 |
|||
Izbacili smo ih iz nase sobe kad su imale 3 i 5 godina
Jer sam imala trbuh do zuba i stvarno nisam mogla vise
Do tad su imale krevetice u nasoj sobi, al uvijek je jedna zavrsila kod nas, a cesto obje
Uredili smo im zajednicku sobu i bile su odusevljene - dok nije pala noc
To je bilo prije godinu i tri mjeseca i jos uvijek hodocaste k nama u sobu
Ne svaku noc, ali cesto
Nekad muz ode k njima u sobu
Zato se najmanja, iz kinderbeta koji je uz krevet, seli k nama nakon prvog budjenja
Starija (6) vec dvije godine ima svoj krevet. Zaspala u njemu ravno valjda tri puta, ako zaspi u db i mi je odnesemo u njen ponekad prespava u njemu do jutra, a ponekad dodje nama. U zadnje vrijeme u stvari skljucivo opet spava s nama jer nam je pretesko dic njenih 22+ kg na gornji krevet. Da bi htjela od svoje volje zaspati i spavati sama - nema sanse. Netko uvijek mora biti uz nju da se priljubi
Mladji (3) nema nikakve sanse da spava u svom krevetu, ako ga i stavimo za max 10min pocne cendrati da gdje sam. Srecom dodje sam do nas.
I tako, nas 4-ero u krevetu 160. Vec sam posve navikla spavati na 20cm prostora, jos da oboje nemaju averziju spram pokrivanja nego mi oboje svuku poplun, pa ga ja navlacim, pa oni legnu na poplun i posve me zarobe i pol noci s nes borimo oko popluna
s prvim sam imala ludu sreću da je spavao u kimbaču do 3 i kusur, taj se sam znao i uspavazi s ćoškom deke, malo pred 4 smo mu dali da izabere boju za krevet i pomogal je to mužu sklepati, s 4 je počel spavati u novom krevetu. svi smo spavali u istoj sobi.
klinka se rodila kad je veliki bio 4.5, spavala u kimbaču neko vrijeme, a kad bi je žuta minuta napala od dermatitisa počela jespavcati s menom u krevetu, s njenih godinu i pol smo selili u veći stan, prvo svi skupa biuli u istoj sobi, posle smo mi cure prešle u manju , a dečki u veću,spavala je s menom u krevetu do kraja 3.5godine ( taman joj ošo dermatitis),onda smo je malo kasnije ubacili kod buraza u njegov žuti krevet.
kad je mala imala 4.5 rodio se klinac, koji je samo par mjeseci spavao u kimbaču, jer je njega žuta minuta za dermatitis pogodila puno ranije,od tad spava s menom u krevetu, ima 4 .5 godine, da spava sam taj bi do jutra bio krvav.
znači sada je taman tvoj termin za 4.?
ne prekasno si se setila
ali moždsa je vreme da se dete navikne spavati, a to je jaaako teško
Pikulica je potpuno presla u svoju sobicu prije nekih 2 i pol mjeseca, dakle s 2g i 9mj. Do tada Smo je uspavaljivali skupa lezeci na nasem krevetu, pa prenijeli u njen krevetic. Jedan dan sam joj rekla da je velika curka i da je vrijeme da ide pajkiti sama. Par noci je zanovijetala, ali bez velikih drama i polako smo usli u jednu lijepu vecernju rutinu.
Nakon pranja zubica i tusiranja, obucemo pidamicu, a onda ona izabere koji plisanac ce spavati s njom. Poslije toga izaberemo slikovnicu, dvije i ona legne u krevetic, a muz ili ja joj citamo price. Poslije toga ugasimo svjetlo i jos u mraku malo popricamo o danu, vrticu, sto nas ceka sutra i sl. Onda slijede puse i zagrljaji i odemo van. Ponekad trazi vodicu, ili dode piskiti, no uglavnom malo prica i pjevusi sama sa sobom i zapajki. Svega par puta je dosla pred jutro k nama u krevet i uvijek smo je primili i odspavali dalje skupa.
Za sada se cini da je taj prijelaz prosao jako lijepo. Ona stvarno voli svoju sobicu i novi "pravi krevetic" (kinderbet sada ceka bracu i sva je ponosna sto vise nije beba). Vidjet cemo kako ce biti kad dode mali braco, pa bude u kinderbetu uz moje uzglavlje. Pricam joj o tome kako bebe puno placu i zezamo se kako ce ona reci, jooj braco ti plakis, a ja idem u moju sobicu pajkiti da me ne smetas... To joj je jako fora. Ipak mislim da cu joj dopustiti da pajki s nama u slucaju da joj bude krivo sto je on tu, a ona u sobici. Mislim da ce joj tako puno brze dojaditi i otici u sobicu sama, nego da joj branim i poticem ljubomoru.
Posljednje uređivanje od ValaMala : 20.01.2015. at 09:49
moja djeca nisu nikada spavala s nama jer MM-u to nikada nije dolazilo u obzir,
međutim, spavali smo svi skupa u istoj sobi: jedan kimbač s jedne drugi, kasnije krevetić s druge strane
dok nisu napunile 3 i 6.
onda su bile spremne na svoju sobu koju smo zajednički mjeeeesecima uređivali i pripremali se.
od tada su bez problema u svojoj sobi i na svojim krevetima cijelih noći.
potrebu da ponekad spavamo zajedno zadovoljimo za vrijeme kad je tata na putu,
kad smo na godišnjem dulje od njega isl.
Neku noc je starija po prvi put u zivotu bez suza i protesta legla u svoj krevet i zaspala bez da je netko lezao pored nje.
nazire li se to nada da ce jednom spavati bez nas ?!
M.još spava s nama i ne vidim naznake da bi se volio odvojiti u svoju sobu
ne pali ni nagovaranje da je obojamo kako želi i ukrasimo svim što želi
nije mu primamljivo niti čuti da kad dođe beba glumi 'velikog odgovornog' brata koji bi sa bebom spavao u sobi bez mame i tate i pazio na nju
ali više od toga zajedničkog spavanja( koje me zapravo ne nervira) muči me činjenica da niti u naš zajednički krevet neće da ode sam spavati
da se boji
i uz lampu
glumi naravno jer smo mi u boravku 3m od njega
i trebanetko s njim u krevet ili najčešće zaspe na kauču pa ga mm prenosi u krevet dok mu se leđa lme s tih njegovih 20 kg
meni se ne ide uspavljivati ga jer samo navečer sjednem predahnuti uz tv, a s njim treba biti minimum pola sata dok zaspi
onda se ja iznerviram, nit mogu spavati nit mogu šta gledati ili staviti kuhati ili štagod
začarani krug i nemam pojma kako ga riješiti
Mi smo svoju kcer sprasili u sobu do nase sa 4 mjeseca. Zasto? Na najmanji sum bi urlala i bunila se.. Znali smo saptati u sobi i samo bi dreknula na nas. Kad bi umuknuli, prestala bi. Nije nam se svidjelo kako nas dresira, pa smo ju sprasili u drugu sobu. Nije se bunila, a i dan-danas je takva, kao macka. Voli svoj mir, mazi se kad se njoj hoce i to je to. S druge strane, ja sam osobno oduvijek bila za zajednicko spavanje i sad, kad sam trudna, nadam se da slijedeca beba nece biti diktator kao prva
S druge strane, do kad? Ne znam, ali najbolji primjer mi je poznanica koja je odlucila sa muzem da malac s njima spava dokle hoce. Oni su mu lijepo sobicu uredili, tamo mu krevet smjestili i rekli kad bude velik, da moze tamo spavati. Kad je navrsio 4 godine, odlucio je spavati u svojoj sobi. Super stvar je bila ta da je njegova sestra, koja je tad bila godinu i pol dana stara, zeljela spavati sa bratom. Tako su sredili dvije muhe jednim udarcem i dojednom imali prostran i prazan krevet
tako se i ja nadam da će možda ovaj moj malac kad dođe beba ipak htjeti s bebom u svoju sobu
da se osjeća važno i zaštitnički
iako...mislim da se uzalud nadam jer je to tolika maza da je to čudo jedno.
jedino ako beba prije njega ne odluči okupirati sobu pa se i on predomisli :D
Alkemicar?? <3
ja se veselim što je sutra ponedjeljak jedino jer ću se u miru naspavati
ova moja je jedva dočekala vikend da mi se uvali u krevet
Mojoj diktatorici je blizina mog tijela bila nužna za normalno funkcioniranje. Vidim razliku s drugom bebom - nova beba mačak obožava se nositi i maziti, sav procvate, ali može ležati i sam. Maženje mu dođe kao desert, ustrepće i ispušta zvukoce ugode. Curki je nošenje i maženje bila nužnost da bi mogla biti kako tako normalna. I tako nam se kao beba uvalila u naš krevet i više nije izašla iz njega iako se budila na svaki šum.Yummy_mummy prvotno napisa
Mi smo svoju kcer sprasili u sobu do nase sa 4 mjeseca. Zasto? Na najmanji sum bi urlala i bunila se.. Znali smo saptati u sobi i samo bi dreknula na nas. Kad bi umuknuli, prestala bi. Nije nam se svidjelo kako nas dresira, pa smo ju sprasili u drugu sobu. Nije se bunila, a i dan-danas je takva, kao macka. Voli svoj mir, mazi se kad se njoj hoce i to je to. S druge strane, ja sam osobno oduvijek bila za zajednicko spavanje i sad, kad sam trudna, nadam se da slijedeca beba nece biti diktator kao prva
S druge strane, do kad? Ne znam, ali najbolji primjer mi je poznanica koja je odlucila sa muzem da malac s njima spava dokle hoce. Oni su mu lijepo sobicu uredili, tamo mu krevet smjestili i rekli kad bude velik, da moze tamo spavati. Kad je navrsio 4 godine, odlucio je spavati u svojoj sobi. Super stvar je bila ta da je njegova sestra, koja je tad bila godinu i pol dana stara, zeljela spavati sa bratom. Tako su sredili dvije muhe jednim udarcem i dojednom imali prostran i prazan krevet
Tata je, kako bi barem on bio koliko toliko normalan na poslu, onda otišao spavati u drugu sobu, a mi smo se nastavile buditi stalno i uvijek, najprije je držala cicu u ustima, a kad smo prestale dojiti zaspivala je zagrljena s mnom...i tako i dan danas. Tek nakon druge godine prestala se jako često buditi, a tek iza treće mogu reći da spava ok uz poneko buđenje ne baš svaku noć.
Nisam je htjela seliti u drugu sobu (njenu) dok sam bila trudna da se ne osjeća izbačeno pa sad spavam u sobi s njom (u istom krevetu), a do nas krevetić s bebom. Ponekad i beba spava s nama, iako joj nije nikakav problem spavati u krevetiću (za sad), a ja budem u sredini da je ova ne bi slučajno lupila.
I tako dijete koje se budilo na šum leta leptira u susjednoj ulici, uopće se ne probudi kad beba urla iz sveg glasa. Npr. danas je mrtva-hladna zaspala popodnevne dok se malac derao ispred vrata.
Nedavno sam je pitala kad će spavati u svojoj sobi kao i sva druga djeca, pogledala me ozbiljno i rekla "Još sama mala, mama, čekaj da još malo porastem." Srce me zabolilo.
Ali imam neki osjećaj da mi možda najesen mogla u svoju sobu... pa mali za koji mjesec za njom. Sviđa mi se kako je postupila tvoja poznanica.
(ali bojim se sebe..volim leći u krevet i zagrliti je onako uspavanu...mislim da ćemo zadržati vikende).
Posljednje uređivanje od Zuska : 25.01.2015. at 15:34
saad tek vidila tvoj komentar
jeeeeee
al još se ne zna svukud pa psssst na fejsu još kratko
Mislim da jedino nije normalno siliti dijete da bez pripreme bude samo tako smješteno u svoju sobu. Kada se dijete složi s tom odlukom to je onda najbolje.
Moju Pikulicu smo preselili nesto prije treceg rodendana. Nije se "slozila", malo je gundala par noci, no bili smo dosljedni i sada joj je to nesto najnormalnije. Nije bilo traumaticno, ali da smo cekali da ona odluci da se ide tamo uspavljivati, docekali bi pubertet, haha...
Mi smo se preporodili od kad spava u svojoj sobi.evo vec 4mj spava u sobi.ispocetka mi je falio jako.ali navikao se on na veliki krevet i mi na nas veliki.i svi zadovoljni.
Ispocetka je zvao oko ponoci pa oko 03h,pa 05h i sad spava do 07 ili 09h u svojoj sobi.ako mu se piski zove nas ili dode po nas da ode u wc.
s dvije godine. u sebičnoj fazi najlakse prolazi "moj krevet", ali svakako je još lakse kad idu braci, seki u sobu.
trazila sam neki prikladan odgovor da mu se naslepam, ali eto potpis na maju i u djetinjstvu i sada s time da moje imaju 12 i polNas troje smo sami, oni imaju krevet na kat, Jan spava gore, a ja s Nolom dole. Odnosno, nas dvije obično zaspimo na kauču pa se selimo. Neke noći on krene plakati da hoće da dođem pa onda spavam s njim. Sad nam Nole nema tri dana pa smo nas dvoje na kauču, ne šaljem ga u njegov krevet.
Ne znam, ja sam kad sam bila mala svake noći dolazila kod mlađeg brata u krevet, do škole a i poslije. Onda smo počeli živjet samo s bakom i dedom i spavali s njima (u spolno prihvatljivim kombinacijama
Godinama sam mislila da je to zato jer me dugo bilo strah, biti sama i u sobi i u stanu, ali od poslije razvoda nije me ničeg strah, mogu zgasit sva svjetla i hodat sama po stanu, ali jednostavno ne volim spavat sama. Mogu, al ne volim. Tako da će naš cosleeping gotovo sigurno prestati na njihovu inicijativu/inzistiranje. Oni ga zasad isto vole, pogotovo Jan, tako da još nekoliko godina ne moram nabavljati lutka na napuhavanje za svoj krevet.
Nikako ne možemo postići da se T preseli u svoju sobu. Sama je izabrala krevet, sve posteljine.. Svako malo kupim novu posteljinu koja se njoj kao jako sviđa, ali na njoj i dalje spavaju samo plišanci. U cijelom uređenju svoje sobe je sudjelovala.
Uopće se ne naspava kod nas. Samo za dojam, L se prošlu noć probudio 9 puta, brojim. Nitko se naravno ne naspava uz takav ritam, ali bilo bi mi puno draže da se barem ona naspava u svojoj sobi. I da se ne budimo ukočeni svako jutro. Guramo se jer djeca spavaju nekako čudno u svim mogućim pozama i udaraju nas, pa muž i ja spavamo na rubovima.
Dok nije stigao L, znala je spavati u svojoj sobi, ali sad bi i ona s nama stalno jer je on s nama. Što dopuštamo jer ne želimo da se ona osjeća izbačenom zbog njega. Ali isto se nadamo i preseljenju, ima 5 godina.
Kupili smo joj onog ogromnog medu u nadi da je to baš dobar trik jer će htjeti spavati s njim, a on ne stane u naš krevet dok smo svi tamo. E nije.Zaključila je da medo može i sam spavati i kako je i u trgovini spavao sam pa je i dalje živ i zdrav.
Pitanje 1: postoji li još nešto što možemo isprobati?
Pitanje 2 (jer već i odustajemo od rješenja): jel se mogu negdje kupiti kreveti koji su široki preko 200 cm? Ne mogu nigdje naći. Sadašnji nam je 180 i nije nam dosta, a 200 je samo 20 cm više, pa još uz to dolazi i još jedno dijete za 4 mjeseca...
Da napomenem i da nije problem strahova i mraka, i na to smo pomislili i kupovali svakakve lampe simpatične, ali ne, ona samo želi biti s nama.
Do 10.rođendana se svi odluče spavati sami.
Nije neka utjeha. I nije sigurno da će svi i uvijek to htjeti.
Možda da dodate još jedan jednostruki krevet uz vaš.
A jel pokušao muž spavati s njom, ako stanu uz medu?
Ma joj pa to je jos jako malo dijete.Nikako ne možemo postići da se T preseli u svoju sobu. Sama je izabrala krevet, sve posteljine.. Svako malo kupim novu posteljinu koja se njoj kao jako sviđa, ali na njoj i dalje spavaju samo plišanci. U cijelom uređenju svoje sobe je sudjelovala.
Uopće se ne naspava kod nas. Samo za dojam, L se prošlu noć probudio 9 puta, brojim. Nitko se naravno ne naspava uz takav ritam, ali bilo bi mi puno draže da se barem ona naspava u svojoj sobi. I da se ne budimo ukočeni svako jutro. Guramo se jer djeca spavaju nekako čudno u svim mogućim pozama i udaraju nas, pa muž i ja spavamo na rubovima.
Dok nije stigao L, znala je spavati u svojoj sobi, ali sad bi i ona s nama stalno jer je on s nama. Što dopuštamo jer ne želimo da se ona osjeća izbačenom zbog njega. Ali isto se nadamo i preseljenju, ima 5 godina.
Kupili smo joj onog ogromnog medu u nadi da je to baš dobar trik jer će htjeti spavati s njim, a on ne stane u naš krevet dok smo svi tamo. E nije.
Pitanje 1: postoji li još nešto što možemo isprobati?
Pitanje 2 (jer već i odustajemo od rješenja): jel se mogu negdje kupiti kreveti koji su široki preko 200 cm? Ne mogu nigdje naći. Sadašnji nam je 180 i nije nam dosta, a 200 je samo 20 cm više, pa još uz to dolazi i još jedno dijete za 4 mjeseca...
Da napomenem i da nije problem strahova i mraka, i na to smo pomislili i kupovali svakakve lampe simpatične, ali ne, ona samo želi biti s nama.
Na vasem mjestu bi radije spojiča jos krevet pa da svi imate mjesta nek da vodite bitku koju necete dobiti. Spavajte svi skupa jos par godina i onda ih skupa izbaci.
Mi smo spojili bracni i jos jedan krevet tako da smo svi normalno stali
Moj klinac voli da ga se pred spavanje masira po nožnim prstima i stopalu,možda bi tak brže zaspala i uz medu.inače on je tek s pet godina počeo općenito spavati.
Ja sam vrlooo osjetljivog sna i jedva se naspavam uz supruga ako ima nemirnu noc
Ovdje to nije popularno reci, ali reci cu. Ja bih napravila sve moguce da ona spava u svojoj sobi.
Lezala bih s njom dok ne zaspi, pa ako i dolazi po noci vracala bih je.
Kcerka je od 2 god sama spavala u svojoj sobi, nikad problema, a sin mi je nocu dolazio do polaska u 1.razred i to me iskreno izludjivalo jer se nisam mogla naspavat ako nas je troje.
Pa smo ga prebacivali ili bih ja ili muz otisli u njegov krevet. Bila sam bas neispavana zbog toga. Imao je naravno i seku u sobi, al to je takvo dijete jako mazno i danas.
Da nismo bili uporni, dala bih se kladit da bi jos danas dolazio k nama u krevet, sto meni ne bi bio problem da sam se ja mogla tako naspavat, ali nisam. Nikako. Budila sam se ko prebijena, neuracunljiva, iscrpljena i zivcana bi bila cijeli dan tako neispavana.
Kako je rastao i krenuo ipak spavat sa sekom u sobi, cesto sam isla i jos znam otici do njega, pa se mazimo dugo pred spavanje, al onda spavanac svako u svom krevetu
Rezime mog zakljucka nije da trpite dok sama ne odluci nego da sve to malo pogurate, ako vam je zaista tesko bit neispavani i vi i ona. Tako da taj dio potpuno razumijem.
Tu ces dobiti hrpu savjeta da to durate jos godinama, da ce proci kad tad (samo treba prezivit dotad
Ako sam ja losiji roditelj po danu jer nisam spavala nocu, onda biram "manje zlo".
Sretno vam bilo u trazenju rjesenja prije nego dodje jos jedna beba!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.12.2020. at 19:40
I ja sam bila mrziteljica zajedničkog spavanja. Bilo me strah da se djeci što ne dogodi, da ih ne ugušimo ili nehotice izbacimo s kreveta. Dječji krevetić bio je odmah do našeg, ali imali su svoje mjesto. Mi smo odselili iz njihove sobe negdje prije nego su krenuli u školu. Zajedničko spavanje bilo mi je prihvatljivo eventualno preko dana, ali jednom mi je L.pao na glavu s kreveta pa sam se okanila i toga. Dječji krevetić postoji s razlogom.
Ja sam u ovom klanu:
https://miss7mama.24sata.hr/roditelj...se-zivote-7744
Moj desetogodišnjak ne može zaspati sam. Doslovce ga netko mora držati za ruku ili grliti inače ne zaspe po više od sat vremena. Znala sam dojiti/uspavljivati najmlađu i ja zaspati s njom. On bi budan na drugom krevetu čekao da ga dođem zagrliti, ne bi zaspao, nego čekao... i onda me budio da dođem do njega jer on ne može zaspati. Muči ga separacijska anksioznost i kad je imao 9 godina psihologica mi je rekla da je normalno da traži spavati s nekim još 3 do 5 godina. Ja sam uzviknula “5 godina? Tad će imati 14!” Na to je rekla, ok, možda ne 5, ali još 3 do 4 je normalno kod djece koja imaju strahove.
Srednja je sa 7 otišla sama u drugu sobu i rekla da nitko ne ulazi. Zatvorila vrata, ugasila svijetlo i spava sama od tada. Zaspe za 2.5 minute. Sa 6 je isto pokušavala sama “jer je ona velika”, ali se ipak bojala i vraćala po noći.
Moram priznati nakon sto prvo dijete nisam nikad uspjela maknuti samo u drugu sobu, s drugima nisam ni pokušavala... evo... odu i sami nekad
BB, e takav krevet hoću!
Mislim slažem se ja s vama i da krevetići postoje s razlogom i da bi trebalo napraviti sve da bolje spavamo itd., samo što ne vidim kako. Zato sam više manje odustala i sad samo hoću veliki krevet.
L niti jednu jedinu noć nije u svom krevetiću proveo, to nam je valjda ukras za sobu. Bilo je i mene strah spavanja s njim, bio mi je premali, bojala sam se da ću leći na njega, udariti ga, nešto. Ali nije funkcioniralo drugačije. Pa sam između zajedničkog spavanja i njegovog urlanja u krevetiću (iako je odmah do kreveta i ogradica je skinuta) odabrala ovo prvo. Nismo mu zasad ništa napravili, on nas udara i guši.
Pa nam se eto i ona pridružila.
Mi smo mislili da će ona ostati u svojoj sobi, on će biti u krevetiću i super. Ali oni nisu tako mislili.
Nije nam opcija da je vraćamo u njenu sobu milijun puta jer ona tamo neće ostati. Probali smo. Rekord je bio jedne noći 4 puta jer je taj 4. put došla uplakana i pitala jel smije sad ostati s nama. Meni se čini da bi je tako samo istraumatizirali. Ja bih je nekako nježno potaknula da zavoli svoju sobu i da zavoli spavati u njoj, a da se ne osjeća kao da smo je izbacili iz naše. Ne znam jel to ima smisla ovako napisano.
Ne možemo izvesti da tata spava s njom jer nam treba zbog L i nosanja po noći, ja ne smijem nosati.
Mogli bi probati ovo sa spojenim krevetima, nije nam ni palo na pamet.
Posljednje uređivanje od Riri92 : 19.12.2020. at 20:18
Ako ni spajala krevete ipak kupi novi krevet,a ne njen jer će i pišanci( igračke) i sve opet k vama u krevet
Mi imamo identičnu situaciju kao ti Riri s T, stariji sin se odselio malo prije 4 g u svoju sobu, ali onda sam ja rodila i od tada ne želi spavati sam. Mlađi to ni ne smatra svojom sobom, pa smo nakon godinu-dvije guranja razvukli kauč pored kreveta.
A nekako mi i nije fer da on bude sam, makar je druga soba udaljena metar.
Uskoro ću početi pripremati teren s idejom “preko tjedna u svojoj sobi, vikendom gostovanje kod nas”. Ali pretpostavljam da će obojica otići kada i mlađi doraste...možda za godinu, dvije.
Kod moje starije je upalilo to što smo i malu seku prebacili u njihovu sobu. Njih 2 zajedno sad spavaju svaka u svom krevetu. Jest treba ih uspavst, ali onda spavaju cilu noć.
Posljednje uređivanje od VeraM : 20.12.2020. at 07:23
Uh, moji su na kraju počeli spavati u svom krevetu (ali s nama u sobi) kad su imali 7 i 4, a u svojoj sobi kad su imali 9 i 6
S tim da mlađi koji ima 9 godina dan danas često ne može zaspati ako mu sestra isto nije u sobi, a uskoro bi trebao spavati sam u sobi, ne znam kako će (ona će sad 12 i silno želi sobu samo za sebe).
Godinama sam na pitanja što savjetujem budućim roditeljima da nabave odgovarala - veći krevet
Nemoj mi reći da imaš 160- krevet
Hehehe, ja i danas povremeno dobijem nekog plišanog pesa ili medeka na krevet... Evo, jučer su presvlačili posteljinu, a igračke stoje u bunkerima kreveta, pa je izronio medo u mornarskoj uniformi... Čovječe, studenti! Sad mi je drago da nisu nikad spavali s nama. Bog zna bi li otišli ili bi i danas spavali s nama...
Moj veliki ima deku s izlizanim čoškom
Meni se moja kći jučer uvalila u krevet.Hehehe, ja i danas povremeno dobijem nekog plišanog pesa ili medeka na krevet... Evo, jučer su presvlačili posteljinu, a igračke stoje u bunkerima kreveta, pa je izronio medo u mornarskoj uniformi... Čovječe, studenti! Sad mi je drago da nisu nikad spavali s nama. Bog zna bi li otišli ili bi i danas spavali s nama...
Probudila me i otela mi poplun pa sam ga ja, onak napol u snu povukla nazad, a ona je demonstrativno otišla.
Poslije mi govori muž da kaj sam ju potjerala, a nisam pa mi bilo žao i zvala sam ju natrag. Došla je, naravno, ali je došao i pes.
I tako ležimo nas dvije i pes po sredini
Moj krevet je 140 cm širok pa lijepo stanemo. Svo troje
Sa krpenim lutkom zavanim Wayne spava od cca 9 mj života.
To je ovaj iz avatara. Ona ga je davno nacrtala.
To je drugi. Prvi je sav pokrpan u vitrini. Za uspomenu.
Imam i trećeg.
Kupila sam ga za slučaj da K’s kids prestane proizvoditi Waynea.
I mislim da bu i drugi u vitrinu jer je sav oguljen.
Wayne putuje svuda s njom.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Hehehe... Moji ne ulaze u naše krevete, jer ne bi stali (obojica su visoki), ali ovo s plišanim igračkama mi je poznato. Mlađi sin je ranije bio veći ovisnik od starijega, ali ih sada nekako manje izvlači. Stariji svako malo "pronađe" nekog. Obojica su voljeli Sniffera, iako je nominalno pripadao mlađem sinu. Također imamo dva - jednog starog pokrpanog i drugog malo novijeg: https://images-na.ssl-images-amazon....6B2WL._AC_.jpg Odustala sam od ideje da nabavim trećeg.Meni se moja kći jučer uvalila u krevet.
Probudila me i otela mi poplun pa sam ga ja, onak napol u snu povukla nazad, a ona je demonstrativno otišla.
Poslije mi govori muž da kaj sam ju potjerala, a nisam pa mi bilo žao i zvala sam ju natrag. Došla je, naravno, ali je došao i pes.
I tako ležimo nas dvije i pes po sredini
Moj krevet je 140 cm širok pa lijepo stanemo. Svo troje
Sa krpenim lutkom zavanim Wayne spava od cca 9 mj života.
To je ovaj iz avatara. Ona ga je davno nacrtala.
To je drugi. Prvi je sav pokrpan u vitrini. Za uspomenu.
Imam i trećeg.
Kupila sam ga za slučaj da K’s kids prestane proizvoditi Waynea.
I mislim da bu i drugi u vitrinu jer je sav oguljen.
Wayne putuje svuda s njom.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Moji više ne nose igračke sa sobom, osim ako se ne računaju Nici privjesci za ključeve - ovakvi: https://images-na.ssl-images-amazon....vOayL._AC_.jpg Neki su se pohabali, pa smo ih bacili, ali prilična količina još uvijek postoji.
K's kids također postoje još uvijek negdje u bunkeru - Patrick, pas - imali smo malog (zvečku) a na velikog još povremeno naletim kad čistim: https://www.jeftinije.hr/Proizvod/74...-giant-patrick
Riri, ne znam za krevete šire od 200, ali ima još nekih opcija koje možete razmotriti
može li njen krevet stat pored vašeg kreveta ako maknete kinderbet koji se ionako ne koristi?
Možda bi prihvatila spavat u svom krevetu ako nije u odvojenoj sobi
drugo pitanje je, stane li TM u njen krevet? :D
mislim da je realnije da ćeš njih dovje zajedno prebaciti u svoju sobu kad stigne beba br. 3, nego da ona sad ide tamo sama
kad je M. imao 5 godina, a B. 6 mjeseci, mi smo M.-u namjestili njegov krevet u našoj zajedničkoj sobi. S tim da bih ja navečer legla s njim u taj krevet i čitala mu dok ne zaspe. On se dan danas sjeća da bi me čvrsto zagrlio da se ne mogu izmigoljit kad on zaspe.
Na kraju je prešao u svoju sobu sa cca 6, i par mjeseci nakon toga prebacili smo i malu s njim.
Daaa, Patrik, Julia, Barbara...
Sve sam joj kupila, ali ni jedan joj nije prirastao srcu kao Wayne.
Imali smo i zvečku i plastičnog Waynea u autu, a ima i onog krpenog, najvećeg, ali s njim ne spava.
Gleda ju s police
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da, K's kids se "u naše vrijeme" moglo kupiti u svakom DM-u. Ne znam kako je sad... Julia je lutka s pletenicama, a Barbare se ne sjećam. Imali smo i njihov mobil za iznad krevetića. To je kod nas bila alternativa zajedničkom spavanju. Navineš mobil da svira uspavanku i češkaš klinca po glavi kroz rešetke dječjeg kreveta.Daaa, Patrik, Julia, Barbara...
Sve sam joj kupila, ali ni jedan joj nije prirastao srcu kao Wayne.
Imali smo i zvečku i plastičnog Waynea u autu, a ima i onog krpenog, najvećeg, ali s njim ne spava.
Gleda ju s police
Sent from my iPhone using Tapatalk
Barbara je afroamerikanka https://www.kskids.com/in/productpag...product_id=120
Na temu zajedničkog spavanja:
Nikad nije spavala sa mnom.
Nisam ju ni dojila ležečki osim jednom.
Prvi, zadnji put i nikad više sam ju dojila ležečki, zaspala, ona je pustila cicu, a mlijeko je curilo pod mene i to me probudilo; hladna i mokra plahta.
Malo je falilo da ju ne poklopim i zagušim.
Nikad više! Nikad!
Koliko god mi bilo teško, ustala sam, uzela ju iz krevetića, sjela u fotelju i podojila te vratila u krevetić koji je bio pored mog kreveta, ali odvojen.
Namjerno sam to tako napravila da se moram ustati i uzeti malu.
I tako 4-5 puta tokom noći.
Nikad manje, čak i više ponekad.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mislim da tu svaki roditelj treba odlučiti kako mu odgovara i ne slijediti strogo upute ili iskustva drugih. Kad mi se dijete trebalo roditi, bila sam spremna na razne kombinacije pa i na zajedničko spavanje. Onda je ispalo da je od 2. mjeseca pa sve do godinu dana morao spavati s plastičnim natkoljenim longetama na obje noge, a kako se oduvijek jako vrtio, posljedica je bila da bi nas istukao tim čudom u snu
Iskreno, ne mogu zamisliti da mi se 16-godišnjak od 180+ cm uvali u krevet. A on još manje
sad mi je pala na pamet još jedna opcija koju znam da su neki roditelji koristili, a to je da nisu imali krevet, nego madrace na podu, i onda ih slažeš kako hoćeš, dobiješ praktički ogromni krevet.
Mi smo jedno vrijeme imali tako, mali madrac pored velikog, ispod njih podnice.
Problem je jedino što si ti trudna i bit će ti stvarno izazovno ustajat s toga u nekom trenutku, mi smo to imali kad je maleni imao 2 godine pa je bilo super, nema straha od padanja
Riri, taj krevet koji ste njij stavili u njenu sobi lijepo prebacite kod vas i spojite s bracnim. Ili konderbet spojite s bracnim: skines jednu stranicu, uguras ga u cosak i bracni gurnes do njega.
Nemoj spajati njen krevet s vašim
Ovako bih i ja - prvo bih probala bez spajanja kreveta, ali u istoj sobi, ako ima mjesta.
S druge strane, teško je tu biti pametan, jer čovjek ne zna kakva je situacija i kakve su mogućnosti.
Moja djeca su se k nama zavlačila u krevet samo u slučajevima hude sile (bolest ili stres, npr. kad je mlađi prešao iz jaslica u vrtićku grupu), a to stvarno nije bilo često. Brzo su naučili cijeniti komfor i privatnost.
Čitala sam vas jutros uz kavu, pa evo muž rastavlja krevet već, poslagat ćemo madrace dolje.
Kinderbet nam je bio spojen ali mičemo ga, ionako nikakve koristi od njega. Možda drugi bebač bude htio.
Gledali smo da se njen dovuče, ali ne možemo. To su nam sastavili kad su ga dostavili i nikakvog vidljivog šarafa nema da se skine uzglavlje da može proći kroz vrata. Tako da mislim da bi ga samo pokidali.
T isto čvrsto grli, uglavnom tatu, nekad se i popne na njega i tako spava, pa nema mrdanja.
Teoretski, stane on u njen krevet. Ali u praksi to znači da se ne smije okrenuti. Ne znam ni kako bi njen krevet, a i madrac to trpio, on ima preko 100 kg.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom