drago mi je da je tatek vratio raspravu u zanimljive vode

Citiraj tatek prvotno napisa
U zadnja 2-3 mjeseca sam pričao sa nekoliko ljudi koji su nezadovoljni svojim položajem na poslu jer im taj posao ne dozvoljava normalno vrijeme sa obitelji, slobodno vrijeme za sebe, ugrožava im život kroz zdravstvene tegobe nastale zbog stresa ... no, oni nemaju petlje iskočiti van iz tog sistema jer se boje za egzistenciju, muči ih otplata kredita za (nužni) stan, budućnost do penzije ... dakle, nisu to pitanja "Alfa Romeo ili jaguar" ili "Vila sa 8 ili 10 soba", već čista egzistencija. To su u pravilu obrazovani ljudi na rukovodećim mjestima, predano vrše svoj posao, cijenjeni su ... i ako iskoče s tog mjesta skočit će u prazni prostor. Umjesto da rade ono što rade (rade to dobro, vole taj posao, no prestresan je) ne znaju što bi radili - sadašnji posao ne mogu raditi "na pola vremena", sistem ne prihvaća takve ideje, ili si 100% u tome ili letiš van ... a osjećaju odgovornost prema obitelji, obavezama itd.
upravo si opisao mm-a. posao kojim se bavi ne mozes raditi samo 8 sati dnevno, kamoli manje. ili si unutra, ili nisi. a da izadje iz njega - sto bi radio? :? ne znam. pa se i dalje igramo samohrane majke i tate vjecno na sluzbenom putu.

dobra primjedba u vezi ostanka unutar 4 zida kad je vani hladno i mracno. ja uvijek ostanem unutra i dan mi ode u nista, pa se osjecam krivo sto nisam djetetu pruzila neku konstruktivnu zabavu na svjezem zraku. a opet, sklupcana pod dekicom dok je vani kisa i mrak taako mi se ne da ici van na bljuzgu i smrzavati se. :/

a zapravo, zasto bi stalno morali nesto raditi? sto fali tome da ti neki dan, blasfemije li, ode u nista?