Eh, očito nas ima puno....

Meni je pomoglo kad sam osvijestila da DA po guzi puno više govori o meni, nego o postupcima moje djece. Negdje na početku topica napisala sam što i kako... BEZ OBZIRA na razloge, ne bih to ponovila, ali nisam sigurna i ne mogu biti sigurna da nikada neću ponoviti postupak. Dobro se držim, ali eto... nadam se najboljem!

Inače, ja mislim da trajnu štetu djeci radimo ako batine/galama/netolerancija/grubost postanu odgojna metoda, a ne rijetki i zanemarivi ispadi u trenucima gubljenja kontrole. Moja djeca mene dobro poznaju u svakom mom raspoloženju - jako dobro znaju kad sam ljuta, jako dobro razlikuju kad sam ljuta na njih, a kad sam samo živčana zbog desetih stvari. Dođe to s vremenom. Znam čak i reći - pustite me na miru, nisam dobre volje, NEMA to veze s vama... itd.

Starijeg sina sam udarila po peleni jedan jedini put kad je imao godinu dana (ne jako, baš bazveze, - prosipao je cimet; nisam nikada pokušala tražiti opravdanje). Završila sam tražeći psihošku pomoć. Isti dan. S voljom i na vrijeme. Jer kad dijete izađe iz dobi kad rana sjećanja upadaju u maglu (oko šeste-sedme godine) još je važnije paziti na ponašanje. I ne samo NE po guzi jer dijete tada nasilje usvaja kao način rješavanja problema, nego NE davati loš primjer u svakom obliku. (Kod mene doma je to trenutno NE jesti između obroka - ja, ili NE igrati igrice na racunalu ili mobitelu cijelo popodne - mm! )

Djeca nas gledaju i odgajamo ih i kad ne mislimo da to radimo. Mi smo se potrudili srediti naš život da klapa (srećom, nije puno trebalo, iako i mm i ja nosimo kojekaj iz svojih domova - nije strašno, ali niti sjajno) - djeca to osjećaju i cijene, dobro se osjećaju u roditeljskom domu, polako usvajaju sustav vrijednosti koji mi se sviđa, iako tu još ima puuuuno posla, a nadam se da će tako i ostati. Ne možemo ih odvojiti od okoline, ali naše je da im pružimo zdravu i sretnu mikroklimu u kojoj će rasti. (Da samo znate koliko sam kostura JA iskopala iz ormara svog djetinjstva i odnosa s roditeljima, koji se nakon toga dosta popravio... :D )Djeci najbolje možemo pomoći sređujući SVOJ život. Nije to lako, ali pomaže. Svima. Sretno!