Meni to ima smisla u onom searsovom kontekstu da djeca koja su bliska s roditeljima bolje podnose roditeljske greške pa i takve vrste. Odnosno da si vjerojatno više attached sa svojim nego s tuđim (iako ne znam baš da li bi smijeli biti tuđi ako si im maćeha tj. očuh) djetetom pa samim tim lakše izgladite neke nepoželjne incidente - kad se bolje poznate.
Nitko nije savršen, ali oni koji to priznaju mogu nešto promijeniti, slažem se. I dodajem ne treba osuđivati ljude koji nisu spremni priznati, svakom treba neka njegova kap da mu prelije čašu i prizna si neke stvari. Ja za sebe prije nikad ne bih pomislila da bih mogal lupiti dijete ili mu reći nešto ružno, ali sam se jako neugodno iznenadila kako neke (za mene) teške situacije mogu iznjedriti štošta na vidjelo. iako je skupa lekcija, drago mi je da sam naučila to o sebi. Inače bi se i ja možda s visine zgražala ljudima. Btw ja sam kupila majcu ne po guzi čim je izašla, a sad se zacrvenim kad j uvidim.