol dana stara, zeljela spavati sa bratom. Tako su sredili dvije muhe jednim udarcem i dojednom imali prostran i prazan krevet