Vjerovatno cu pisati u prekidima, jer moje maleno mi neda miraMalo spava, malo place, malo jede
![]()
Vec sam pisala na forumu da su mi kontrakcije se pocele javljati negdje 2 sedmice prije poroda. Trajale bi sasvim kratko i javljale se svako 2-3 dana. Nije me brinulo, znala sam da se tijelo priprema za porod.
U petak sam pocela cistiti kucu ko luda. Cak me i muz smirivao i trazio da prestanem s neprekidnim brisanjem prasine i ribanjem svakog coska kuce.
Posto zivimo u Americi grupa mojih doktora poradja samo u jednoj glavnoj bolnici koja je udaljena 30 min voznje od moje kuce, iako postoji bolnica koja je svega 2 min od moje kuce i u kojoj se nisam mogla poroditi, jer ko zna ko bi me poradjao tu i brinuo se za mene.
U utorak navece oko 11 sati sam legla spavati. Kontrakcije su pocele dolaziti svako 5 min. ne tako bolne (izdrzljive), kao menstrualni grcevi. Gledala sam u sat i trajale bi jedva 20 secundi i to svako 5 min. Mislila sam da su jedne od onih laznih kao i obicno i nastavila lezati pokusavajuci da zaspem. Kad je proslo pola sata ustala sam u wc i kad sam se brisala uocila sam rozi trag krvi. Znala sam da se nesto dogadja i da je to vjerovatno cep pukao. Citala sam o tome na rodiZovnula sam muza koji se malo uspanicio i tjerao me da idemo u bolnicu
Prvo nam je dijete i oboje smo bili nervozni. Rekla sam mu da zovne moje doktore a ja cu se istusirati i da im objasni sta se dogadja. A on je poceo na mene "kakvo tusiranje zeno sada, idemo u bolnicu" Zaboravih reci da sam dan prije toga bila na kontroli i nisam bila otvorena nimalo i doktorica je rekla najvjerovatnije cu se poroditi za 2 sedmice (oko termina). Istusirala sam se i od nervoze sam u tusu drhtala. Znala sam i osjecala da cu uskoro ugledati svoje maleno koje je raslo u mom stomaku i da moj zivot nikada vise nece biti isti
![]()
Po povratku iz tusa muz mi je rekao da je muski doktor na dezuri (sto bas i nisam htjela cuti, jer sam se nadala da ce me poroditi jedna od zena), ali sta se moze. Objasnio nam je da cekamo sat vremena i ako kontrakcije ostanu redovne da zovemo. Ja sam pripremila torbu, obukla se i brojala. Muz je legao pored mene i cekali smo. Bile su redovne i malo jace. Odlucili smo krenuti u bolnicu. S nama je posla i moja svekrva. Vozili smo se a ja sam osjecala da ce moj porod potrajati. Da vjerovatno svoju princezu necu ugledati jos koji sat. Bila sam smirena. Na ulazu u hitnu su me stavili u kolica i sjecam se dezurnog koji je rekao " Lets go and get that baby out" a ja sam u sebi pomislila "daj Boze" Instinkt je nevjerovatno cudo.
Stavili su me u porodjajnu sobu. Lijepo opremljeno. Muz je imao krevet na razvlacenje a sveki fotelje. Lijepo uredjeno kupatilo i tv ukljucen. Ma super soba. Cak sam gledala i svoj omiljeni show u vrijeme kontrakcija. Stavili su me na ctg i trudovi su bili uocljivi, nepravilni (svako 3,5, 7 minuta nekoliko secundi). Pri pregledu sam bila otvorena 1 cm. Doktor mi se nije svidjeo nikako. Bio je nekako hladan. Jos kad sam rekla da bih voljela da me m. sestra pregleda u vezi otvorenosti pocrvenio je. Poceo je pricati da u njihovoj grupi rade i muski doktori i to ako sam njih izabrala da se podrazumjeva da se slazem da me i oni pregledaju. Doslo mi je bilo da ga puknem. Pogledala sam u muza, a on kao da dao mi neki nevidljivi signal da sutim sada, sta je tu je. Kontrakcije su potrajale citavu noc, nepravilne, slabijeg i jaceg inteziteta ali ipak bolne. Pregledali su me pred zoru negdje i jos i dalje sam bila otvorena samo 1 cm. Citavu noc oka sklopila nisam, a nista se ne desava :shock: Opet negdje oko podne su me pregledali i dalje opet samo 1 cm. Ja sam ludila sva iscrpljena. Kazu mi da idem kuci i ako postanu jace i s jacim intervalima da se vratim. Kontam pa zar jace mogu biti... a oni meni uz smijeh da cu vidjeti kako mogu biti jake i da pokusam odspavati. Hajde uzmemo stvari nazad i kuci iako nevoljno. Nekako sam sigurnija bila tamo. Kuci smo dosli oko 1 popodne. Mene su trudovi citavo vrijeme drzali. Legli smo ja i muz i uspjeli odspavati 2 sata, kada je oko 5 popodne pocelo sve jace i jace. Bolnije i cep je odlazio sve vise i vise. Pocela sam ih mjeriti. Trajele su po minutu svako 4 minute, nekad i 2 min. Jako bolne, mnogo vise. Jedva sam ih uspjela prodisavati, a disala sam kako sam znala i umjela.
U 8 navece smo otisli u bolnicu opet. Bila je srijeda. Opet su me stavili u porodjajnu sobu i prikljucili na masine. Pregledali su me i ustanovili da sam otvorena 2 cm. Konacno nesto se desava :D Ovaj put sam imala osjecaj da je to to. U 11 navece sam uzela epidural i onda je nastalo blazenstvo. Nista nisam osjecala vise, trudovi su bili jaki i ja sam spavala do 3 ujutro. Obilazili su me svako sat vremena. U 4 ujutro sam opet pocela osjecati trudove. Pojacali bi epidural ali izgleda da nije imalo vise nekog ucinka. Odjednom sam osjetila jaku kontrakciju i nesto da izlazi iz mene. Muz je zovnuo sestru koja je ustanovila da je pukao vodenjak i da sadrzi mekonij. Bio je boje senfa. Objasnila nam je da je sve u redu i da je zato takav jer se beba pokakila :?Ja sva zbunjena, cuj pokakila :shock: Kaze radi sigurnosti kad se rodi ce biti pedijatri koji ce provjeriti da je sve u redu i da se nije nagutala te vode. Smirila nas je nekako. Bila sam otvorena 4 cm. Onda je krenuo nagon za tiskanjem. Htjela sam tako jako tiskati, ali nisam smjela. Cekali su da budem otvorena 10 cm. Osjecala sam sve. Svaki trud, svaki osjecaj za tiskanjem koji je postojao sve bolniji, neizdrzljiviji. U cetvrtak ujutro sam se od 4 do 9:30 otvorila do 10 cm. Na smjenu je dosla moja doktorica, divna zena a s njom i babica koje su bile obje divna podrska. Pocela sam tiskati u 9:30 slusala svaku uputu. Muz me drzao. Nisam vristala, nije me bolilo samo sam jedva cekala sljedeci trud da tiskam i da moje maleno dodje na svijet. Moja je mama ovaj put bila tu. Muz mi je bio divna podrska. Hrabrio me, tjesio, milovao. I nakon 17 min sam osjetila svoje maleno vani. Rodila se u cetvrtak 25 septembra u 9:17 ujutro. Nisam je vidjela uzeli su je cistiti i provjeravati je li sve u redu. Muz je bio s njom citavo vrijeme. Sve su to radili nedaleko od mene a ja nisam imala snage da oci otvorim. Kad sam je cula da place, zaplakala sam i ja i moja mama. Muz je govorio "ljubavi ima tvoju kosu i nos" Mene je oblilo toliko osjecaja da nisam znala sta bih prije. Donijeli su mi je i vec je lopuza sisala prst. Bila je teska 7 lb i 13 oz sto dodje malo vise od 3.5 kg Rodjena 10 dana prije termina, tako slatka i malesna da mi je bilo milina gledati je. Onda su je uzeli i mene poceli siti. Popucala sam kao sto mi rece doktorica uobicajeno kao i vecina zena. Nista strasno.
![]()
Dali smo joj ime Meryem. U pocetku nije htjela jesti i samo je spavala. Iz bolnice smo izasli nakon 2 dana. Meni je dan trebao da mogu sama ustati u wc i noge osjecati od epiduralne.
Sada smo kuci...nekad slusa mamu nekad ne. Neda mi da spavama mama je voli najvise na svijetu
![]()
![]()