 |
|||
Zorana skroz delim tvoju dilemu. S tim što oko mene SVI primenjuju vaspitne metode koje su meni :/ I zaista mislim SVA deca su bar u nekoj situaciji dobila po guzi, niko se ne vozi u AS, "baciš ga tamo u sobu pa ima da spava" je metoda uspavljivanja itd.... I šta sad? Ispada da svi oko mene greše a samo ja radim kako treba. Što mi je opet glupo :/
Pa jos to idi objasnjavati djetetu. :/
Pa će još jedan dan biti: Rekla je moja mama da je tvoja mama...
I moja je dobila jedna takav: Rekla je moja mama da je tvoja mama previše osjetljiva na tebe
Ne znam. Možda ipak ne treba reći da netko griješi- nego mi to radimo tako jer mislim da je bolje tako.
"Ja tebe neću tući jer mislim da to nije u redu. Razgovarat ćemo." I sl.
Da ne čitam sve, dodala bi samo, nađi si drugo, bolje društvomaria71 prvotno napisa
i nađi si drugo društvo
Ja sam ti idealna - moja tvrdoglavica brlja po hrani - nekad s guštom jede s obje ruke, nekad juhu jede vilicom, a ponekad i žlicom. Igračke još niti jednom nije pospremila, još nikad nije zaspala bez mene i ne klima poslušno glavom na moje ideje kak bi mogla jesti ili se igrati
moj univezalni odgovor - da smo svi isti bilo bi dosadno.
još nisam nikad ušla u rasprave s jurajem oko ispravnog - neispravnog odgoja. on pita samo tamo gdje ga žulja (tipa "mama, zašto SVI mogu jesti smoki svaki dan, a ja samo na rođendanima i sl), tamo gdje vidi da je u povoljnijoj poziciji, ne čačka mečku.
na svu sreću moja odlično čita moje neverbalne znakove, pa ne ispituje previše.Pa će još jedan dan biti: Rekla je moja mama da je tvoja mama...
I moja je dobila jedna takav: Rekla je moja mama da je tvoja mama previše osjetljiva na tebe
Ne znam. Možda ipak ne treba reći da netko griješi- nego mi to radimo tako jer mislim da je bolje tako.
"Ja tebe neću tući jer mislim da to nije u redu. Razgovarat ćemo." I sl.
a prije nekog vremena sam pomislila da nisam normalna. rekla sam joj: i sad da se lijepo ponašaš pred maminom prijateljicom! (to je bilo onda kad sam išla kod anchie po juulove knjige
inače, sinoć se (najvjerojatnije i od umora) rasplakala kad nam je prepričala kako joj je jedan dječak u vrtićkoj skupini rekao da mora ubiti tatu.(valjda je ona rekla da joj tata daje zvake). pa se ona rasplakala pred mm i zagrlila ga, pa smo je tjesili. rekla sam: ti njemu drugi put reci da ako nema što pametno reći, nek šuti. na svu sreću sad smo u houmskulingu pa ću je u sljedećoj lekciji naučiti da to isto veli na latinskom. 8)
Da, ali opet, što reći kad ti dijete vidi da drugi roditelj udara dijete :/
Moj štreber pita- što je to bilo, zašto?
jučer u parku pored nas bila jedna curica sa tatom, i dijete ko dijete
I mala se vrati (oko 3g). Pa je onda bila tirada: zašto ti ne slušaš, jesam li te zvao, kad te zovem, ne možeš ići tamo (ali mala može, i već je i pokazala da može
Ali onda kaže on: sad sjedi tu da malo razmisliš o tome :shock: . Mala cvili, pokušava se dići, on opet "sjedi, hoćeš li da idemo odmah doma." I tako par puta. Moja mala gleda i gleda. Meni isto išlo na živce muštranje djeteta, pa rekoh poluglasno, strog tata,a? (ono, ako i čuje, nema veze, možda i bolje)
Nije čuo, ona nije ništa pitala, a ja nisam ništa ni objašnjavala, ali vidjela sam da je "impresionirana". Meni potvrda kako je "mirni kutak " za mene ipak gadna stvar.
jadno to dijete, a jadna i ta mama, valjda ne zna da se moze i bolje, bez batina. bas mi je zao da ne znaju drugacije rijesiti taj problem. - tako nekako ja objasnim.Moj štreber pita- što je to bilo, zašto?
Mi smo ovo ljeto bili na moru s bratićem od MM, njegovom ženom i klincem koji je 5 mj. stariji od Mihovila. Ja sam mislila za sebe da sam popustljiva, ali oni uopće ne reagiraju na ponašanje tog djeteta, mali radi doslovce što želi. Tek kada napravi štetu, onda dobije po guzi i mora ići u sobu bez objašnjenja. Ako ne pojede što mu je na tanjuru, nema igre, dobije po guzi, mora u sobu, itd. Onda iz sobe plače i viče mama hoću jesti i mama je pobjednik.
Mi smo se većinu vremena osjećali kao idioti Mihovilu objašnjavajući zašto on nešto ne smije, a mali smije. Uglavnom je odgovor bio da zato što mi smatramo da to nije u redu, a njegovi smatraju da je. Ili kada ga je mama udarila, rekli smo da ne znamo zašto je to učinila, ali da mi smatramo da to nije način kako se rješavaju problemi. Do kraja ljetovanja s njegovom mamom nisam razgovarala jer je, navodno, imala komplekse od mene kao roditelja.
Ovo je jedan ekstreman primjer, ali volim vjerovati da svi roditelji odgajaju djecu onako kako misle da je najbolje, u dobrim namjerama.
Baš što se tiče ovih brakova bez svađa (naravno da ne mislim na sve, ako si se osjetila prozvanom, drago mi je čuti da i takvi postojeSamo se ti tješi
ali iz prve ruke ti mogu reći da postoje mirna djeca, bez primjene sile i dresiranja, postoje brakovi bez svađa (zavisi što netko smatra svađom, postoje razilaženja u mišljenju ali ne moramo se posvaditi da bismo to dokučili..).. i mrzim osjetit ljubomoru od strane drugih mama) vidjela sam puno primjera oko sebe kako se parovi u javnosti prikazuju kao savršeni a već i šira javnost zna da su u hrpi problema.
Kolegica sa posla čiji muž je alkoholičar i to svi dobro znamo uvijek za njegovu mamurnost, netečene i crvene oči ima neku ispriku, te je do kasno u noć radio, te ima alergiju. I još puno drugih da ne nabrajam sada. Ja sam na takve brakove mislila.
Zapravo to i nije primjer prividne savršenosti nego negiranja stvarnosti i obmane samih sebe.
Brakovi bez svađa - evo da se javim na tu listu.
I ne znam zašto je tako teško povjerovati da to postoji, zašto se obično krene u raspravu da nešto negdje mora biti, nešto, negdje... :?
Nesto smrdi....
Cuj, u privatnom zivotu nisam takva svađalica ko tuNesto smrdi....
i ja izgledam dosta pitomo u živo
ups greška uživo
A ja vec pomislila da su opet uveli neki novi pravopisni biser.
ma nisu, prebrzo tipkam i eto belaja
ode tema u kupus...
mislim da su se tu malo pobrkali lončići: ne govori se o djeci koja su prirodno "savršena" - već o onoj djeci kojoj je nametnut odgoj kako bi bila takva. i kako mi kao roditelji doživljavamo takve obitelji.
a i alieni su bila šala.
Pa svi roditelji na neki nacin namecu svoj nacin odgoja, djeca ga ne biraju. I cuveni permisivan odgoj je nametnut od strane roditelja.ode tema u kupus...
mislim da su se tu malo pobrkali lončići: ne govori se o djeci koja su prirodno "savršena" - već o onoj djeci kojoj je nametnut odgoj kako bi bila takva. i kako mi kao roditelji doživljavamo takve obitelji.
a i alieni su bila šala.
Re: savršeni
To znači da još uvijek proispituješ način odgoja svoje djece što je potpuno normalno jer nije se rodio netko s ugrađenim savršenim sistemom za odgajanje....
Ipak, ja se, vidiš, uopće na osjećam tako jer znam da, kao majka, pokušavam uvijek dati najbolje od sebe za svoje dijete....to što netko radi bolje od mene samo znači da smo svi mi ljudi nesavršeni.... prihvaćam to, ako postoje neki novi materijali za spoznaju iz cijele te priče filtriram ih i krenem dalje....
Naučila sam kroz zadnje dvije godine da se najbolje osjećam kada se radujem tuđoj sreći i tuđem zadovoljstvu....to i mene samu čini sretnom.... nažalost, nisam upoznala baš puno istomišljenika.... :/
nemam sad vremena, ali kao poticaj:
mislim da se jako cesto brka vodstvo sa "discipliniranjem" u negativnom kontekstu. to su dvije jako raaaazlicite stvari.
Pa moraš se negdje ispucati, jel tako?Cuj, u privatnom zivotu nisam takva svađalica ko tuNesto smrdi....
Da vi samo znate koliko sam ja šutljiva po prirodi, tko bi mi to ovdje rekao? :/
:shock: :shock: :shock:
u svašta mogu povjerovati, i u teoriju pp zavjera i urota, ali da je AM šutljiva :shock:
AM, ti si neka podvojena ličnost.
Ja znam da AdioMare ne bi bila sutljiva u mom drustvu. Iako, i ja sam sutljiva pa ne mogu sa sigurnoscu reci.
Znala sam.
Obično ti ljudi najmanje vjeruju kad govoriš istinu, al tako je.
Nije da sam uvijek kao zalivena, ali ne pričam baš rado.
A ja vidim da bismo se mi tri napile te kave bez puno priče
Hehe, potpisujem ovo!
šta, ti si upoznala šutljivu AM ili si i ti šutljiva? :?Hehe, potpisujem ovo!
Ja šutljiva.. i čak ne proturječim (bez da me netko ne pita za mišljenje)šta, ti si upoznala šutljivu AM ili si i ti šutljiva? :?Hehe, potpisujem ovo!
Oooo sta uradi djetetu :shock: Aj sva sreca pa je bilo prije citanja Juulaa prije nekog vremena sam pomislila da nisam normalna. rekla sam joj: i sad da se lijepo ponašaš pred maminom prijateljicom! (to je bilo onda kad sam išla kod anchie po juulove knjige
[quote="mama courage"]
inače potpisujem seni (koja se čudom čudi), [quote]
ti ni ne kuzis kakvo dobro misljenje ja imam o tvojoj roditeljskoj kompetentnosti.
[quote="seni"][quote="mama courage"]
inače potpisujem seni (koja se čudom čudi),i ja o tvojoj, al čudom se čudiš na ovom topicu, ne zbog mene, nego zbog drugih postova. to htjedoh reći.
ti ni ne kuzis kakvo dobro misljenje ja imam o tvojoj roditeljskoj kompetentnosti.
aha.
evo sad smo si izdjelile komplimente
jeste vidjeli, može se, može, i bez pp-a
[quote="Deaedi
Pa svi roditelji na neki nacin namecu svoj nacin odgoja, djeca ga ne biraju. I cuveni permisivan odgoj je nametnut od strane roditelja.[/quote]
Permi....čega ba?!
nakon svega ja zaključujem da nije bitno jesu li savršeni, jesu li djeca lijepo odgojena ili su prirodno takva, je li taj odgoj postignut ovom ili onom metodom.
meni je tu u svemu najgore što se ja kraj njih osjećam loše. i ne druži mi se s tim ljudima. i muka mi je kad se negdje sretnemo. e pa onda zaključujem da kod njih nešto ne štima, jer zapravo poznajem puno ljudi čija djeca su i dobra, i poslušna i napredna, i bitno različita od mojih (ne mislim ovo u negativnom smislu niti prema svojima niti prema tuđoj djeci). a s tim ljudima mi se i dalje jako druži. a s ovima ne.
definiraj svađuJoj, sad bismo mogli isprovocirati (opet) neke da osvane tema "Vjerujete li da postoji brak bez svađe?"nemam djecu, ali ovo o braku mogu potpisati, pa ću i ja reći: samo se ti tješi
ukoliko je to razmjena mišljenja u povišenom tonu, s malo drukčijim izrazom lica od uobičajenog - mora postojati.
ukoliko je to nekontrolirano vrijeđanje, urlanje, itd... - onda vjerujem da to u nekim brakovima ne postoji.
XXXXdefiniraj svađuJoj, sad bismo mogli isprovocirati (opet) neke da osvane tema "Vjerujete li da postoji brak bez svađe?"nemam djecu, ali ovo o braku mogu potpisati, pa ću i ja reći: samo se ti tješi
ukoliko je to razmjena mišljenja u povišenom tonu, s malo drukčijim izrazom lica od uobičajenog - mora postojati.
ukoliko je to nekontrolirano vrijeđanje, urlanje, itd... - onda vjerujem da to u nekim brakovima ne postoji.
Upravo sam na to mislila.
Netko ima niži netko ima viši prag tolerancije na svađu.
Moj je dosta nizak. Tako da ja recimo svako moje i MM-ovo neslaganje oko nečega pa makar ono bilo i u najmirnijem tonu smatram svađicom.
A ako to nije svađa onda i ja živim u braku bez svađe
ovakve smo bile sestra i jadjeca lijepo odgojena, sama jedu za stolom valjda od prvog dana dohrane, ne bacaju hranu, ne brljaju, pospremaju igračke, sama zaspivaju, ne bude se noću, idu u krevet u točno određeno vrijeme (sami),
svi su se divili da smo ko švicarske urice
pristojne do bola
umirala sam od straha kad bih nešto prolila ili nedajbože razbila
to ide tako daleko da mi je i dandanas izrazito neugodno i loše se osjećam kad ja ili moja djeca nešto zaprljamo/ potrgamo u kući mojiih roditelja
i ne želim da se moja djeca tako osjećaju
i presretna sam što nisu švicarske vurice
lutonjice
kako su na vas gledali drugi kao na savršenu obitelj ili se kužilo što se dešava?
Huh, kako su tvoji to "postigli"?
Moja cura je pristojna i dobrica, ali čim nešto izlije, razbije i sl. pogleda i kaže Nema veze! jer zna da je to moja reakcija i da neće biti "sankcija".
Nema veze i idemo dalje..
AdioMare, moj as u rukavu se zove zapitkivanje.
meni je jako bitna metoda
kad su ljudi/djeca u pitanju cilj ne opravdava sredstvo
ka da se moraš sa njima družiti ... nemoj ... izbjegni
svi mi imamo manje-više razvijene instikte, da li tvoj zaključak da nešto kod njih ne štima temeljiš na nekom predosječaju ili na tvom osječaju manje vrijednosti (dok si uz njih)?
ako je predosječaj ... on je uglavnom istinit
ako je ovo drugo .... nemaš osnove za ništa
tako se ja osječam kad se nađem u društvu moje rodice , koja uz 3-oje djece i dalje ima besprijekornu liniju, za razliku od mene
al moj osječaj manje vrijednosti (kao žena koja ne uspijeva držati liniju) nije nastao od moje rodice, nego od mene same
nema ništa loše u njoj, nego je to loše u meni, a ona, njena linija, me samo podsjeća na moj neuspijeh
ako ona može, zašto ja ne uspijem, zašto ne izdržim dijetu, zašto sam tako slaba....
nije do nje, nego do mene
oš se kladit da su koristili kazne?
nema veze, kaže i moja mala , ili sama ode po krpu i pokuša obrisati
ne kažnjavamo
svi mi pogriješimo, samo treba djete naučiti šta dalje, šta nakon štete, kako popraviti
Evo, ovako i mi ko MGRubi.oš se kladit da su koristili kazne?
nema veze, kaže i moja mala , ili sama ode po krpu i pokuša obrisati
ne kažnjavamo
svi mi pogriješimo, samo treba djete naučiti šta dalje, šta nakon štete, kako popraviti
Slučajno prolijevanje se dogodi i meni. Ne prigovaram im ništas, donesem krpu pa skupa čistimo.
A kad npr. namjerno razbije ili prolije nešto, nešto drugo je iza tog ponašanja i ne vidim svrhu kažnjavnaju, pokušavam dokučiti što je muči.
Kažnjavanju općenito baš ne vidim svrhu.
tada je, kao nazalost u mnogim obiteljima i dandanas - bilo jako i iznimno važno da su djeca pristojna, lijepo odgojena, tiha i poslusna.lutonjice
kako su na vas gledali drugi kao na savršenu obitelj ili se kužilo što se dešava?
moji uopće nisu koristili kazne, samo je mama bila užasno užasno stroga i voljela se derati. i udarila nas je 2-3 puta :/
ne mislim da je moja obitelj izvana bila "savršena",a iznutra disfunkcionalna, dapače, mislim da smo jedna od zdravijih obitelji koje poznajem.
ali eto, da je ta strogoca na mene imala gadan efekt - je
Kod mene slično kao kod Lutonjice.
Nedavno sam čitala interview s jednim pedagogom. Na žalost, ne sjećam se njegovog imena, ali sam bila tako pozitivno šokirana kad sam pročitala njegov primjer pristupa djeci. Vozio je svoju djecu i njihove prijatelje na izlet, i da bi djeci pokazao kako nije ništa strašno ako se popiške ili nešto proliju u autu, sam je prije polaska prolio sok po sjedalu. Mali prijatelj je kasnije putem stvarno povratio i nije umro od srama upravo zbog onog prethodnog prolijevanja soka. To me je tako ganulo...
Evo draga roza, zašto ti jedu životnu energiju. Takvi isti je jedu i meni. "Savršeni".
Ako moramo biti na istom prostoru tipa obiteljskih okupljanja, ne obraćam pozornost na iste niti se upuštam u izmjene iskustava. Jednostavno kažem, onako nježno sa uzdahom-oh, koliko smo mi različiti. Zagrlim svoje dijete i poljubim ga u čelo.
Ne dopuštam da se moj način odgoja obezvrijeđuje odn. da se obezvrijedi temperament moga sina.
pa mi jako teško padne komentar kako evo disciplinske metode samo treba pregrmiti, a onda sve sjedne na svoje mjesto.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom