Od svega uzimam onoliko koliko mi pase. Ne osjecam poseban pritisak drustva u tom smislu. Volim kozmetiku, sminku, lijepu odjecu - kupujem u skladu sa mogucnostima. Ne zato sto to netko od mene ocekuje ili trazi - vec zato sto ja to volim i u tome uzivam. Ondje gdje me ponese entuzijazam, kao s malisinom odjecom ili prije sa raznom kozmetikom, sama sebi postavim granice. Nije mi neki ideal hodati zguzvana i flekava, a s druge strane, nemam nego marke srednje klase (jer vise vjerujem u kvalitetu), za pojedine stvari imam limite koliko cu para izdvojiti i na manikir sam isla kad sam se udavala. Tu otprilike potpisujem Sanju , cvijetu i magriz. Ne vidim zasto imanje vise od golih zidova oko nas umanjuje moje ulaganje u odnose, ljubav, mir i slicno navedeno.

Reklame tako i dozivljavam, oglase s ciljem da se nesto proda. Da sam bezglava i idem zbog toga juriti po nesto - nisam. Cesce se na njih ironicno nasmijem jer su naivne za poludit, a TV reklame najcesce ubrzavam jer emisije koje mi se svidjaju snimam. Malisa zasad trazi samo Zivotinjsko carstvo ali znam da necu popustati na 'skupi ih sve' gluposti. Nadam se da ce usvojiti nas 'srednji put'.

Inace, imanje djecjeg sampona za citavu obitelj meni znaci da ce moja kosa biti masna, muzevo ce se tjeme osuti, a trosit cemo tri puta vise tog istog sampona i toliko ga cesce kupovati 8)

Sto se rasciscavanja odnosa, neproduktivnih aktivnosti, stresa tice, to je work in progress, ali trudim se...