...uistinu takvo? Ili sam ja ta koja je kooperativna?

Kako smo krenuli u jaslice, teta mi je rekla kako nikad nije vidjela takvo dijete, koje uopće ne želi poslušati. To se zapravo odnosilo na jedan veći protest uzrokovan nizom događaja. Mene uopće ne čudi što u tom trenutku nije htio slušati jer je takav, kad je histeričan ne čuje, no MM-u je ta izjava bila sjajan šlagvort za on_je_svojeglav_jer_mu_previše_dopuštamo raspravu.

Iz moje perspektive, ja se s T. mogu dogovoriti oko većine stvari. Objasnim mu što, kako i zašto i onda to radimo. Nekad on hoće još samo nešto, ali ja uglavnom rezerviram vrijeme za to i ne smeta mi, opet se dogovorimo. MM zamjera ovo dogovaranje i objašnjavanje, smatra da bi on trebao jednostavno poslušati zato jer smo mi roditelji. Tvrdi da zbog mog objašnjavanja T. misli da baš uvijek ima pravo birati hoće li nešto ili ne. I čini mi se da tu ima pravo. Kad nam nešto baš ne ide, kad mi inzistiramo, a on odbija, njegov otpor je ogroman. Ja ne znam drugu djecu i ne znam što je normalno ili ne, samo zbog ove izjave tete na početku priče mi je palo na pamet da to i nije toliko uobičajeno. Da ne skrenemo na krivi put, ne smatram da ga odgajamo permisivno. Imamo pravila i zabrane i znam mu reći ne. Ipak, možda kažem ne rijeđe nego netko drugi jer mi jednostavno to nije problem, nije mi teško pričekati na ulici da on nešto vidi ili mu dati 5 minuta da složi puzzle prije oblačenja. MM je drugačiji, manje planira, više mu je stvari teško i često ga požuruje zbog čega to puno puta završi u sukobu. Ide mu na živce neprestano objašnjavanje. Istina, bilo bi lijepo da kad nam se negdje baš žuri i ne možemo pričekati, on jednostavno napravi to što tražimo bez hrvanja po krevetu. Ali kako to izbalansirati, kako objasniti da se nekad može, a nekad ne?

Trudila sam se opisati objektivno ovu situaciju, ali teško je ostati objektivan, vidim da ulazim u opravdavanja tu i tamo. Bilo bi zgodno da MM napiše svoje viđenje priče. Što mislite o svemu, kako vi funkcionirate? Neću ni pitati griješim li nego samo tko od nas dvoje griješi više