Tzv. konvencionalna poljoprivreda daje veće prinose, međutim cilj nije najveći prinos nego optimalni odnos troškova i prinosa, tj. možeš našišati više gnojiva i dobit još više, ali u konačnici se manje isplati. Usput je naravno isplovilo da više gnojiva šteti tlu, vodama, zdravlju biljaka, ljudi itd.
Neke analize pokazuju da je to za same poljoprivrednike trka bez kraja, jer su im sve veći ulazni troškovi, a sve manji dio krajnje cijene proizvoda pripada njima. Industrija nafte, gnojiva, zaštitnih sredstava i sjemena odnese nepojmljivo velik dio. (A u svijetu su često to iste korporacije.)
Osim toga, konvencionalna poljoprivreda je energetski skupa. Nisam sigurna ali zvoni mi (sad i meni) da proizvodnja, doprema i korištenje sve te silne nafte, traktora, pesticida daje neki zbir kalorija koji je jako blizu ako ne premašuje kalorije dobivene iz usjeva. Još kad zbrojite kamion koji to preveze preko pola svijeta, skladišta, hipermarkete itd - mi jedemo na račun ranije skupljene energije u fosilnim gorivima. Da plaćamo punu cijenu ne bismo to mogli platiti.

Organska poljoprivreda poklanja pažnju stanju tla kao preduvjetu za zdravlje biljaka. Uzgoj bez umjetnih gnojiva, pesticida i prekopavanja ne čini organski uzgoj, možda tek njegov početak.
Hoću reći, kad krenemo sami pa nam ide lošije od očekivanog, možda nismo dovoljno toga uzeli u obzir. Osim toga, zna se da je baš prelazak na organski uzgoj teži nego neke kasnije godine - jer se tlo još nije oporavilo.
A samim time što jedemo ono što smo uzgojili mi ili susjedi, popravljamo omjer utrošene energije da bi se proizvela energija iz hrane.

Zadnjih se desetljeća sve više razvija integrirana poljoprivreda. To je recimo konvencionalna gdje se vodeći računa o plodoredu, uvjetima uzgoja, pravom času za zaštitu itd znatno smanjuje upotreba pesticida i gnojiva.