Taktika u situacijama tipa "Mama/tata, kupi mi ovo!&quo

[tatek]

Cini mi se da ovo jos nije bilo na diskusiji pa da malo i to otvorim ... 8)

Dakle, roditelji dragi, kaj radite kad vas klinci pocnu gnjaviti u trgovini sa onim poznatim "Mama, ja bih cokoladicu" ili "Tata, kupi mi ovaj autic i ovog batmana i ovaj bager i tri ona autica"? :shock:

Na svu srecu, nisam cesto u takvoj situaciji iako 90% kucnih kupovina, od speceraja do parketa, obavljam s Vedranom - uglavnom je razuman sto se tih stvari tice i iako povremeno zagnjavi uglavnom brzo prihvati odgovor "ne, to necemo sada kupiti" ili "To nam ne treba" i slicno. Svega nekoliko puta je bio uporniji,a samo jednom je doslo do suza kad se zapikirao na nekakav bezevezni vatrogasni kamion koji bi se raspao nakon 3 dana ... ali i to smo brzo izgladili izvan ducana.

Ipak, dobro je znati - kaj vi radite u takvim situacijama?

Po meni, jedna od boljih taktika (barem kod nas) je dobra priprema kad se zna da ulazimo u "danger zone" tj. neki ducan gdje ima puno igracaka ili bilo cega drugoga oko cega bi mogli zapeti. Tad ja unaprijed najavim da u taj ducan idemo samo nesto pogledati ili kupiti samo to i to,a sve ostalo cemo gledati. Dakle, to nekak ispadne kao posjet muzeju. Uvijek posjetimo npr. u robnoj kuci odjel igracaka i provedemo tamo pola sata gledajuci i pipkajuci sve i svasta, no nikad nema velike presije da mu nesto kupim. Tu i tamo me pita "hocemo li ovo kupiti?", a odgovor je tipa "samo razgledavamo" ili "mozda za rodjendan" i slicno i na kraju sve bude OK.
Malo je drugacije u specerajima kad nekad zapnemo kod cokoladica, no tad se uglavnom izvadim tako da cemo to kupiti kad idemo na slijedeci izlet (i onda zaista i dobije na slijedecem izletu neku cokoladicu, torticu, bananka ili nesto slicno).

Eto, volio bih cuti jos nekakvu drugu taktiku u tim situacijama!

[Lilly]

Slicno postupamo.
Desavalo nam se da idemo birati poklon za rodendan nekom od prijatelja i tada bi malac htio neki poklon i za sebe. Bas tada, sve i da sam planirala kupiti mu neku igracku, ne bih nista kupila da ne bi pomislio kako to tako ide. :D

Veliku kupovinu subotom obavlja s tatom i tada dobije jogurtice po zelji, sladolede koje voli ili keksice, ali to je za cijeli tjedan ili duze, pa nam to spada pod 'zajednicki obavljati kupovinu'. On bira sebi klopu, tata generalno. :D

Sitne kupovine izmedu obavljam ja sama dok je malac u skoli ali ako nekad uzmem i njega sa sobom, drame su mi nepoznate. Nastojim da se dogovaramo.

[davorka]

Isto kao kod Lilly. Super se dogovorim sa starijim sinom. Kad kupujemo nekom drugom onda zna da idemo po poklon za rođendan i nikad ne gnjavi. Zna on reći da bi i on nešto malo, ali iz principa ne kupujem jer ima brdo igračaka doma i npr. baš prije toga je dobio puno poklona. Treba naučiti da se ne kupuje njemu svaki put kad se uđe u dućan. Kod nas pali dogovor, nikad nismo imali problema. Ali, zato kad im nešto obećam onda isto tako ispunim. Ako sam rekla da ćemo kupiti, kupim.
Kod špeceraja, ako žele neku sitnicu kupim(bananko, živ.carstvo, lizaljku i sl.) i isto dozvolim da si odabere koji voćni jogurt, čaj, oblik tjestenine za juhu jer onda on sudjeluje i jako je važan.

[tatek]

Vidim da svi imamo jako discipliniranu djecu - bas se pitam cija su ono djeca koju cesto vidim kako bez milosti natezu starce po ducanima da im kupe ovo i ono i ono i ono, pa jos ono ... :shock:

Ah da, zaboravih, njihovi roditelji se sigurno ne javljaju na Rodu ... 8)

[egemama]

ne postoji kod nas.

pokusao je, ali na scenu nije uspio postici trazeno (a davno je to bilo, ima i 2 god), znala sam da ne smijem popustiti.

pokusao jos par puta, ali nije uspjelo.

i zato ne trazi. igracke gledamo zajedno u svakom ducanugdje ih ima, komentiramo ih, najbolje izabiremo da cemo kupiti za rodendan ili prvu prigodu.

vrlo cesto se unaprijed dogovorimo da moze izabrati sitnicu za npr 20 kn, ok ispadne cesto i 100, ali dijete ne zna jos brojeve pa kazem da kosta 20 ako je igracka stvarno ok.

moja mama mu svaki puta nesto kupi i svaki puta je nesto trazi, i bude drama ako ne dobije.

sve u svemu, opet po 100-ti puta mislim da je najvaznija dosljednost u odgoju i tada nema problema.

[apricot]

mi pustimo da svaku uzme u ruku, "proba" i onda objasnimo da nemamo za to novaca, ali da ćemo kupiti neki drugi put, ako bude htjela.
Nismo do sada imali problema - uvijek pali i ono da to nije za njezin uzrast, da je za veću djecu.

[Brunda]

Mi mu kažemo da si može izabrati nešto kada idemo u dućan po špeceraj, ali samo jednu stvar.
Obično stavi u košaricu više stvari od jedne vrste , ali to uvijek vraćamo na policu. Sve što hoće extra, kažemo da mora izabrati, a drugi put može dobiti ovo drugo.
To nam pali.
Onda je nestrpljiv i odmah bi jeo, pa mu kažem da prvo moramo teti dati kune i tek onda smije jesti. To prihvaća i nema problema.
U dućane s igračkama obično idem sama, tako da od kada kuži nije baš bio. Ne namjerno, ali uvijek kupujem sve u zadnji čas i u rupama između nekih obaveza pa sam bez njega.

[Bubica]

najteže je bilo s neke tri i pol do četiri godine...tu je najvažnije bilo ostati dosljedan.

što se tiče slatkiša kupimo ono što smo mi odrasli naumili - obožava čokoladu i toga jednostavno doma uvijek im u zalihama, ostalih se stvari sjeti samo u dućanu. Tada može izabrati samo jedan slatkiš, nekada mi ga bude milo kako vadi i stavlja u košaru i bira ono što mu je draže.

Što se tiče dućana sa igračkama - isto je najlakše kada ga već kod kuće pripremimo da idemo kućiti samo to i to i da danas nema kupovanja igračaka. Naravno da dijete nekada i pokuša nešto užicati mimo svih dogovora, ja to skroz mogu razumijeti

[ivarica]

nas si vjerojatno vidio , ivar je znao cistiti podove po ducanima, najgore je bilo oko dvije i po, tri godine.

kad smo u butizi zna da moze izabrati jednu stvar, ali problem je u neodlucnosti, vaze, razmislja sto mu se najvise isplati

sto se tice kupovine igracaka i sl. tu ja i sebi i njemu odaberem maksimum do kojeg cu popustati, unaprijed ga zna, kazem, idemo sad kupovati ovom ono pa ces dobiti i ti ili imam nesto novaca pa ti mogu kupiti, izaberi nesto od npr 10 do npr 40 kuna.

takoder i stedimo za hokejasku opremu pa lako skrenem paznju na kasicu prasicu i iznos koji je jos pred nama (a taj je ).

ali da je potrosac, je, da voli kupovati, voli. stalno ima nesto zacrtano sto zeli kupiti, trenutna zelja mu je, za razliku od vecine onih prije, jednostavna, zeli - šah.

sto se tice ovog - treba biti dosljedan, ja mislim da su to floskule, ja sam od onih koji su dosljedni samo u tome sto su neprestano kontradiktorni . ali i da nisi takav, ne mozes biti uvijek dosljedan, mislim da nekad treba nagraditi i njihovu spretnost u objasnjavanju zasto im je nesto bas sad ovog trenutka za zivot neophodno

[branka0112]

Ema isto spada u grupu discipliniranih. Prihvati moje objašnjenje da nemamo sada dovoljno novaca ili slično. Ali u zadnje vrijeme je počela biti puno više zainteresirana za novac nego do sada, skuplja sve što nađe.
Valjda je shvatila da novac ne pada sam od sebe u novčanik.

[Oriana]

Nikada nisam s Lukom imala takvih problema. Od malena ide s nama u kupovinu, sjedi u kolicima, promatra police i nista ne trazi. Ako mu se nesto bas dopadne, kaze tati - "Tata, ovo je bas lijepo jel'da, jel trebamo mi to?"
Tata ne moze odoljeti i kupi mu ako je sitnica, ako je nesto skuplje kaze mu da ne trebamo i stvar rijesena.
Ne znam kakav ce biti Joco

[snorki]

Mislim da Austrijanci uzasno pretjeruju kada je kupovina igracaka u pitanju. Redovno izlaze sa pretrpanim kolicima, te tako maksimalno navikavaju djecu na materijalne stvari koje ih kostaju sigurno pola mjesecne plate.
Neki dan smo ja i MM bili u Toysu , te ostali u soku :shock: :shock: :shock: , kada smo vidjeli decka od 4-5 godina koje je i rukama i nogama obgrlilo kasu i vristi -"Hocu autooooo"!
A roditelji sasvim hladnokrvi, sute....
I takve scenu su ovdje svakodnevne :shock:
Ja i MM se neki dan razetili kako nasa djeca nece biti takva, a ko zna... :/

[Bubica]

Na ova objašnjenja kako se "nema novaca" za neku igračku moje dijete ima najjednostavnije rješenje: "Ajmo onda kupiti novčanik" :D

[Ribica]

Ukoliko idemo negdje "nenajavljeno" u kupovinu, onda obicno imamo potjeru po cijelom ducanu i stalne recenice su: "Ja bih ovo, A daj mi kupi ovo. A ovo jos nemam."

Ukoliko najavimo kupovinu, onda sve prolazi bez problema. Npr. Danas smo isli kupovati nesto za rodendan njegovoj prijateljici iz vrtica i nije niti jednom bilo problema.

[camel]

Srna nama zna trčati po trgovini jednostavno želeći da je lovimo, ali s kupovinom stvari (zasada) nemamo nikakvih problema. Zna da uvijek može odabrati jednu stvar, pa ako nešto izabere i onda poželi nešto drugo ona samoinicijativno prvu stvar vrati na policu. Nekada mi je stvarno bude žao i poželim joj kupiti više stvari, ali čini mi se da ona uopće ne pati radi toga pa onda samo šutim i promatram i ne miješam se. Kad bi željela obje ili više stvari ja bi joj kupila jer ona je takva dobrica da joj rijetko kad nešto mogu (i trebam) odbiti. I slažem se sa ivaricom da treba nagraditi kad dijete iznosi svoje argumente zbog čega im baš ta stvar baš sada treba jer im tada pokazujemo da uvažavamo njihovo mišljenje, a i učimo ih da se znaju izboriti za sebe.

[tatek]

Hm, ovo sa odabiranjem svaki put po jedne stvari ... Obzirom da sa malim idem u neki ducan skoro svaki dan, a bilo je u blizoj proslosti dana kad smo samo obialzili ducane (kad smo kompletno preuredjivali stan) tad mi ta opcija "UVIJEK samo jednu stvar" mi bas nije draga i (barem u nasem slucaju) ne pridrzavam(o) se toga.
Uglavnom se trudim da kupovinu stvari vezemo uz neki razlog (neka posebna situacija tipa rodjendan , nagrada za nesto dobro ucinjeno, glad i slicno ...). Tu i tamo ima muljanja tipa "gladan sam, kupi mi cokoladu" iako se bas narucao i najeo kolaca do grla, no, na srecu, to su samo iznimke.

U stvari, kad malo bolje pogledam, vjerojatno su to sve ogledala nasih vlastitih ponasanja koliko god se mi trudili (pardon ako se netko pronasao u ovoj recenici ) - ja inace bas nisam od onih impulsnih kupaca pa onda to rijetko toleriram i malome (iako, desi se kad je bas nekaj posebno ... )

[snorki]

A da li stvarno treba nagradjivati dijete nekim poklonom, ako je necim zasluzilo :? Tipa, bio je dobar, naucio ne nekoliko novih slova, i sl.
Bojim se da se takvo dijete ne navikne na poklone, te samo zbog njih ne bude dobar
Kontate sta hocu reci?

[tatek]

Da, razumijem ... no, Vedran ne dobije od nas roditelja vise od nekoliko poklona godisnje (uz obavezne za Bozic i rodjendan), a i to budu pokloni tipa knjiga, sitnija igracka itd, nikakve skupe stvari.
(jasno, hrana, odjeca i sl. nisu pokloni vec nesto sto se nabavlja u skladu s potrebama)
Kaj se tice igracaka, dosta toga sami radimo zajedno s njime pa onda ima podosta tih home-made igracaka ...

Naravno, sa drugim ljudima je drugacije - bake, djed, gosti ... ga znaju zatrpati sa cokoladama, kojekavim drangulijama itd (sto nam najcesce nije drago, pogotovo kad se radi o nekvalitetnim igrackama ili gomilama slatkisa), no na to na zalost, tesko mozemo utjecati (iako smo pokusali, ali bezuspjesno).

Kaj se tice nagradjivanja za neke uobicajene situacije i dobro ponasanje (to sto ti kazes snorki), trenutno je u djiru samo nagradjivanje za pravovremeni odlazak na WC. Obzirom da se njemu nije dalo odlaziti na WC i povremeno se znao upiskiti iz ciste lijenosti da ode na WC (jer, sve je drugo zanimljivije raditi nego ici na WC ) pa smo uveli da za svaki odlazak na WC kad ga mi upozorimo dobije po jednu zvjezdicu na vrata WC-a, a kad se skupi 5 zvjezdica (obicno jednom tjedno) onda dobije kinder jaje. Sistem radi, i od tada nije bilo upiskivanja, a nije bilo ni zloupotrebe sistema ...

Opet, mislim da i tu ima puno uzroka za ponasanje u nasem osobnom iskustvu - ja sam bio odlican ucenik u skoli i uzoran student na faksu sa diplomom u roku i peticama u indeksu na jednom od najtezih faksova i nikad nisam na ime nagrade za to dobio od roditelja ni cokoladu, a kamoli auto ili ne znam sto kao neki drugi ucenici/studenti ... a nisam ni smatrao da bih trebao dobiti. Isto tako mi je za nekakvo dobro ponasanje tog tipa (npr. da mali bude pristojan ili da se recimo ne zablati u parkicu) neuobicajeno nagradjivati svoje dijete ... no, to vec ulazi u detalje kucnog odgoja, a tu se svi razlikujemo.

Nagradjivati dijete zato sto se popiskilo na WC? Ne, ne i ne. Klasicni primjer manipulacije, samo sto puuuno vremena prodje prije nego sto roditelji toga postanu svjesni.
Nagraditi dijete zato sto se nije zmazalo u parkicu? Pa kakvo je to igranje u parkicu pri kojem dijete ostane cisto? Oko toga stvarno nikad nismo radili frku - kad dodju doma, presvuku se, sami (no dobro, ne bas skroz sami, malo im i mi pomognemo) ociste cipele i presretni su kako im je bilo super vani.
Nagrada za lijepo ponasanje? Pusa i rijeci:"Bas si dobar/dobra! Mama/tata te voli najvise na svijetu!"

[tatek]

Nagradjivati dijete zato sto se popiskilo na WC? Ne, ne i ne. Klasicni primjer manipulacije, samo sto puuuno vremena prodje prije nego sto roditelji toga postanu svjesni.

Eto, mi smo pribjegli toj maloj manipulaciji, jer vise nismo znali kako se nositi s tim problemom da mali nece na WC dok ne bude prekasno - metode roditeljskog savjeta, upozorenja i sl., pa i "tata/mama ce ti dati pusu ako se popiskis" nisu pomagale.
No, obzirom da je to jedan jedini aspekt zivota i odgoja kod kojeg smo primjenili tu metodu neka nam bude oprosteno ...

Inace, ako malo bolje pogledamo, cijeli zivot je neka vrsta kompromisa, uvjetovanja, manipulacija i "ako x, tad y". Ako das, tad dobijes (i u materijalnoj i u emocionalnoj sferi), ako ucis tad naucis i znas, ako krenes tad i stignes ... Pa do onog najbanalnijeg "ako stignes do 13:10 na peron tad ides na izlet vlakom u 13:10, ako ne, tad se ne vozis njim i ne ides na izlet".

Ja isto osobno ne volim ikakva uvjetovanja i u nasoj kuci se izuzetno rijetko cude taj "ako ... tad", ali evo za ovu priliku su sve strane prihvatile igru, dogovorili smo pravila i zasad ide OK. Javit cu kakav ce biti dalji napredak ...

Ne, mama ti nece dati pusu ako se popiskis na WC, isto tako kao sto niti mami nitko ne daje pusu kad se popiski na WC. Niti kad pojede rucak, niti kad opere zube, niti kad pospremi tanjure sa stola...

[ivarica]

tatek, slazem se s tobom, mislim da nagradjivanje za neke akcije i sl. ne treba nuzno biti lose kako snorki pise, jer sigurna sam, nasa djeca nisu nagradjivana samo onda kad naprave nesto sto ocekujemo, niti znaju da su voljena samo kada su dobra.

[tatek]

Ne, mama ti nece dati pusu ako se popiskis na WC, isto tako kao sto niti mami nitko ne daje pusu kad se popiski na WC. Niti kad pojede rucak, niti kad opere zube, niti kad pospremi tanjure sa stola...

Istina je to, ali i mama ce dobiti pusu (ako ne i jos kakav sitni znak paznje ... ) kad nesto napravi prvi put - npr. objavi prvi clanak u casopisu, polozi vozacki ili recimo dobro slozi sobnu policu od 15 elemenata ... Nama su neke od tih akcija sasvim banalne, no klincima to jos nije tako i ja specijalno pohvalim maloga kada si npr. uspjesno izmijesa sok bez proljevanja, presipa secer iz velike posude u malu ili pak sagradi veliki toranj od kockica ...

Ne kazem ja da sam neki autoritet na polju odgoja niti da sam specijalno ponosan na te nagrade za piskenje (bas suprotno, bilo bi mi puno draze da smo to uspjeli postici na neki drugi nacin ... ), ali eto tak smo to napravili u cilju uspjesnijeg svakodnevnog funkcioniranja. A malo hvale i nagrade (tu ne mislim samo na materijalnu nagradu) svi trebamo i zasluzujemo ... s time zaista ne treba skrtariti.

[Smokica]

I mi smo nagrađivali odlazak na wc (kakanje) i ne vidim nikakvih negativnih posljedica. Prestali smo kad je malo porasla, mada je znala pitati kako sad više ne dobiva (najčešće je bio bronhić). Objašnjenje: sad si već velika cura i naravno da ideš na wc, ne treba ti nagrada za to. Na tome je i ostalo.
Nagrađujemo i zubara, zato jer je najuzorniji pacijent kod svoje zubarke . A počeli smo i vađenje krvi i od tada nemamo problema sa urlanjima, bježanjima, plakanjem danima. Pokloni ne moraju biti skupi, npr. Shrek sličice i sok ili neka knjiga, bojanka. To bi tako i onako dobila .

[tatek]

Mislim da smo se kroz ovo piskenje i kakanje pomalo udaljili od originalne teme, ali bilo je interesantno procitati ovih desetak postova ... mozda je "nagradjivanje - da ili ne i kako i kada?" zasluzilo posebnu temu ako vec takva ne postoji.

A ja za pola sata krecem u vrtic po maloga, a zatim u veliku kupovinu u Getro i dm pa cemo malo u praksi imati ono o cemu smo teoretizirali u ovoj temi ... 8)

[mrkvica]

mi stvarno nemamo problema s tim. Kad imam novca kupim mu što bi htio (prije procijenim da je to ipak korisno bilo za igru, papanje ili sl)

kad nemam novca onda mu kažem da mama i tata nemaju kuna i da moraju puno raditi za to, pa ćemo vidjeti kad budemo mogli.

To objašnjenje koristim i kad želi nešto što smatram da možemo i bez toga (tipa drugi bager, treći medo itd)

Nikad nemamo problema. A vidit ćemo kako će dalje ići. Kad to ne bude palilo smislit ćemo novu taktiku.

[clumsy mom]

Uglavnom isto kao i naslovnom topicu.

Zanimljiva je naime jedna stvar: često nam zatreba nešto van one nedeljne kupovine, mleko recimo ili rezanci za supu ili neka takva slična glupost i onda nas troje odemo zajedno do dragstora. Tete koje rade na kasi su naprosto oduševljene njihovom poslušnošću u prodavnici. Oni nekada budu zaduženi da nađu određeni artikal i donesu ga do kase a nekad žurimo pa ih zamolim da me sačekaju pored kase i oni tu stoje bez pogovora i razgovaraju sa kasirkom

Uvek, i za nedeljni šoping i za prekonedeljne kupovine se dogovaramo šta ćemo kupiti. U onom velikom šopingu zna se da će dobiti po kinder jaje i eventualno voćni jogurt, za ove druge se nikad nismo 'nagrađivali'.

Prodavnice igračaka su malo drugačije. U njih retko zalazim sa decom ali ako baš moram da ih povedem onda naglasim da idemo d akupimo poklon za X a da će oni svoj dobiti za rođendan ili kad primim platu. Kad naookon primim platu opet se dogovaramo šta ćemo kupiti za istu

[Deaedi]

Uvek, i za nedeljni šoping i za prekonedeljne kupovine se dogovaramo šta ćemo kupiti. U onom velikom šopingu zna se da će dobiti po kinder jaje i eventualno voćni jogurt, za ove druge se nikad nismo 'nagrađivali'

Nekako mi se ne svidja ideja da je hrana za nekakvu nagradu, ok jos kinder jaje, ali vocni jogurt :/

Obicno dobije neku slikovnicu ili jeftiniju igracku.

[Sun]

ajj nas sad kači ta neka luda faza - kupi mi sve
doma ako je tv upaljen i vidi reklame sve hoće, samo viče kupi, kupi.

Za dućan se obično pripremamo tako da razgovaramo prije i dogovorimo se šta će dobiti, drugo može samo isprobati, dirati gledati.

nije lako, ali ide nekako..

[Mishkica]

mi pustimo da svaku uzme u ruku, "proba" i onda objasnimo da nemamo za to novaca, ali da ćemo kupiti neki drugi put, ako bude htjela.

kad nemam novca onda mu kažem da mama i tata nemaju kuna i da moraju puno raditi za to, pa ćemo vidjeti kad budemo mogli.

Argument nemanja novca nikad ne koristim. Negdje sam pročitala da tako djetetu šaljemo poruku da je novac mjera svih stvari; a dijete zapravo treba shvatiti da se ne može trošiti kad god i kako god se njemu prohtije. Pribjegavam dogovoru: jedna sitnica u dućanu može ako smo se tako dogovorili, dvije ne. S igračkama nastojimo ne pretjerivati, kupujemo ih za posebne prigode, rođendane i sl. Nemamo shopping tantruma, nadam se da će tako i ostati.

[Deaedi]

mi pustimo da svaku uzme u ruku, "proba" i onda objasnimo da nemamo za to novaca, ali da ćemo kupiti neki drugi put, ako bude htjela.

kad nemam novca onda mu kažem da mama i tata nemaju kuna i da moraju puno raditi za to, pa ćemo vidjeti kad budemo mogli.

Argument nemanja novca nikad ne koristim. Negdje sam pročitala da tako djetetu šaljemo poruku da je novac mjera svih stvari; a dijete zapravo treba shvatiti da se ne može trošiti kad god i kako god se njemu prohtije. Pribjegavam dogovoru: jedna sitnica u dućanu može ako smo se tako dogovorili, dvije ne. S igračkama nastojimo ne pretjerivati, kupujemo ih za posebne prigode, rođendane i sl. Nemamo shopping tantruma, nadam se da će tako i ostati.

Slažem se s tobom. Izjava "nemamo novaca" u stvari najcesce i nije istina. Imali bi novaca (osim naravno za neku skupu stvar), ali ih ne zelim potrositi npr. na to sto je pozelila.

[renci]

Mi imamo dogovor da se kupi samo jedna stvar, (situacija kad smo u kupovini) a ako je preskupa onda tako i kažem- izaberi nešto drugo, sada za to nemam novaca, ili im ponudim da štedimo dok ne skupimo za to.
S Ivom i Emom nisam imala nikada problema, stvarno poštuju 99% svih dogovora, samo ja moram na vrijeme, unaprijed, preduhitriti ih i dogovorit se, ali bojim se da je mali druga priča. Razlog je i što sam ja jako slaba na njega, (joj koliko ga volim), pa kad napravi tužnu facu ja jako teško odolim da mu ne popustim. Naravno da on to s svoje nepune dvije godine jako dobro kuži i počinje iskorištavati.
Mislim da sam s njim nadrapala!

[Anci]

Izjava "nemamo novaca" u stvari najcesce i nije istina. Imali bi novaca (osim naravno za neku skupu stvar), ali ih ne zelim potrositi npr. na to sto je pozelila.

Točno ovako i ja.
Kažem joj da ne želim sve novce potrošiti na Životinjsko ili časopise

[clumsy mom]

Uvek, i za nedeljni šoping i za prekonedeljne kupovine se dogovaramo šta ćemo kupiti. U onom velikom šopingu zna se da će dobiti po kinder jaje i eventualno voćni jogurt, za ove druge se nikad nismo 'nagrađivali'

Nekako mi se ne svidja ideja da je hrana za nekakvu nagradu, ok jos kinder jaje, ali vocni jogurt :/

Obicno dobije neku slikovnicu ili jeftiniju igracku.

Zato sam i stavila pdo navodnike jer sam žurila i nije mi pao bolji izraz na pamet. Nagrada za šta? Što mi nisu urlali na svakoj lameli?

Dakle, nije nagrađivanje već, eto, nešto sa njihove liste.

[tanja_b]

Zasad nemamo problema s materijalnim kupovinama - tipa igračke i sl. Zapravo, u dućane s igračkama zalazimo vrlo rijetko, a kad i zađemo, vrlo je discipliniran, ponaša se kao da je u muzeju, razgledava, ponešto opipa, i to je to. Da pokucam u drvo...

Ali zato nas muče nematerijalne situacije - doživljaji. Iz tog razloga u širokom luku zaobilazimo luna-parkove, jer on kao da ne može shvatiti da "2 vožnje" ne znači "3, 4 ili bezbroj vožnji koliko mi se prohtije". Imali smo ljetos nekoliko jako ružnih situacija i - ne bih više, hvala
Isto tako ne može stati na jednoj vožnji uspinjačom, na kratkoj vožnji tramvajem... sve što uključuje nekakve doživljaje za njega je mamac i ne može naći mjeru. Probali smo se s njim unaprijed dogovoriti (što obično funkcionira), ali u trenutku iskušenja on naprosto izgubi razum.

I još nešto je počeo izvoditi zadnjih dana - žicanje u pekari. U dućanu pokušava žicati sladoled (drugi slatkiši ga ne zanimaju), ali tu još nekako prihvaća negativan odgovor (nikad mu ne govorim da nemamo novaca). Ali zato u pekari... žica croissante, lisnata, krafne, sve one gluposti sa čokoladom
(ali zato bar scenu ne radi u pekari nego poslije kad dođemo doma )

[lillifee]

mi smo postali radikalni kad nam je ami (imala je 3.5 godine), nakon sto smo dosli iz ducana i kupili joj majicu za koju je "navijala" barem mjesec dana, izjavila "PA STA SAMO TO STE MI KUPILI?????" okrenula se i otisla bez da nas je i pogledala, a kamoli rekla HVALA :? :shock: . nazalost, moram priznat da je milo bio jos gori jer nije postojala stvar koju nije dobio cim je to pozelio. mi smo, kao roditelji tu puno pogrijesili, jer smo time htjeli kompenzirati neke duge stvari (da ne duzim pricu), a i bake djecu jako malo vide, kao i striceki i teta. uglavnom, mi svaki dan imamo za svako dijete neki "zadatak" , ali uz to postoje i obaveze koje i onako moraju svakodnevno obavljat. navecer se dijele zvjezdice i za odredjeni br. zvjezdica postoji odredjena nagrada, i to nesto do 30 kn. "veci" poklon ide samo za bozic i rodjendan.
ALI to jos uvijek ne znaci da ne pokusavaju sa razno raznim taktikama kad se ide u shopping i kad nesto vide. isto tako se iz dana u dan borimo s njima da ta nasa pravila ne ostanu samo neke tek tako izrecene rijeci. ima dana kad u tome uspijevamo bolje ili losije. nismo savrsni, ali trudimo se. mislim da im ne cinimo dobro davajuci im sve cega se sjete. ja, kao mama, voljela bi vidjet da im se oci zacakle od srece zato jer su dobili nesto sto su tako jako zeljeli (naravno da to nije konj, jednorog, mega jahta.....).

[mrkvica]

Apsolutno se slažem da novac nije mjerilo svih stvari, ali ja to djetetu ne govorim već mu našim životima pokažem. Primjerice ako nismo imali novaca za nešto kupiti nije nam taj dan propao,nego nam je bio super; igrali smo se u parku, ili kući- uglavnom posvecivali smo mu svoje vrijeme. Ukoliko se roditelj bavi svojim djetetetom, osluškuje njegove potrebe, odgovor na pitanje mogu li ja dobiti najnoviji thomas vlakić od tristo kuna- nemamo novaca, apsolutno sam sigurna da nije štetan. U životu apsolutno novac nije mjerilo vrijednosti i moramo se truditi da tako mi živimo, pa će tako i naša djeca, ali na žalost u svim trgovinama koje moramo posjecivati ipak jest.