-
Strasno je kad se mlade osobe nemaju kome povjeriti i moraju se boriti same.... a cinjenica je mnogih...
-
Evo upravo sam pgledala dnevnik na youtube, o Ivani Hodak ali o Niki D. nema nista..... :shock: :? :? :?
-
-
-
-
i tvome tekstu dodajem "svoja" imena:
... Marija, Jurica, Ozren
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Hvala svima.
Gledate li tv, slušate li radio, hodate li po raznim mallovima u zadnje vrijeme? I znate li gdje se u Zagrebu nalazi Kino Lika?
JEŽOTE, KOLKO NAS IMA!
JEŽOTE KOLKO NAS IMA!
JEŽOTE KOLKO NAS IIIMAAA!
JEŽOTE KOLKO NAS IIIIMAAA!
Pusa,
brigita.
-
-
Osoblje foruma
-
Pretužno!
-
-
evo upravo sam ovu istu priču pročitala na Facebooku i ostala sam iznenađena koliko se mladih ljudi u tako kratkom roku uključilo i bar pročitalo to pismo... u spomen Niki
-
-
-
Ukratko: prestrašno...
Evo i komentara moje kćeri (navečer, TV upaljen, vijesti): "Mama, pa danas je ubijena još jedna druga cura, zašto o njoj ništa ne govore na televiziji?"
Teško mi je bilo to objasniti djetetu koje još nije napunilo 8...
-
štaš objašnjavati ...
kažeš istinu
no-name, bezimena, samo jedna od nas običnih...
-
Stvarno ne znam što bih rekla :shock: 
http://www.vecernji.hr/newsroom/regi...84091/index.do
09. 10. 2008. | 20:40
VL: Nakon Nikina ubojstva školom se proširilo neobično profesoričino pismo
Autor Jana Peršić
Nakon tragičnog ubojstva 17-godišnje Nike Deković koju je u ponedjeljak na Srebrnjaku ubio zaštitar Sokola Andrija Jauk, Školom primjenjene umjetnosti koju je pohađala Nika, proširilo se neobično pismo. Napisala ga je profesorica hrvatskog jezika Branka Drageljević koja Niki nikad nije predavala.
Poruka pisma je da smo za tragediju odgovorni svi, a o tragediji se malo govorilo jer je istog dana ubijena i Ivana Hodak, koja je glavna tema u medijima posljednjih dana.
Profesorica Branka piše da je tog jutra kao i obično, kasnila na posao jer nije voljela raditi u Školi primjenjenih umjetnosti koju je nazvala pomaknutom. Kaže da ne razumije zbog čega se ondje predaju opći predmeti poput hrvatskog jezika i povijesti kad učenici ondje samo crtaju. U pismu je prepričala kako su neke učenice pale u nesvjest od šoka zbog ubijene kolegice, a usput je otkrila i neka od ružnih iskustava učenika za koje je doznala: jednu je učenicu zlostavljao susjed kad je imala četiri godine, a o tome je progovorila tek deset godina kasnije.
Učenici škole koje smo zatekli nakon završetka nastave kažu da su zgranuti zbog pisma jer većina činjenica koje je napisala nisu točne, a otkrili su da ona više ne radi u njihovoj školi.
- Profesorica Branka nije bila zaposlenica naše škole, nego je radila na određeno vrijeme do završetka natječaja za profesora hrvatskog jezika. Zamijenila je profesoricu koja je otišla u mirovinu. Natječaj smo raspisali 3. rujna 2008., a završio je 1. listopada o čemu je Branka bila obaviještena. Pismo koje je podijelila učenicima vezano uz smrt drage nam učenice Nike Deković nema veze s njezinim odlaskom iako mnoge činjenice u njemu ne odgovaraju istini - rekla je ravnateljica škole Maja Krstić-Lukač.
-
U Jutarnjem listu posljednji oproštaj. Jedno od imena koje je i moje ime, drugo koje sam htjela nadjenuti svojoj nikad rođenoj kćeri.
I gledam u to tako prazna jer mi ne dođe da plačem i vrištim. Mene je obuzela ljutnja na nas licemjerne.
Dva puta u istome danu pucano je u mladost.
I mi smo ustali iz svojih čahura viknuti da nam je dosta.
Dosta jer je pucano u prezime iz novinskih stupaca.
Oni su ustali sa nama, iz svojih kožnih fotelja skupljati poene. Jer je pucano u prezime iz večernjih vijesti na prvom.
Nismo stajali uz slomljenu mater Luke Ritza. Nismo. 120 dana je danas.
Nismo prošetali trgom do Ribnjaka uz dvije matere koje su nas pozivale da tada ustanemo.
Tada smo si šaptali da smo sigurni. Tada nam je servirano da smo sigurni. Bilo nam je dobro u našim usnulim čahurama.
A onda je pucano u prezime. I sada više nitko nije siguran od nas bijednih.
Jer je pucanj u ovu mladost bio pucanj koji budi naše licemjerje.
Svih nas koji nismo ustali i povukli ih da iz svojih fotelja ustanu sa nama. Onda. Na vrijeme.
I ovo je nacionalni praznik naše sramote.
Ovo je zastava na pola koplja za sve nas koji sada stojimo.
Neka nam bude na sram!
Sram, nama ubojicama hrvatske mladosti.
Jer svi smo, do jednoga, svojom šutnjom spremali ova ubojstva.
Još onoga dana kada je ubijen Domini.
Još onoga dana kada je na smrt pretučen Ritz.
Mi smo pucali u ovu mladost. Skupa s ekipom sa Pantovčaka. Zajedno s ekipom s Markova trga.
Među nama treba tražiti ubojice. Među nama koji u tišini brojimo žrtve!
-
-
-
tužno..jadna ta djevojčica..i svi ostali
-
i ja dodajem jedno ime.svoju Mariju.ubojica Nike kao da je prekopirao zločin u kojem je stradala naša neprežaljena,i otvorio nam stare rane
-
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Za njenog velikog brata i malu seku, za mamu i tatu. Iskrena sućut.
Odgovori s citatom