savršeni

[Roza]

da, postavlja se pitanje definicje savršenstva. ne poznam te ljude dovoljno dobro, nisu nam jako bliski prijatelji, ali se često srećemo u raznim društvima i čujemo dosta o njima. neću pričati o stvarima koje ne znam, evo što znam. znam da je savršenstvo pri odlasku na spavanje postignuto cry-out metodom, što je mene svojedobno užasnulo jer je beba bila jako mala. ali nakon toga dijete krasno ide samo u krevet, sve divno i prekrasno, sretni i naspavani roditelji, poslušno i naspavano dijete. pa mi jako teško padne komentar kako evo disciplinske metode samo treba pregrmiti, a onda sve sjedne na svoje mjesto. pogotovo kad u istom društvu pričamo o spavanju, a ja imam kao primjer samo mog tarzana koji se budi u 5 ili 6 ujutro otkada ja radim. i ja na to nemam primjebi - nekako mi se čini da razumijem svoje dijete, iako mi je to jako rano i teško mi je izgurati dan. i onda kad u društvu imate njih i nas, i kad svako ispriča svoju priču - ja se stvarno osjećam kao raspušteni roditelj koji svojim klincima dozvoljava previše. a nasuprot mene sjedi savršen roditelj.
ne znam jel razumijete o čemu pričam, ali njima svi odobravaju to kako su djeci poriktali spavanje.

[anamar]

Roza ja te razmijem. neke moje prijateljice su djecu naučile spavati cry-outom u vrlo ranoj dobi.
čak sam i ja prije nego što sam došla na ovaj forum mislila da je to ok.
sada sam naravno uklopljena u jednoumlje

meni se savršenim čini dijete koje sjedi za stolom i jede. dakle mislim da je definicija savršenstva ko ljepota, u očima onoga koji gleda.

što se tiče tvojih poznanika, vejrujem da postoje ljudi kakve je opisala čokolada. smireni i uvijek na visini zadataka. ja ne spadam u tu skupinu.

[anamar]

meni se savršenim čini dijete koje sjedi za stolom i jede. dakle mislim da je definicija savršenstva ko ljepota, u očima onoga koji gleda.

nadam se da se iz ovog razmije da moje dijete u vrijeme obroka ima strpljenja oko 3 i po minute.

[Balarosa]

Roza, onda oni imaju samo savršeno modeliranu djecu i time su daleko su od savršenih roditelja... a to što ljudi padaju na obitelji s reklame bez razmišljanja što je iza toga, to je iz neke druge priče.

[Dolisa]

Moja rodica ima 4 djece - tri curice i djecaka, sve 3-4 godine razlike, njih nadaleko hvale kao odlicnu djecu, mirnu, cistu, ja sam imala prilike provesti po nekoliko dana s njima doma i oni kod mene, mozda to nije dovoljno....ali oni su i doma takvi. Sve po spagi i u redu. Rodica otpocetka koristi disciplinske metode i cry-out, itd. Djeca redom pospremaju svoje krevete bez da im se kaze, i trogodisnjakinja....ma kad bih pocela pisati o njima, ne bi bilo kraja. Uz njih moje dijete izgleda kao raspusteno skroz-naskroz. A to je zato jer ne sjedi na jednom mjestu brat-bratu dva sata, u gostima, doma, napravi nered kad jede sam...

Razumijem te, Roza, totalno. Svi uvijek isticu kako su njhova djeca idealna i da sam ja prepopustljiva i trebam malo poraditi na odgoju....aha....

Toliko sam to puta cula sa svih strana, od rodjaka, prijatelja, susjeda, pa i prolaznika na ulici koji dobace kako treba maloga po guzi pa ce se nauciti redu (kad se on baci na pod jer nece dalje ili nesto zeli/ne zeli)....rekao bi covjek da je u meni problem Mozda i je, sto ne zelim koristiti radikalne metode za odgoj. A pokazat ce vrijeme (to je ono kad se on meni bude "penjao na glavu i tukao me za koju godinu" )
Ja volim svoje dijete takvo kakvo je, da on nije ovakav, ne bih morala stalno iscitavati ovaj pdf
A to je dijete koje svima govori "dobar dan", daje ruku, kaze "izvoli", "hvala", stalno nesto cisti, posprema...sam.

[štrigica]

savršenstvo ne postoji - napisale su i ja stavljam X...

ne volim kalupe, a socijalizacija ne mora bit po špagu da bi bila socijalizacija ... moja djeca su predivna onakva kakva jesu - koliko god me dovodila do ludila svojim ispadima

budi ono što jesi jer ukalupljanost u društvene norme i forme ubija svaku kreativnost bilo koje vrste...

izluđuju me, majke mi 8)

[mama_jos_malo]

Jede za stolom i ne rasipa okolo, u restoranu je pristojna, zaspe bez predstava i cirkusa, uredna je...Draga Saveta je li moje dijete savršeno???

Nošena je, dojena, voljena i pažena i njezino ponašanje tumačim upravo time.
Bez cry-out metode i sličnih dresura (bez uvrede!).

Ne znam zašto se pristojnost kod djece odmah smatra postignutom nasilnim metodama? I ne razumijem zašto se uredno i ne-musavo dijete često smatra sputanim?

[seni]

ja ne poznam ni rozu, ni doticnu familiju o kojoj ona pise...
medutim imam jako neugodan osjecaj, kada se od djece "trazi", da budu apriori "musavi", isto kao i apriori "savrseni", ma sto god to trebalo znaciti.

a takode mislim da onaj tko se osjeca iziritiran, treba to rjesiti sam sa sobom....niti su drugi ljudi, niti druga djeca "kriva", zbog toga sto se netko osjeca "iziritran".
legitimno je da biramo drustvo u kojem se krecemo, kao sto je legitimno je da budemo to sto jesmo.

[Balarosa]

Jede za stolom i ne rasipa okolo, u restoranu je pristojna, zaspe bez predstava i cirkusa, uredna je...Draga Saveta je li moje dijete savršeno???

Nošena je, dojena, voljena i pažena i njezino ponašanje tumačim upravo time.
Bez cry-out metode i sličnih dresura (bez uvrede!).

Ne znam zašto se pristojnost kod djece odmah smatra postignutom nasilnim metodama? I ne razumijem zašto se uredno i ne-musavo dijete često smatra sputanim?

Zato što nam je lakše tako
Ali, ozbiljno, ne mislim da će se automatizmom pristojno dijete okarakterizirati dresiranim, sigurno da ima djece kojima je to prirodnije, koja spavaju od trećeg mjeseca cijelu noć i ne trpe mrvice oko sebe. I ne mislim da je to zato što su nošenija, dojenija, voljenija i paženija od ovih manje pristojnih nego zato jer su jednostavno takva. No kad se spominje discipliniranje i nemusavost u istoj rečenici, meni je to definitivno asocijacija na sputanost.

[Loryblue]

Jede za stolom i ne rasipa okolo, u restoranu je pristojna, zaspe bez predstava i cirkusa, uredna je...Draga Saveta je li moje dijete savršeno???

Nošena je, dojena, voljena i pažena i njezino ponašanje tumačim upravo time.
Bez cry-out metode i sličnih dresura (bez uvrede!).

Ne znam zašto se pristojnost kod djece odmah smatra postignutom nasilnim metodama? I ne razumijem zašto se uredno i ne-musavo dijete često smatra sputanim?

moja je nošena koliko god je želila bit nošena, nije dojena, voljena, mažena, pažena, mislim i dobrano razmažena - je li njeno "divljaštvo" uzrokovano razmaženošću ili ne dojenjem :?

nikad nije musava (osim tik nakon jela) jer se JA ježim od musavosti. ali to ne znači da je sputana već da ja uvik imam spremnu krpu za brisanje

neka su dica jednostavno takva da se rode pristojna. druga, npr. ko moja, je preživa da bi joj tupljenje o pristojnom ponašanju uopće doprlo do ušiju.
jede sama, ali se zamaže do laktova. uzalud mi trud govora da ne melja rukama po hrani. ne kupi za sobom jer sam ja falila u odgoju vječitim: aj, mama će skupit.
"ne zna" pozdravit kad negdi dođemo jer sam ja samo milijun puta rekla kako se treba pozdravit kad se negdi dođe, nisam još uspila kazat dva milijuna puta.
ali zato uvik uredno kaže "hvala", pa mama cvita šta je makar u tome pristojna.

mala od loreine krštene kume je dite koje je rođeno pristojno. ja takvo dite u životu nisam vidila: pristojno, poslušno, mirno, vridno, jednostavno dite koje je savršeno u svakom pogledu......a roditelji stvarno ništa posebno nisu poduzimali da to dite bude tako savršeno kakvo je. a imaju i maloga koji je ko moja L. prestrašno živ. i to njihovo dvoje dice su razlika nebo i zemlja, a od istih roditelja s istim pristupom u odgoju dici.

[vissnja]

Imam i ja u okolini "savršene". I to su uglavnom ljudi koje ne viđam često, prijatelji prijatelja. I par puta sam dobila opaske da njihova deca sede mirno, bebe od par meseci se same uspavljuju, lepo su uobročeni i sisaju na 3 sata, ne traže da ih nosiš.... (od ljudi koji su bili svedoci našem konstantno nanašanju, dojenju bez prestanka itd u prvoj godini Nađinog života). I znaš šta? Ja sam odkantala te koji upoređuju decu i koji mi prebacuju da je moje dete ovakvo i onakvo.... A sa savršenima se ne viđam često, i ne nerviraju me, oni rade najbolje što umeju. A ovi što sede sa strane i porede moju i njihovu decu - odoše u istoriju.

[Joe]

Imam i ja u okolini "savršene". I to su uglavnom ljudi koje ne viđam često, prijatelji prijatelja. I par puta sam dobila opaske da njihova deca sede mirno, bebe od par meseci se same uspavljuju, lepo su uobročeni i sisaju na 3 sata, ne traže da ih nosiš.... (od ljudi koji su bili svedoci našem konstantno nanašanju, dojenju bez prestanka itd u prvoj godini Nađinog života). I znaš šta? Ja sam odkantala te koji upoređuju decu i koji mi prebacuju da je moje dete ovakvo i onakvo.... A sa savršenima se ne viđam često, i ne nerviraju me, oni rade najbolje što umeju. A ovi što sede sa strane i porede moju i njihovu decu - odoše u istoriju.

X

[Peterlin]

Eh, da ne copram, može se lako dogoditi da ta "savršena" djeca puknu kad se najmanje nadaju njihovi savršeni roditelji.... (pa zaglave tamo gdje ne treba - loše društvo, da ne nabrajam dalje...)

Potpisujem mislavu i druge - djeca trebaju biti djeca! Moji su DOVOLJNO DOBRI a ja se nadam, da su im nesavršeni mama i tata isto dovoljno dobri!

[Anita-AZ]

Mene nitko ne izluđuje, zato što znam koliko je teško i naporno nositi maske koje ti roditelji nametnu i znam koliko je teško iste te maske sam stvoriti i biti im odan. Upravo zato sam prekinula niz takvog odgoja/života.

Druga stvar je što u jednom trenutku života shvatiš da moraš odlučiti hoćeš li živjeti kao rob odobravanja ili SVOJ ŽIVOT.
Onog trena kad odlučiš živjeti svoj život i uživati u onome što imaš, malim iskrenim divljacima kojima prisilna kultura i odgoj roditelja nije izbila samu suštinu..... ili biti i ti i tvoja djeca slika i prilika uzorne obitelji koja živi da bi tu sliku održavala i radi sve according to that image...

Nakon te odluke sve je jasno i nema živciranja.

p.s. Nije da te ne kužim kad vidiš da drugima sve ide lako! I meni je bad ponekad. Ali ako se radi o odobravanju i mišljenju drugih, onda mislim ono što sam rekla.

[seni]

sto znaci da "djeca trebaju biti djeca"?

i zasto ova iz price to nisu?
zato jer su pristojna (sto god to znacilo) i ne mrve postolu?

[vertex]

sto znaci da "djeca trebaju biti djeca"?

i zasto ova iz price to nisu?
zato jer su pristojna (sto god to znacilo) i ne mrve postolu?

x

Moja djeca nisu baš ko iz tog primjera. Ali ima ih više kojima ide na živce moj sretan brak. A meni je to malo jadno.

[seni]

sto znaci da "djeca trebaju biti djeca"?

i zasto ova iz price to nisu?
zato jer su pristojna (sto god to znacilo) i ne mrve postolu?

x

Moja djeca nisu baš ko iz tog primjera. Ali ima ih više kojima ide na živce moj sretan brak. A meni je to malo jadno.

i meni.

[Tashunica]

Jede za stolom i ne rasipa okolo, u restoranu je pristojna, zaspe bez predstava i cirkusa, uredna je...Draga Saveta je li moje dijete savršeno???

Nošena je, dojena, voljena i pažena i njezino ponašanje tumačim upravo time.
Bez cry-out metode i sličnih dresura (bez uvrede!).

Ne znam zašto se pristojnost kod djece odmah smatra postignutom nasilnim metodama? I ne razumijem zašto se uredno i ne-musavo dijete često smatra sputanim?

hm, što bi značilo da su živa djeca nedojena, nevoljena i nepažena ili????
ono o čemu roza priča treba doživjet, to je posebna vrsta ljudi.

naravno da pristojnost nije postignuta nasilnim metodama, to su jednostavno takva djeca.
moj nije takav, ali ja ne planiram lomit njegov karakter da bih dobila mirno i pristojno dijete. naravno da mu neću dozvoliti da nosa po dućanu teglu kiselih krastavaca koju je on zapikirao ili da se vješa po retrovizoru od auta, ali ga vjerojatno još dugo neću pridobiti da mirno sjedi i jede.

što se tiče musavosti, ne mislim da djeca trebaju hodat musava po gradu, ali mi nije problem ako se, kao jučer u šetnji, sav umrlja kruškom, a ja nemam pri ruci maramice.

[AdioMare]

Jede za stolom i ne rasipa okolo, u restoranu je pristojna, zaspe bez predstava i cirkusa, uredna je...Draga Saveta je li moje dijete savršeno???

Nošena je, dojena, voljena i pažena i njezino ponašanje tumačim upravo time.
Bez cry-out metode i sličnih dresura (bez uvrede!).

Ne znam zašto se pristojnost kod djece odmah smatra postignutom nasilnim metodama? I ne razumijem zašto se uredno i ne-musavo dijete često smatra sputanim?

x

[Nataša,Sarajevo]

Meni samo dvije stvari bodu oči.

Prva:

...ja sam stvarno zadovoljna s svojom djecom, koja nisu savršena ali meni jesu, oduševljavaju me svojim karakterima ali i s nepodopštinama koje rade

Kud ćeš ljepše od ovoga??? OVO zvuči kao savršenstvo!

I druga:

i onda se osjećak kao totalni failure, ne-roditelj.
i zaključila sam kako se uopće ne volim družiti s savršenima. jer mi jedu životnu energiju

Ne jedu oni tebi životnu energiju zato što su savršeni ili što ti misliš da jesu. Jednostavno postoji tip ljudi koji isisavaju energiju iz okoline, kad si uz njih osjećaš tegobu, gotovo fizičko opterećenje, dok kad se skloniš na izvjesnu udaljenost osjećaš kako prodišeš. Zato se skloni od takvih i uživaj

[maria71]

Ja sam iz svog života eliminirala sve one koji mi idu na živce, po mojim kriterijima.

I mogu vam reći da mi je baš super.


Tako i tako po cijele dane radim s ljudima koji su mi nametnuti, i za koje moram naći puno živaca i energije, tako da u slobdnom vremenu samujem

ili pijem kavu s onima koji me ne iritiraju ....

Eh da Roza ,ti si mi s foruma jedan od primjera savršenih mama sa savršenom djecom, tako da si ne mogu zamisliti kako izgledaju ti tvoji ultra savršeni poznanici

[Peterlin]

Moja djeca su djeca. Nisu roboti niti su u strahu od moje reakcije ako ne naprave svaki put sve što od njih tražim. Trude se da ne mrve po stolu, ali im to uvijek ne uspije. Trude se da ne prolijevaju, ali im to uvijek ne uspije. Koji put im dozvolim da naprave pravi kaos u kuhinji, ali moraju kasnije pospremati zajedno sa mnom. Ne stojim s bičem iza njihovih leđa.

Učimo ih da ne upadaju u riječ, ali to uvijek ne uspije. Učimo ih da spremaju svoje stvari, pa ih još uvijek jaaaako često treba podsjetiti na to. Trik je u tome da postoji PERIOD UČENJA u kojem se djeca neće ili ne mogu ponašati kao starmali odrasli. Nadam se da moji nikad neće takvi ni biti.

NE uzimam k srcu njihove nepodopštine (što ne znači da im je sve dozvoljeno).
NE galamim na njih kad se ne pridržavaju pravila, ali razgovaramo o tome.
NE uzrujavam se ako precvikaju stolnjak dok režu kruh na daski, pa im se omakne.
NE korim ih ako se zaprljaju dok se igraju ili ako im klopa padne u krilo. NE korim ih za ocjene (uglavnom su dobre, ali možda bi mogle biti i bolje) - razgovaramo o tome. I o svemu drugom.

Moja djeca imaju pravo na svoje mišljenje, ali ako se mi ne slažemo (što je često) razgovaramo o tome.

Ne očekujem da usvoje moj model ponašanja u svakoj situaciji. Često se zapitam što je primjereno, a što previše i razgovaram s mužem o tome.

Evo primjera - jednom davno prigovorila sam svekrvi kad je od mog trogodišnjeg sina tražila da njenom liječniku (nepoznatoj osobi) govori VI, a meni to ispričala sa zgražanjem. Mislila sam da je to pretjerano. To su više-manje savladali do polaska u školu. I danas mislim da bih isto učinila ako bi netko pred moju djecu stavljao zahtjeve koji su previsoki i neprimjereni.

[AdioMare]

Je OT, ali

Ali ima ih više kojima ide na živce moj sretan brak. A meni je to malo jadno.

Zar tako nešto postoji? (bolje imovno stanje, uspjeh djeteta u školi, nečijeg na poslu, ovog, onog... ali ovo?! :/ Fakat jadno. )

[snorki]

mene bi peglali takvi prijatelji
licno, ne poznajem takvu djecu, bbarem ne svom okruzenju, a bome ni roditelje.
Da se cim ne dopinguju

[bilbo7]

Tak i mi imamo jednu susjedu koja ima savršenog muža, super djecu, mala joj je genije iz matematike, ima rasku koja je ono...grrr..(razvija timski duh, uvijek je njen razred prvi u svim natjecanjima), mala ima krug prijatelja i ne dao ti dragi Bog da ju pozoveš na rođendan, jer tvoj mali nije iz njenog kruga, kaj bi se ona družila sa svakim?! Super kuća, namještaj, raspored treninga, auto....ma, sve bonbon!
I onda mama poludi kad djeca hoće igricu na kompjuteru, jer kaj oni imaju raditi na kompu ak ne znaju slijepo pismo????? I ajmo, prvo to naučiti, a onda igrice. A playstation - malome završio u smeću, jer je ona kao slučajno stala na njega!
To ti je sve "zvana huj, znutra fuj!" TO SU TI ALIENI! To su ti ljudi koji ne poznaju svoju djecu, njihove strahove, želje, ciljeve. Koji ne priznaju svoju djecu kao osobe.
Ajd ti ne brini brigu, mahni rukom kad ti netko o njima počne pričati i reci sebi i njima: meni je ovako dobro, a nek si svatko radi po svom!

[Dijana]

Potpis na Anitu A-Z.
Nekako mi se čini da Rozu više smeta što ti "savršeni roditelji" dobivaju recimo više odobravanja za svoj odgoj, nego ona za svoj. (na temelju "rezultata"). Mislim da ako je čovjek siguran da odgaja dijete najbolje što zna i na način na koji to želi, neće ga pogoditi primjedbe. Hoću reći, možda ne treba tražiti odobravanje od nekih trećih osoba. Kužim da može teško padati ako neki kritiziraju naš odgoj, nabijajući na nos nekakav drugi tip odgoja, ali se onda tim ljudima ili lijepo kaže da svak ima svoje, a ako ne prestanu, pa..ima i drugih ljudi za druženje.

[seni]

problem ove price nije u tome kakova su cija dijeca.
ona su razlicita i tako to treba biti.

problem nije ni u tome da razliciti roditelji imaju razlicite sustave vrijednosti, ni u tome da su sami po sebi razliciti (neki su strukturirani, neki nisu, neki su brzi neki nisu, neki imaju zlatne ruke, neki dvije lijeve....) i sve one nijanse izmedu, pa u tom smislu i salju razlicite neverbalne poruke svojoj djeci. sve je to uobicajno i legitimno.

problem je u tome kada ta razlicitost "frustrira" neke ljude, u smialu da imaju potrebu da te druge "degradiraju" na razne nacine... da bi se sami osjecali bolje...? ili zbog cega?

ne razumjem zasto djeca "koja mrve" po stolu" i djeca "koja ne mrve po stolu" ne bi mogla egzistirati u "miroljubivoj koegzistenciji?

ako te konkretno ne smeta sto tvoje vlastito djete mrvi po stolu, sto bi te smetalo to da drugo ne mrvi. i obrnuto.
a ako se ne osjecas dobro u drustvu nekih ljudi, nemoj biti s njima. ali to nije razlog da ih se zajedno s njihovom djecom posprdno naziva "savrsenima" ili "musavima".

i da sigurno postoje ljudi, djeca koji nesto znaju, mogu bolje, vise, strukturanije... da li ih treba sve zatuci ili sto?

cime ja nikako ne zelim reci da su rozina djeca bili sto "manje" ili "vise" u odnosu na djecu iz price ili bilo koju drugu djecu.

a ako je problem u drugim prijateljima koji djecu usporeduju na stetu rozine djece, onda se razgovara s njima, a ne "skace" se po djeci koja ne mrve po stolu.

[AdioMare]

Potpis na Anitu A-Z.
Nekako mi se čini da Rozu više smeta što ti "savršeni roditelji" dobivaju recimo više odobravanja za svoj odgoj, nego ona za svoj. (na temelju "rezultata"). Mislim da ako je čovjek siguran da odgaja dijete najbolje što zna i na način na koji to želi, neće ga pogoditi primjedbe. Hoću reći, možda ne treba tražiti odobravanje od nekih trećih osoba. Kužim da može teško padati ako neki kritiziraju naš odgoj, nabijajući na nos nekakav drugi tip odgoja, ali se onda tim ljudima ili lijepo kaže da svak ima svoje, a ako ne prestanu, pa..ima i drugih ljudi za druženje.

Pa naravno, ali ne treba onda ni savršenstvu tražiti mane.

[Dijana]

Pa naravno, ali ne treba onda ni savršenstvu tražiti mane.

Naravno da ne. Topic se pretvorio u tješenje Roze, da ko zna kakvih sve problema imaju ti ljudi, čak su postali i alieni.

[limunada]

Mene je u cijeloj priči ipak najviše kosnula cry-out metoda i discipliniranje. Prema tome bih ipak zaključila da su djeca ipak izdresirana.
Slažem se s Loryblue i uvijek su mi draža djeca poput živog srebra, nego ona koja sjede tamo gdje ih staviš. Jest da je teško kad ti dijete pet puta na dan odbije suradnju, pa moraš s njom pregovarati, ali tješi me što će se dobro znati zauzeti za sebe i kasnije u životu.
Uostalom nismo mi Borg, pa da budemo svi fino asimilirani. Svi smo mi jedinke za sebe, pa tako i naša djeca, i normalno je da smo različiti.
Općenito mi je uspoređivanje bez veze, jer iste odgojne metode na dvoje različite djece će, sigurna sam, dati potpuno različite rezultate.

Glasam za nesavršenstvo.

[seni]

Moja djeca su djeca. Nisu roboti niti su u strahu od moje reakcije ako ne naprave svaki put sve što od njih tražim. Trude se da ne mrve po stolu, ali im to uvijek ne uspije. Trude se da ne prolijevaju, ali im to uvijek ne uspije. Koji put im dozvolim da naprave pravi kaos u kuhinji, ali moraju kasnije pospremati zajedno sa mnom. Ne stojim s bičem iza njihovih leđa.

Učimo ih da ne upadaju u riječ, ali to uvijek ne uspije. Učimo ih da spremaju svoje stvari, pa ih još uvijek jaaaako često treba podsjetiti na to. Trik je u tome da postoji PERIOD UČENJA u kojem se djeca neće ili ne mogu ponašati kao starmali odrasli. Nadam se da moji nikad neće takvi ni biti.

NE uzimam k srcu njihove nepodopštine (što ne znači da im je sve dozvoljeno).
NE galamim na njih kad se ne pridržavaju pravila, ali razgovaramo o tome.
NE uzrujavam se ako precvikaju stolnjak dok režu kruh na daski, pa im se omakne.
NE korim ih ako se zaprljaju dok se igraju ili ako im klopa padne u krilo. NE korim ih za ocjene (uglavnom su dobre, ali možda bi mogle biti i bolje) - razgovaramo o tome. I o svemu drugom.

Moja djeca imaju pravo na svoje mišljenje, ali ako se mi ne slažemo (što je često) razgovaramo o tome.

Ne očekujem da usvoje moj model ponašanja u svakoj situaciji. Često se zapitam što je primjereno, a što previše i razgovaram s mužem o tome.

Evo primjera - jednom davno prigovorila sam svekrvi kad je od mog trogodišnjeg sina tražila da njenom liječniku (nepoznatoj osobi) govori VI, a meni to ispričala sa zgražanjem. Mislila sam da je to pretjerano. To su više-manje savladali do polaska u školu. I danas mislim da bih isto učinila ako bi netko pred moju djecu stavljao zahtjeve koji su previsoki i neprimjereni.

to jos uvijek nije odgovor na pitanje zasto "ona druga djeca nisu djeca"
i otkud bi mogli znati da su oni takvi kakvi su "slomljeni", "dresirani.".

moje veliko dijete nije jos savladalo posprenmanje svoje sobe (na zalost).
da li su druga djeca kojoj to uspijeva "dresirana".
da li je moje dijete jedinica za mjeru dijete? (ovo sam "maznula" od marije 71 svidjelo mi se )

[Dolisa]

Meni se ne cini da je netko skako ili za "musavo" ili "nemusavo" krivio djecu. Pa nece se valjda djeca kriviti za ono sto jesu, ili kako su odgajana?

ja ne krivim ni roditelje, njihova djecu, njihov odgoj - navedenu rodicu (koju, btw. smatram sestrom jer smo obje jedinice i odrasle zajedno) obozavam, kao i njezinu djecicu. Prije su me smetali komentari okoline, i to ne na usporedbu, jer svoje dijete ne usporedjujem s drugima, bas kao ni sebe, nego pilanje po mojim zivcima od strane ljudi koje ne mogu nikako izbjeci, a vezano za moj (ne)odgoj. Dugo su mi takvi komentari isli na zivce jer su bili svakodnevni, od istih osoba, neizbjezni...
Sad me definitivno ne tangira ni to, na jedno udje, na drugo izadje...

[Dijana]

Ne, znam, stvarno volim djecu (jedino se ne volim družiti s agresivnom djecom), bilo da su mirna (iliti "nit prde nit smrde" ), ili da su živo srebro.
Dijete koje "nit prd nit smrd"i nije pravo dijete?

Sad ispada i da bi djeca trebala biti "divlja" da bi bila "prava djeca".
Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

[seni]

Potpis na Anitu A-Z.
Nekako mi se čini da Rozu više smeta što ti "savršeni roditelji" dobivaju recimo više odobravanja za svoj odgoj, nego ona za svoj. (na temelju "rezultata"). Mislim da ako je čovjek siguran da odgaja dijete najbolje što zna i na način na koji to želi, neće ga pogoditi primjedbe. Hoću reći, možda ne treba tražiti odobravanje od nekih trećih osoba. Kužim da može teško padati ako neki kritiziraju naš odgoj, nabijajući na nos nekakav drugi tip odgoja, ali se onda tim ljudima ili lijepo kaže da svak ima svoje, a ako ne prestanu, pa..ima i drugih ljudi za druženje.

xx kratko i jezgrovito.

[maria71]

Meni i moj Marko ide na živce kad krene kričati i skakati ....

[bilbo7]

Hehe - sad sam dobila ovaj vic, pa nisam zdržala, nego ga evo (pardon na zadnjoj riječi!):
Probudila sam se. Umila se brzo, pomuzla krave, dala jesti kokošima i
zečevima, izgnala koze i krave na pašu.

Probudila sam djecu, napravila im doručak, spakirala ih za školu, odvezla
ih u školu, pokosila travu.

Otišla sam na posao, posvađala se s nadređenim, izbacila ga van iz ureda,
zarađivala novce, zaradila novce.

Došla sam kući, iscijepala metar drva, skuhala ručak, podigla djecu u
školi, nahranila ih, prijavila porez na dobit, išla u polje obraditi kupus
i krumpir do mraka, stigla na frizuru.

Vratila sam se kući, ugnala krave i koze u štalu, spremila večeru,
obnovila osiguranje za auto, nahranila djecu, okupala ih, stavila ih u
krevet, oprala mašinu veša, platila račune putem net bankinga, pregledala
poštu, objesila veš, pojela koru kruha s maslom i medom.



Kad sam se konačno spremila krenuti leć', pade mi na pamet:

''AJME UŽASA! Moj muž! Cijeli dan leži na kauču neizjeban!!!''

[AdioMare]

Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

X

[seni]

Ne, znam, stvarno volim djecu (jedino se ne volim družiti s agresivnom djecom), bilo da su mirna (iliti "nit prde nit smrde" ), ili da su živo srebro.
Dijete koje "nit prd nit smrd"i nije pravo dijete?

Sad ispada i da bi djeca trebala biti "divlja" da bi bila "prava djeca".
Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

to ti je vrlo ineteresantno. meni cesto ljudi kazu (misleci da nam rade kompliment) koko oni vise vole takve "zivahne" curice kakva je nasa, od onim mirnih.
ja se pristojno smjeskam, ali mi je to . uvijek nekakve ladice....te savrsene, te musave..

[Tashunica]

Sad ispada i da bi djeca trebala biti "divlja" da bi bila "prava djeca".
Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

dijete je dijete kakvo god je i treba ih prihvatiti takve. nema krive i prave djece.
niti je dijete koje je živo nemaženo i nepaženo, niti je mirno dijete mirno zato što ga je netko silom slomio.

[štrigica]

seni, odlična argumentacija... stvarno se slažem s tobom... zašto bi neko dijete bilo manje dijete nego ono drugo dijete?

ali ipak, mislim da dobar dio nas ipak naginje onoj strani da dijete jednostavno mora biti nesavršeno - uči i dok uči mora se isprljati, izmusati, mora divljati i skakati... jer su djeca i kao takvi bi trebali imati svu onu energiju koju smo mi odavno ispucali i zavidimo im na tome...

eto, ja zato ipak osjećam veću privrženost prema jednoj maloj, neodgojenoj, divljakuši L. nego prema jednoj velikoj sjedilici Z koja plače kada joj komadić torte na rođendanu padne po haljinici... i ne plače zbog haljinice nego zbog toga što ona nije čista :shock:
a volim obje jednako jer su sestre - djeca moje kolegice iz osnovnjaka

[bilbo7]

ma meni se više čini da je taj grč u želucu više zbog toga što se nas kao roditelje one djece koja nisu "savršena" stavlja pod povećalo. i sami se preispitujemo. jer, kao, svi imamo mogućnosti i predispoziciju da ih odgojimo da budu takva. i onda smo nervozni jer nam se čini da smo podbacili, jer i naša djeca bi mogla biti takva da smo se više potrudili. i onda smo nervozni na našu djecu jer su drukčija od "onih". a kao mogla bi biti takva - nikad.

[seni]

ali ipak, mislim da dobar dio nas ipak naginje onoj strani da dijete jednostavno mora biti nesavršeno - uči i dok uči mora se isprljati, izmusati, mora divljati i skakati... jer su djeca i kao takvi bi trebali imati svu onu energiju koju smo mi odavno ispucali i zavidimo im na tome...

ja i mislim da je svako dijete "nesavrseno" (ajme koji glupi izraz.. ali kuzite sto hocu reci), samo sto svi na prvi pogled gledaju te "mrvice na stolu" i slicno. vjerojatno i ova djeca iz price (siroti, sigurno im se stuca) imaju svoje "musice" koje se vide na "drugi" pogled.

[apricot]

a meni se (opet) čini kako svi pred sebe stavljamo previsoke zahtjeve, neke nerealne slike "idealne obitelji", "idealne djece"...
pa kad malo odmaknemo od te zamišljene/izmišljene slike, osjećamo se loše.
zato je meni krasno na svim Rodinim događanjima jer vidim kako su sva djeca različita i toliko ista u svojim različitostima.

a kad se sekiram zbog nestašluka svoje kćeri... uvijek na kraju vidim kako samo ja vidim sve to što ona radi, svima ostalima je normalno.

[vertex]

ali ipak, mislim da dobar dio nas ipak naginje onoj strani da dijete jednostavno mora biti nesavršeno - uči i dok uči mora se isprljati, izmusati, mora divljati i skakati... jer su djeca i kao takvi bi trebali imati svu onu energiju koju smo mi odavno ispucali i zavidimo im na tome...

A ja se slažem sa seni da "biti dijete" nije jednoznačno. I da nije na djeci da ispunjavaju naše unaprijed stvorene predodžbe. Ovo isticanje kako djeca trebaju biti divlja i musava je reakcija na zastarjeli stav da djeca trebaju biti takva da ih se "vidi, ali ne čuje". Pa koliko je u redu dati legitimitet manje gracioznim dječjim izražajima osobnosti, toliko je bezveze omalovažavati urođenu staloženost i urednost neke djece.

[Dijana]

Ma ok, štrigice, ali zašto bi uopće pričali u kategorijama "savršeno i nesavršeno." Kao da znamo što je to uopće. :/
Moja nećakinja (2g) npr. uvijek pruža rukice da joj obrišeš dok jede. Takvo je dijete, jednostavno ne voli imati zmazane rukice.
Moja će još uvijek radije usta obrisati rukavom, iako joj je kuhinjski papir pored tanjura. Ne znam zašto, vrtićka navika, brže joj je...ko bi ga znao. Sad tu ima posla za ispravljanje, a kod moje nećakinje jedan posao manje.
Ali to moju nećakinju ne čini ništa "savršenijom" od moje kćeri. Niti moju kći čini savršenijom od nje, to jer ide na spavanje bez problema (i u njenoj dobi).

[seni]

I da nije na djeci da ispunjavaju naše unaprijed stvorene predodžbe.

ovo mi je super receno!

ps. nisam jednoumna, makar sam u par minuta par puta potisala vertex.

[štrigica]

vertrex, ja nisam napisala da sva djeca moraju biti divlja i musava da bi bili djeca nego da ja (a i 99 % ljudi s kojima komuniciram) osjećaju veću privrženost onoj divljijoj djeci i mislim da je to zato što im zavidimo na energiji koju imaju a mi smo je potrošili...

dijana, konstantirali smo već ranije da savršeno i nesavršeno nisu pravi izrazi ali eto koristimo ih jer nismo našli bolje

[štrigica]

Zavidimo na energiji koju imaju - će se opet pokazat kao krivo sročena misao pa unaprijed molim da ne shvaćate svaku riječ doslovno...

[babyboys]

moja su djeca savršena u svoj svojoj nesavršenosti...
Pa na mene su...
i ja ih obožavam baš takve

[Dijana]

Ma sve ok, štrigice, sto ljudi sto ćudi.
Priznam da ti u tom nisam slična, volim biti i s djetetom koje je u stanju sat vremena slagati puzzle, a volim i nabijat loptu i sa malim "divljakom". U svakom djetetu nađem nešto što mi se sviđa, meni to nije energija (ne hvatam se za riječ), već ono nešto baš dječje, što se ne može ni definirati (možda opisati da, ali ja ne znam ni to )