Mogu ih ja ostaviti baki ili nekoj od susjeda, mogu ih zakljucat u podrumu, ali eto, ne radim to. Zelim da moja djeca dozive zivot u svoj njegovoj snazi, ljepoti, sreci i tuzi. Zelim to dijeliti s njima, ne zelim da ostanu zakinuti i da neke stvari za njih budu nedozivljene do petnaeste godine samo zato sto sam ih mogla ostaviti nekome na cuvanje. A i volim dizat zivce svima koji smatraju da djeci nije mjesto na groblju, u kinu, na izlozbi, u restoranu, na vjencanju, u crkvi, u kaficu, u banci, u posti i slicno...