Citiraj sofke prvotno napisa
znači tuđe se ne tuče, a svoje se smije

zbilja nemam namjeru osuđivati nikoga, ali ne mogu ne primjetiti koliko su tu svi deklarativno APSOLUTNO protiv toga da se djeca tuku, prijeti se razvodima i centrima, a onda ipak ispliva istina, mala i varljiva, da nismo baš toliko dosljedni, da ima momenata, da se mrači pred očima...itd..itd..

mislim, čemu onda prenemaganje?

bilo je topica gdje su se pojedinci domalo rušili u nesvijest od snebivanja kako nekome padne na pamet lupiti dijete...međutim, tu i tamo ipak se skrušeno prizna da je u momentu slabosti poletjela ruka, da nam je žao ko psu, da nećemo nikad više...pa onda odjednom smajlići, hagići, podrška, svi razumiju..ne opravdavaju, ali razumiju, ljudski je

sad ja više ništa ne razumijem...
Ovo sam i ja pisala. Na svakoj temi di se govori o "po guzi" isl svi se zgražaju, padaju na guzice od šokova..ja sam , čini mi se, bila jedina koja je priznala da svoje dijete povučem za uho u nekim ekstremnim situacijama (bez grižnje savjesti, kajanja..) a reakcije su bile genijalne. I onda svako malo isplivaju neka priznanja, kajanje, po meni glupost nad gluposti. Jer iste te žene su se zgražale nad mojim prestrašnim i pregroznim metodama. Bezveze, opet na vidjelo izlazi ljudska neiskrenost i prenemaganje