 |
|||
|
|
|||
jako mi je zao
prosla sam slinu priču, dva puta
drži se
Draga sandraf žao mi je zbog tvog anđela.Ne mogu vjerovati koliko sličnih sudbina
Drage djevojke,hvala na svim postovima utjehe.Hvala RODI što nam omogućuje ovakav način kontakta a to je ono što nam svima treba i pomaže.
Draga Marsupilami,ni sama nemam riječi kojima bi te utješila al šaljem ti puno zagrljaja i u mojim si mislima i molitvama.Kad god ti je teško,javi se i podjeli svoju bol s nama.
Draga nina123,mislim na tebe i žao mi je zbog tvog velikog gubitka i želim da ti Bog podari puno snage preko tvoje dječice.Na njihovim osmjesima leži i osmjeh tvoje bebice.
Žao mi je Snješka,ne mogu ni zamisliti tako nešto dva puta prolaziti.Ako možeš i želiš,piši nam i podjeli svoju bol s nama
Draga Mari, drage moje sve cure koje ste izgubile svoje bebice! Ja bih vas sve željela izgrliti i suosjećam s vama! Vi morate svoju bebicu pustiti u anđele jer njena misija je bila usrećiti vas, ali ne na ovom svijetu, nego vas zaštititi i voditi dalje svakim danom u mislima i djelima. Ja sam izgubila rano majku, znam, ne može se usporediti s vašim gubitkom, ali moja rana još uvijek prokrvari i srce mi se još uvijek stegne dok se sjetim, mada je prošlo 19 godina jer sam izgubila dio sebe! Ne mogu ni zamisliti kakvu bol vi osjećate! Ja sam isto sebe preispitivala dali ću ikad biti normalna i hoću li taj gubitak preboljeti. Život prolazi, uspomene blijede, ali ima dana u godini dok se moram isplakati i tada je malo lakše. Svojoj dječici morate pričati, morate ih pozdravljati prije spavanja, povjerite im svoje misli i što vas muči, oni će vas hrabriti i naći s vama rješenje. Zapalite im svijeću, mislite na njih i rane će zacijeliti. Vaša djeca vas vole najviše na svijetu, vi ste njihove najbolje majke i znaju koliku bol osjećate. Dignite glavu gore i idite dalje! Vaši anđeli će ići s vama kroz život, sjetite se da ste ih morale pustiti da polete jer njihova misija nije mogla biti ispunjena na zemlji. Puno vam se divim na hrabrosti i hvala vam što ste svoju bol podijelile s nama i pišite i dalje, mi ćemo biti sve uz vas! Pusa pusa pusa pusa!!!!
Happy Mama
Happy mama,prekrasno si to napisala,odmah su mi suze sjurile niz lice.I ja sam ostala bez majke,evo sad će punih 20 godina i što vrijeme više prolazi,više mi treba i nedostaje.Čudno je to vrijeme;malo nam pomaže da nam bude lakše a onda nas tako grubo podsjeća na ono što smo izgubili a mogli smo imati.Draga Happy mama budi mi jaka i prikaži svoju bol Bogu na slavu i spokoj duše tvoje majčice a ona će kćericu svoju štititi i u snu milovati.........
Happy Mama
koliko tuznih prica...
zao mi je
pretužno....
mari32, bzara
nemam riječi... samo virtualni zagrljaj...
Hvala svim curama na utjehi i još jednom svima puno puno sreće i najviše zdravlja, imajte vjeru u sebe i sve će biti bolje, vidjet ćete. I što prije da svaka draga majčica što prije ugleda očice svojeg voljenog djeteta, da što prije osjeti njegov zagrljaj i dozivanje: "Mama!" A vaši anđeli vas stalno dozivaju kao i vi njih i ubrzo će vam na zemlju poslati svoje brace ili seke!!!! Pusa pusa pusa pusa
cure, zao mi je
tuzno, pretuzno
Mari 32 sad ti je već prošlo 2,5 godina od kad si izgubila bebu da li razmišljaš da opez ostaneš trudna ,meni je to neprestano u glavi nekako mislim da ću se smiriti tek kad budem opet imala bebu u naručju.Znam da nije u redu ali ljubomorna sam na sve mame koje imaju male bebe,i kad ih vidim samo mi suze naviru na oči.
Draga nina123,od prvog dana kako sam ostala bez bebe sam željela ponovo bebu u sebi.No,prvo sam morala na masu kontrola pa operirati štitnjaču koja nije bila uzrok smrti bebe(nije uopće bilo medicinskog uzroka,i beba i ja smo bili u redu)ali morala sam ju izvaditi komplet van pa 6 mjeseci nakon operacije uštimati kontrole i prvi dan kada je doktor rekao da su hormoni u redu,tu istu noć,na samo Tijelovo,ja sam ostala ponovo trudna.Nisam osjećala nikakav strah,možda malo ali onako kako ga osjeća svaka trudnica.Nisam jedino htjela hodati na masu pretraga koje sam radila u prijašnjoj trudnoći jer mi je srce govorilo da nema potrebe jer ionako će sudbina svoje odigrati.Išla sam samo kod svog ginekologa,jednog predivno jednostavnog doktora.On je pratio razvoj mog malenog sinčića.2 tjedna pred termin me osobno naručio kod svog bivšeg šefa na Sv. duh i tamo su svi bili prekrasni prema meni.Svaki dan su mi radili ctg i uzv i pratili pupkovinu i na živo čudo,ona se opet omotala 3 puta bebi oko vrata i sutraan me odlučili poroditi.U jutro sam dobila gel i cijeli dan ništa.....Navečer me ulovila panika,14 žena sam gledala kako rađaju a ja još ništa....Vratio mi se strah od prošlog poroda i molim dr da nešto poduzmu jer mi je psihički bilo previše.Divan stari dr,šef rađaone,daje mi drip,buše vodenjak,nisam se ni snašla i rodila sam 3 puta oko vrata omotanom pupkovinom malog slatkog,gladnog dečkića.Nije plakao odmah dok mu nisu odmotali pupkovinu i malo mu dali po guzi a ja sam plakala i vikala;je li živ?Nisam mogla vjerovati da je živ!Babica mi se čudila,nije znala da sam prošli puta rodila mrtvu bebicu.Evo,sad ga hvala Bogu imamo,zove se Ivan a ja sam ga potajno zvala Matej kako se zove naš anđelak.Ivan je vratioradost u naš dom ali moje srce nije i nikada neće biti mirno kao prije,zato i jesam na ovom forumu gdje možemo međusobno razgovarati o našim gubicima.Ne znam samo kako bi živjeli da nismo njega dobili.Ja ti vjerujem da ne možeš gledati trudnice,to je sasvim normalno i ne srami se toga.Ja nisam mogla ni bebe gledati a ni moja djeca također.Tek sad možemo.Nitko ti nema pravo zamjeriti.Moje dvije kume su rodile kad je moja beba umrla.Jedna je rodila curicu 3 tjedna prije toga a druga je rodila isto curicu 2 tjedna nakon mog gubitka.Zajeno smo čekale bebe,radovale se,mjerile se a najteže od svega je to što smo mm i ja bili krsni kumovi objema curicama.Sreća u svemu tome je što nije ni jedna rodila dečkića.Ni sama ne znam kako smo proživjeli ta krštenja,plakali smo u crkvi,ni njima nije bilo jednostavno s nama al moja kuma M. je dala sve od sebe da meni bude lakše.Hvala joj na tome.U tim djevojčicama je i moj Matej.Ti draga nina123,ne boj se ponovo ostati trudna.Ne znam gdje živiš al mogu ti preporučiti jedno divno mjesto za oporavak duše i tjela i to će ti pomoći da lakše uđeš u novu trudnoću.Budi hrabra,ne boj se,imaš troje djece i bit će opet sve u redu.Svima će biti lakše,znam kako dječica pate.....Neka samo ginekolog da zeleno svjetlo i požuri.Svi smo uz tebe..
Draga Mari 32 mislim da si stvarno jedna prekrasna osoba i rado primam svaki savjet da odem i učinim nešto da bi se vratila u normalu. Zato te molim da mi kažeš gdje da odem?I u svemu si u pravu očito smo isto proživljavele gubitak i moja kuma sada treba roditi i već me je strah kako ću reagirati na bebu .
Draga nina123,evo ja ću ti poslati privatnu poruku,javi kad ju pročitaš
nina123,ništa se ne javljaš.Da li si dobila moju poruku
__________
D 1998.
I 2007.
o moja Mari 32 ja sam ti smotana pa možda nisam dobro poslala poruku evo ti ponovo nadam se da će sad biti poslano
Draga nina123,poslala sam ti pp
....a kroz suze se divim vasoj hrabrosti i jacini!!!
To mogu samo one, stvorene da budu majke!
Neka ste blagoslovene!
gubitak najmilijih
citam sve ove postove i naravno suza suzu stize.....neznam odakle da pocnem...ostala sam neplanirano trudna prosle godine u osmom mjesecu sa trudnocom sve ok...ali najbolnije od svega je bilo sto sam u to vrijeme imala bolesnog tatu koji se borio sa zlocudnim tumorom pluca pune tri godine....u to vrijeme kad sam otala trudn njemu se stanje pogorsala u medju vremenu mama mu je umrla(moja baka koja je mene odgojila)...kad sam mu trebala reci da ce postati deda prvo je bilo sto sam mu rekla dali zeli nesto kratko popiti ili zeli kisik masku staviti na usta da moze udahniti zraka...on me je pogledao svojim krupnim i velikim smedjim okicama i rekao ti si trudna...ja sam se u sekundi rasplakala na to ce on sta places ja sam samo cekao dan kad cu to saznati da cu postati deda...bio je najsretniji deda na svijetu ko da nije b olestan...iako sam duboko u sebi znala da nece dugo, tako je i bilo...Dana 02.11. zvoni telefon u pola sedam...mam trci stepenicama i vristi...nemoze doci do zraka znala sam da je moj tata deda otisao medju andjele....a u zadnjem nasem razgovoru mi je rekao dok je bio pri svijesti najveca mu je zelja bila da svoju unuku pridrzi na pet minuta kad se rodi,i da onda moze otici medju andjelima...nazalost ni to nije dozivio....dan danas kad odem kod njega na groblje pricam s njim ko da je pokraj mene i ko da me gleda svojim krupnim okicama.....a kad sam se islo poroditi u jednom trenutku sam rekla tata ako te ima neka sve bude u redu...tako je i bilo.... TATA VOLIMO TE......
Drage drage mame, vase price su tako tuzne, a vi tako hrabre iznoseci ih pred druge. iskrena sucut...
Znam da nema reci koje mogu da ublaze vasu bol, ali dok sam citala ove postove setila sam se da sam skoro procitala nesto znacajno na tu temu. Uprosceno receno, dusa izgubljene bebe prva je na redu za ponovno radjanje
http://www.babycatcher.net/excerpt2.html
jos jednom iskrena sucut i ne plasite se da pozelite sledecu bebicu. Ona svakako ceka na vas.
Kad sam imala 4 godine moja mala seka od 3 mjeseca je postala anđeo,i danas se mogu sjetiti,vidjeti sliku pred očima kako ju moja mama drži plače.Jako me i danas boli šta seka nije tu.
O Bože, došlo mi je da se onesvijestim od boli, tuge i šoka... Kako okrutno, kako od njihove strane bezdušno, kako surovo.
Moja iskrena sućut
plačem
Hvala svim curama na podršci i lijepim riječima.Utješno je znati da u ničemu nisi sam.
Draga mala lanna,ostala si bez tate u najvažnijem trenutku u svom životu ali tvoj tata i dalje čuva svoju kćerkicu i unučicu.Njegova ljubav je ostala sa vama i živi u vašim srcima.On je tu prisutan kao i naši anđeli,dok god živi i zadnji koji ga je volio.A jednoga dana bit ćete opet zajedno,u vječnosti.Živi i raduj se dok ne dođe taj trenutak....
Draga Shakti,hvala na lijepim riječima i hvala na informaciji za one stranice.Malo sam uspjela danas vidjeti i pročitati nešto,dirnilo me i u istom trenu sam pokušala neke stvari drugačije shvaćati i gledati na njih.
Draga ivana p hvala na javljanju.Mogu misliti kako se osjećala tvoja majka i vidiš kako je tebi,tada malenoj djevojčici ostalo to urezano u pamćenje.Prevelika žalost i praznina....Ima puno ljudi koji smrt bebe doživljavaju kao nešto nebitno jer nije ni živjela ili je nešto malo živjela.To me totalno slomi.Nemaju pojma kolika bol ostane cijeli život na srcu,kolika praznina i potreba da se baš to isto malo biće vrati u život.Lijepi pozdrav tebi i tvojoj majci
o Boze, koliko tuge......
zar to covijekovo srce moze izdrzati?
Mari 32 jesi mi slala još koju poruku poslije 13 lis nisam ništa dodila , jesi nam šta vidjela za ono
hvala na rijecima podrske!!Meni je u tom trenutku najteze bilo gledati mamu kroz sta prolazi, a najvise sam u tom trnutku htijela svijet preokreniti samo da on se probudi i da bude s nama...iako znam da je gore i da moja cerkica ima velikog andjela koji ju cuva i pazi....nekad uzmem njegovu sliku pa joj pricam tko je on ali se ja na kraju svega toga rasplacem jer shvatim da je moga jos poziviti ali nije imao snage da se bori sa teskom i okrutnom bolescu...
nina,poslala sam ti pp prije par dana ali ju vjerovatno nisi primila.sutra ću ti javiti kada ono počne
Pretuzne su sve ove vase price
nina da li si našla moje poruke?jesi išla jučer tamo? :?
bucka prvotno napisa
nina123,di si mi nestala?poslala sam ti dvije-tri pp ali ne znam da li si primila.Javi se kad stigneš da čujem kako si
Drage moje,nemam rijeci kojima bi mogla umanjiti vasu bol.
Dok citam o vasim tuznim sudbinama,dusa u meni place zajedno sa vama.
Prevelika je to bol za ljudsko srce,a pogotovo majcinsko…
Sjetit cu vas se u svojim molitvama.Neka vam Dragi Bog podari snage I ublazi vasu bol.
Previse bi bilo za ocekivati da vam ju oduzme I da zaborav-mislim da je to nemoguce.
Al neka vam je barem svede na onu mjeru da vam ona postane podnosljiva,tako da sa novom nadom u srcu mozete prebroditi svaki dan sto je pred vama i docekati napokon da imate kraj sebe svoje djetesce.
Mi smo tu uz vas da vam pruzimo svoju podrsku i ljubav,znajte da niste same.
A gore sa neba prate vas i stite vasi mali andeli.
Dok se opet jednom ne sretnete medu zvijezdama…
Velika pusa svima
srce mi se stislo od tuge...
svim curama želim male anđeliće kraj sebe zauvijek
sretno...
danas sam tek pročitala - spirit babies... i nemam riječi, predivno! hvala Shakti
i prije nego što sam pročitala ovo, svaki puta kad dođem na grob naše curice MM pusti suzu, ja ne!
i svaki puta mu kažem, ja na groblje dolazim zapaliti svjećicu i donijeti buketić cvijeća,
ali moja mala ljubav je stalno u mojim mislima , 24h na dan, osjećam ju svugdje...
i svaki puta mu kažem - njezina duša će se meni vratiti...
sad kad sam pročitala ovaj tekst osjetila sam još jaču želju za ponovnom trudnoćom,
bez straha jer moja curica i moj mali princ će se vratiti nama...
jer mi smo njihovi roditelji i želimo ih svakim centimetrom svoga tijela!
svim mamama anđela
svim mamama
Re: gubitak najmilijih
evo me Mari 32 imala sam ne baš ljep tjedan ali idem danas tamo pa ću ti se javiti kako mi je bilo
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom