Ja ću nadugačko i naširoko da sve bude jasno, nemojte zamjeriti... kome se ne čita neka ide odmah na pitanja.
T. je krenuo u jaslice 15.09. Prvi tjedan je bio sat-dva-tri, malo sam ja bila s njim, malo je bio sam. Njurgao je, ali ne strašno i teta je govorila kako mu izvrsno ide. Drugi tjedan je po njega dolazila čuvalica poslije ručka, a onda smo dva dana ostali doma. Tu je već prestao plakati i pri dolasku, crtao je, plesao, jeo i sve se činilo izvrsno. Onda je krenuo treći tjedan. Ponedjeljak je ostao do poslije ručka, a utorak prvi put na spavanju. Kad sam došla po njega teta je rekla da uopće nije htio ležati, da se stalno ustajao, da je mrvicu spavao, da su i druga djeca plakala i slično. I od tada vrtić postaje skroz problem. Intenzivni tantrumi, snažan otpor prema vrtiću, plakanje doma, grčevito držanje za mene ujutro, u vrtiću stalno plakanje. Teta je rekla da je idući dan spavao oko sat i pol i da više nije htio ležati nakon što se probudio, a iduće dane više nije uopće spavao nego bi spavao kad smo stigli doma. U petak smo dobili ponudu da se preselimo u jaslice koje smo željeli, koje su bolje iz čitavog niza razloga i gdje bi se u svakom slučaju pokušali preseliti iduće godine. Razgovarali smo s tetom i sa psihologicom i rekli su nam da promjena ne bi trebala biti problem budući da nam tako loše ide i sugerirali da ne krećemo s adaptacijom ispočetka već da samo produžimo s odlaskom.
Jučer je bio prvi dan u novom vrtiću. Ostavila sam ga uplakanog, zvala kasnije i rekli su mi da plače. Onda me u 12:30 zvala teta i rekla mi da T. ima proljev (što nije bila istina) i da ona s njim ne može jer on neće spavati i smeta ostaloj djeci. Došli smo po njega MM i ja skupa, svašta pričali i na kraju se dogovorili da ćemo se nekako organizirati da ga ja ovaj tjedan kupim prije spavanja. Danas smo bili, malo je plakao ujutro, ali teta mi se kasnije javila da je super i da se igra. Kad sam došla po njega rekla mi je da je sve odlično, ali da nešto moram napraviti s tim spavanjem jer da se rasplakao kad mu je spomenula spavanje. Ona tvrdi da u 15 godina nikad nije imala takvo dijete koje ne želi niti leći, da se on uporno ustaje i da viče i plače. Da to tako neće moći ići. Bila je i druga teta koja je još odlučnija u objašnjavanju da oni ne mogu s djetetom koje neće spavati i smeta drugoj djeci. Kad sam rekla da on najnormalnije spava doma, da legne i da ga čuvalica malo pomazi i zaspi, uopće mi nisu vjerovale. Dojenje uopće nisam ni spomenula jer sam sigurna da bi se odmah uhvatile toga, ali ni ja ga više ne uspavljujem isljučivo tako. Također sam rekla da je ovaj vikend i nama bio problem s dnevnim spavanjem jer je pružao snažan otpor i da je cijeli problem počeo s prvim prespavljivanjem u vrtiću. Tete su sugerirale da mu se tamo nešto desilo i da mu se to spavanje zamjerilo. Na moju molbu za nekom sugestijom kako to riješiti one nemaju nikakvog odgovora, samo ponavljaju da ću to morati riješiti i da to tako ne može i ponašaju se kao da je Tin tamo iz nekog mog kaprica, a ne iz potrebe. Starija teta mi je spominjala da ćemo možda morati ovako (do spavanja) i dva-tri mjeseca. Ja to jednostavno ne mogu.
Sad, moja pitanja...
Imate li kakvu sugestiju kako ga naučiti spavati u jaslicama?
Je li to njegovo ponašanje stvarno toliko čudno i ekstremno? Meni je reakcija tete nevjerojatna da mi nakon jednog dana govori da oni to ne mogu i gotovo mi sugerira ispisivanje iz vrtića.
Što mogu zamoliti tetu? Je li pretjerano pitati da mu pročita priču prije spavanja za početak, dok se ne privikne?
Ima li smisla da ga u četvrtak i petak ja probam staviti tamo na spavanje ili će ga to dodatno zbuniti?
Napominjem da je njemu spavanje itekako potrebno, u normalnim okolnostima spava doma od sat i pol do tri, ako ne spava i umoran je postaje grozno, grozno čangrizav (ali grozno!).
Bilo kakvi savjeti, iskustva, mišljenja su dobrodošli. Naročito se nadam da će mi se javiti tete (Veki, Tetana...)


Odgovori s citatom
Mene su upozorile da premalo spava, ja sam rekla da ja tu nemogu nista!
samo za spavanje...
Rekla sam T. i da bi bilo super da se odmori u vrtiću jer ćemo onda mi brže doći, a i nećemo morati kući spavati nego ćemo svuda okolo... joj, samo da ne bude jako loše, da se pomaknemo s mjesta...
to ja samo onako...
A popodne je super, to me čudi... jedino ide spavati sat vremena ranije... Ma onesvjestit će se kad-tad... On čak ni ne plače nešto, tete mu čitaju, nose ga, zabavljaju ga... samo jednostavno odbija leći, to je njegov protest. Sad kad za vikend napuni baterije možemo u ponedjeljak sve ispočetka.
!
, ali i kuc kuc, prošli tjedan je bilo lakše.