Citiraj mama courage prvotno napisa
Citiraj Anci prvotno napisa

Slučajno prolijevanje se dogodi i meni. Ne prigovaram im ništas, donesem krpu pa skupa čistimo.

A kad npr. namjerno razbije ili prolije nešto, nešto drugo je iza tog ponašanja i ne vidim svrhu kažnjavnaju, pokušavam dokučiti što je muči.
Kažnjavanju općenito baš ne vidim svrhu.
ja vidim, ako nešto prolije ili razbije zato jer joj ne odgovara nešto što sam netom izrekla, zato jer bi gospođica udarala kontru, onda slijedi kazna (odlazak u sobu). s tim da se ja fakat moram sjetiti kad mi je to ona zadnji put uradila. znači, nastojim eliminirati takve situacije u startu, nastojim je razumijeti, al kad vidim da bi se ona malo durila i usput svoju ljutnju ispoljavala na stvarima, posaljem je u sobu.
Zašto je pošalješ?
Jer vidiš da ne možeš "do nje"?

Ja znam nekad njoj reći "Idi se malo ohladi u sobu pa se vrati".
Sad ćeš reći "To je kazna" , ali meni fakat nije. I nije mi bitno kako se zove.
Ja je ne pošaljem jer je tipa, prolila vodu, namjerno, već zato jer vidim da ne mogu doći do nje, da joj treba minuta, dvije da, što bi se reklo, dođe sebi.
Nekad i ja sjednem kraj nje u sobu, nekad vidim da joj više paše da je minutu, dvije sama.

Nekad sama kaže: E sad sam jako ljuta na vas i onako tinejdžerski se zatvori u sobu