Ja sam u ovom klanu:
https://miss7mama.24sata.hr/roditelj...se-zivote-7744



Moj desetogodišnjak ne može zaspati sam. Doslovce ga netko mora držati za ruku ili grliti inače ne zaspe po više od sat vremena. Znala sam dojiti/uspavljivati najmlađu i ja zaspati s njom. On bi budan na drugom krevetu čekao da ga dođem zagrliti, ne bi zaspao, nego čekao... i onda me budio da dođem do njega jer on ne može zaspati. Muči ga separacijska anksioznost i kad je imao 9 godina psihologica mi je rekla da je normalno da traži spavati s nekim još 3 do 5 godina. Ja sam uzviknula “5 godina? Tad će imati 14!” Na to je rekla, ok, možda ne 5, ali još 3 do 4 je normalno kod djece koja imaju strahove.

Srednja je sa 7 otišla sama u drugu sobu i rekla da nitko ne ulazi. Zatvorila vrata, ugasila svijetlo i spava sama od tada. Zaspe za 2.5 minute. Sa 6 je isto pokušavala sama “jer je ona velika”, ali se ipak bojala i vraćala po noći.

Moram priznati nakon sto prvo dijete nisam nikad uspjela maknuti samo u drugu sobu, s drugima nisam ni pokušavala... evo... odu i sami nekad . Sa 7 godina .