Kada je moja Lena krenula spavati u vrtiću (a tada je imala 13 mjeseci, znači ipak razlika u odnosu na vas) isto je bila doma uspavljivana isključivo na siki, nikada je još tata nije uspavao (do današljeg dana). Znači i danas se doma uspavljuje na siki.
U vrtiću, teta je probala samo da je spusti u krevet, nije htjela leći, onda su je ostavili da sjedi, dale joj nešto u rukice, i kada su ostala djeca zaspala, teta je sa njom čitala knjigu. (za tetu naporno, jer su navikle da je to njihovo vrijeme za neke druge stvari, od odmaranja do obavljanja aministracije). Uglavnom nije plakala, ali mislim da je važno to da je ni na šta nisu prisiljavale.
Nakon par dana je legla, teta je onda mazila po kosi, i ljubnula u glavicu i mazila po kosi dok nije zaspala. Spavala je samo pola sata. Ali od tada je krenulo : sada spava dobro i čim je teta sputi namjesti se u svoj zgodan položaj .....više je ne maze i ne glade po glavici.
Mislim da je tetin pristup najvažniji, i da je njihovo strpljenje najvažnije.
Da ga za početak ne prisiljavaju, ako treba da ga drže na krilu i nešto se sa njim igraju dok druga djeca spavaju ...... možda.
U svakom slučaju, znam, najgore je kad nešto predložiš, u nadi da ćeš se mrdnuti sa mrtve točke, a teti teško ili je apriori protiv toga iz tko zna kog razloga.