meni je sasvim razumljivo da netko može biti protiv fizičke kazne a da mu ipak ruka poleti i da se poslije osjeća jadno i da mu je žao ko psu. Ne znam što vam je tu čudno? Ja samo mogu pohvaliti onog tko prizna i tko se trudi da to ne učini ponovo, nisam tu da sudim. Jasno mi je i da se ovdje reagira na one koji kažu da udare dijete i da to smatraju prihvatljivom odgojnom metodom. To su dvije različite stvari. Što se mene tiče, još je rano da se hvalim, samo evo obećajem da ako udarim dijete, smjesta ću vam se javiti s javnim priznanjem kao pokorom. I bit će mi žao.