Ja konkretno (mada nisi mene pitala) volim vidjet djecu svuda. Al isto tako radim procjenu razloga zasto idem na neko mjesto i mogucnosti realizacije tog razloga sa i bez djece.
Ako se idem na svadbeni tulum (ili takvu nekakvu prigodu) veseliti vjencanju dragih ljudi, ako zelim plesati, ludirati se, popiti :shock: i bit budna do ranih jutarnjih sati (a znam unaprijed da je takva koncepcija proslave) onda biram dal idem sama (jer to nije za djecu) ili jednostavno (najcesce) ne idem.
Ako trebam ici u veliki ducan u npr. mjesecnu nabavku namirnica, biram trenutak kad to mogu sama - ne zato sto mi se ne svidja da netko vodi svoje dijete (boli me djon ko ide s djecom ili ne), nego zato sto to ne mogu napraviti sa svojom djecom a da mi se barem tri puta ne izgubi bar jedno od njih, bar dva tri histericna napada na podu i sl. koja onda dugo smirujem, i da - sve to je dio zivota i ne smeta mi teoretski, ali u praksi to znaci da nabavku ne uspijem napraviti.
U crkvu ne idem pa taj dio ne znam.
U birtije (na terase obicno) znam otici, al tek od nedavno (sedmogodisnjak je sada) to znaci da mogu sjediti vise od 25 sekundi bez da mi je dijete na drugom dijelu grada/ceste/auta/grmlja/zida....
Baka je imala nekoliko pokusaja izlozbi u drustvu svog unuka. Odustala je kad su ju zadnji put cuvari ljubazno zamolili da izadje iz izlozbenog prostora dok je sve jos u komadu.
Ne hvala.