kako da ispitam dijete od 2g da li je udareno od jedne osobe kad nije bilo roditelja, stalno ponavlja da ga je ta osoba udarila po licu i da je zla
 |
|||
|
|
|||
HITNO
kako da ispitam dijete od 2g da li je udareno od jedne osobe kad nije bilo roditelja, stalno ponavlja da ga je ta osoba udarila po licu i da je zla
Re: HITNO
dijete je svoje reklo, obrati se toj odrasloj osobi.rokobj prvotno napisa
Slazem se.
Djete ti je to reklo i ne laze, popricaj sa tom osobom i vjeruj svom djetetu...
on stalno govori da ga je udarila po licu, nikada to nije govorio niti vidio
pitala sam tu osobu,ona kaže da izmišlja da se udario kopčom na kapi da djeca lažu
a cuj, moguce je i da je krivo interpretirao.
jednom je mojoj frendici izletio mobitel iz torbice dok je stajala nad zarom i jako je udario zaru u glavu. bila sam prisutna, pa točno znam što se desilo.
a zara se rasplakala i počela derati da ju je frendica istukla i svima je pričala kako ju je namjerno jako udarila - ona je stvarno vjerovala da ju je ova mlatnula.
dakle, dijete sigurno ne izmišlja i ne laže, udarca je bilo - samo je pitanje je li ga ta osoba udarila, ili je stvarno bila kopča u igri.
kako da to saznaš - ne znam :/
potpisujem.djeca,pogotovo tako mala mogu krivo interpretirati situaciju.probaj razgovarati sa tom osobom i prouči njegovu facu dok mu postavljaš pitanje.tak ćeš možda doći do zaključka.slušaj svoju intuiciju.
sorry,sad vidim da si ga već pitala i dobila odgovor.
Mrzim kada mi netko kaže da djeca lažu, mislim da je to jako ružno.
I mislim da je potpuno netočno.
Moguće da je u pitanju djetetovo shvaćanje situacije, moguće da je doživjelo neku vrstu grubosti od spomenute osobe, ne konkretno udarac, ali se tako osjećalom, u svakom slučaju mislim da je jasno da mu ta osoba nije baš po volji.
Reakcija dotične osobe se i meni osobno ne sviđa.
Ne znam kako ispitati da se tobije točna situacija.
Moja curka ima 22 mjeseca. I kada je pokupim iz vrtića, njeni prvo odgovori na dan proveden tamo su točni, tipa : što je papala, tipa : tko je ugrizao za rukicu (to griženje mi je potpuni horor). U prvom trenu mi potpuno točno dogovori i tko je ugrizao, a poslije se to nekako raspline, vjerojatno sa stopi sa svim ostalim događajima jer ipak nije previše važno.
situacija od sinoć - presvlačim mihu on mi kaže -teta tući mihu. ja ne reagiram, on još tri puta lupa autićem po svojoj nozi i opet -teta tući mihu. pitam ga koja teta tuče mihu, on opet uporno ponavlja po svom.
i sad bi možda neka teta fasovala, možda ona u vrtiću, možda čuvalica, možda rođena da situacija nije takva da on već mjesecima nije vidio ni vrtića ni bilo kakvu drugu tetu bez mene.
nepojmljivo mi je decidirano tvrditi da djeca ne lažu, jer znaju i slagati i izmisliti i imati bujnu maštu.
Mislim da dijete od dvije godine ne zna lagati ni izmisliti nekakvu situaciju koja se nije dogodila. Ali zna krivo interpretirati stvari, može nekakvu gestu ili pokret protumačiti sasvim krivo jer ju je tako doživilo. Opet, sve ovisi i od djeteta. Često se zna dogoditi da na neku djetetovu osnovnu priču mi svojim pitanjima navedemo dijete da ustavri još doda nešto što se nije dogodilo.
Ja bi opet pitala tu osobu o čemu se radi, rekla da dijete stalno ponavlja da ga je udraila i da nemaš mira dok ne saznaš što se dogodilo.
slažem se s tashunicom.
ako je osoba koja je navodno udarila dijete rekla da ga nije udarila onda ne znam što više čačkati po tome i što uopće možeš napraviti osim ako ti je i dalje sumnjivo ubuduće pripaziti kada je dijete s tom osobom.
trina slažem se s tobom da dijete od dvije godine ne zna slagati, ali izmislit bome zna, jer ovo što je moj rekao je sto posto izmišljotina.
neki dan kad je MM došao s posla pita mihu -što si radio danas, a ovaj njemu -miha voziti fauje (fauve-VW), a mi fauje niti vidjeli niti vozili.
I ja mislim tako... ipak je vazno da se vjeruje djetetu..... djeca doista ne lazu,dozivljavaju stvari i situacije dubelje i intenzivnije od nas odraslih... ponekad krivo interpretiraju kao sto su vec neke od vas napisale ali ne lazu.... ako cijelo vrijeme to ponavlja mozda je zato jer osjeca da mu se ne vjeruje, da se sumnja, popricajte s djetetom bas u taj trenutak kad vam to opet ponovi, pokazite mu da vi vjerujete ,recite mu da cete se potruditi da se to vise ne dogodi... ali pokazite mu u tom trenutku kad vam to ponovno kaze....
[quote="mamasrce"]Sa ovim se slažem.
Laž je kada netko svjesno nešto napravi, da bi dobio određenu korist od toga, odnosno, slaže dijete koje zna da je pogriješilo, pa da ga se ne kazni. To se kod djeteta od dvije godine ne može dogoditi. Zato se to ne zove laž. Ali da, izmišljaju, sklapaju pričice u svojoj maloj glavici, i tko zna, vjerojatno i sanjaju. Ja ponekad ujutro ne znam da li se nešto stvarno desilo ili sam sanjala, ako je san upečatljiv i teoretski realan.
Kako god, bitno je djetetu pokazati da je saslušan i poslušan.
Dijete od 2 godine takodjer moze pobrkati san i javu, nemoguce im je raslaniti sto se stvarno desilo a sto su sanjali :/
Kao prilog:
Pitala sam svoje dvoipolgodišnje dijete što su papali u vrtiću. Odgovor, uz duboki uzdah, bio je: Ništa mi nisi dali jesti!
Pitala sam ga kao trogodišnjaka što su pjevali u vrtiću, odgovor je glasio: Ništa!
Bilo je još sličnih slučajeva pa mi se čini da je pretjerano apsolutno vjerovanje u dječje interpretacije.
A kako ispitati što se zaista dogodilo, ne znam. Možda, kako je netko predložio, razgovarati s tetom i pratiti reakcije.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom