 |
|||
Ivarice, mene zanima samo što točno piše u toj knjizi o nasljeđivanju muške neplodnosti u kontekstu liječenja ICSI metodom, ako ti nije problem malo citirati.
Mislim da je ovo baš super tema makar je malkice zastranila.
Inače je ovo podforum koji pršti emocijama.
etika u odnosu izmedju lijecnika i pacijenta
kristalno mi je jasno pitanje i tvoja teza ,ali mi je apsurdno i nejasno čemu sve to...
zašto? mislim evo mene...jedan sam od rijetkih muških ovdje i ne razumijem još sad i te dileme...
zar nije sve već i previše traumatično za jedan par koji se bori s neplodnošću da bi još morao misliti i o ovome....to mi dođe kao da pitam doktora da li će mi dijete koje još nije začeto završiti fax...ako ne onda nećemo ni kretati u postupak...
Ma, sori, ja uvijek u brzini pa nisam niti skužila. Evo sad za sudionike topica linka o toj knjizi:ivarica prvotno napisa
http://genealogy.about.com/cs/geneti...dams_curse.htm
i o Bryanu Sykesu
http://en.wikipedia.org/wiki/Bryan_Sykes
Svašta nešto proučavao, s Oxforda je, o onome švicarskom ledenom čovjeku itd. Ali, vjerojatno je to popularna znanost, možda i prezentirano da zvuči bombastično (podnaslov knjijge "A Future Without Men") pa ko će ga znat kako je baš sad rečenica zvučala koja je trigerirala tvoje pitanje.
U svakom slučaju, ja mislim da neće svi muškarci začeti ICSIjem bit neplodni.
Ali, onako općenito filozofski, postavlja se pitanje rastuće neplodnosti ljudskoga roda s jedne strane (zapadne zemlje), ali onda se to kompenzira s druge strane, tako da mislim da će bit i dalje muškaraca, da se sad malo našalim u "zabavnoglazbenom stilu", samo će općenito više svijeta biti u Aziji i Africi, nego na Zapadu. I s druge strane, čini mi se da dosta nas koji smo u IVF-u, a još više naša okolina, se propitkuje o genetskom nasljeđu, barem jer se djeca rade s takvim naporom, a ne onako - dogodilo se. Govorim to na primjeru sebe jer sam šiznula nedavno kad mi je curica završila u bolnici sa sumnjom na nekakvu reumatsku stvar (ja imam takvih problema). Izgleda da ispalo od toga ništa, ali vjerujem da se ja propitkujem dublje nego neki "normalni" roditelj.
Enivej, a propos doktorske etike, unatoč high-profile medijskim slučajevima, rekla bih da je baš u ovome poslu jako izražena. Barem je to moje iskustvo s hrv. doktorima i Slovencima.
ja mislim da je osnovno pravo svakog roditelja da bude upoznat sa zravstvenim stanjem svojeg djeteta, tj duznost je lijecnika da mu pruzi svaku informaciju koju ima. kao buducem mladom roditelju savjetujem ti da budes asertivan u ostvarenju svih roditeljskih prava. nije na nikom drugom, nego na tebi, da odlucujes sto bi ti s nekom informacijom koju ti je/nije netko ustupio.
mislim da uopce nije bitno to sto nama roditeljima (meni izmedju svih vas jednako) nije bitna stvar u zivotu hoce li mi dijete biti plodno, uvjetno plodno, neplodno, gej, bitno je da je netko nekad mozda imao tu informaciju i nije mi je rekao.
rvukovi, ako ti citiram, to ce biti skroz van konteksta i od nikakve koristi za ovu raspravu. ali mogu ti je posuditi.
neces o potpomognutoj puno procitati u njoj.
u tom dijelu knjige prica o povijesnom propadanju y kromosoma, prica je nebitna za pojedinacne slucajeve neplodnosti.
Knjiga vjerojatno iznosi zanimljive teze i ima tako neke catchy stvari da se ljudi pitaju, a pitanje kako je pisalo, kako je percipirano itd. U svakom slučaju, mislim da nema mjesta panici a propos izumiranju muškog roda ICSI putem
ma neeeU svakom slučaju, ja mislim da neće svi muškarci začeti ICSIjem bit neplodni
u uvodnom pitanju jesam to pitala, ali vec kod nekoliko sljedecih odgovora, zane i tuzne i tvog sam skuzila.
a i u toj knjizi se spominje, sad listala, da je ta brojka mala, nekih 1-2% od svih muskaraca sa problemom plodnosti samo 1-2% ih ima kao razlog ovaj propadanje y kromosoma
ali kaze da je zabrinjavajuca iz razloga sto se mutacija dogodila u testisima njihovih oceva, ne djedova i pradjedova jer ne bi mogli imati djecu.. znaci u zadnjem narastaju.
i blabla, u tablici nakon nekoliko stranica predvidja da tim tempom y kromosom moze prezivjeti jos nekih 125000 godina. dovoljno da me ne zabrinjava kuda ide covjecanstvonego kako nas lijecnici dozivljavaju danas.
Eto, ma nema frke ni za čovječanstvo ni za liječnike
Upravo kao što reče ina-jako dobro i sažeto-cilj IVF-a je rađanje zdravog djeteta.
Upravo u tu svrhu dužnost je liječnika da ti kaže sve relevantne informacije kojima raspolaže i ja mislim da je po tom pitanju kod nas sve ok-parovi kod kojih je u pitanju genetika dobiju savjet genetičara.
Ja sam se prilično opterećivala budućim zdravstvenim stanjem svog buduće začetog eventualnog IVF potomka nakon što sam izgubila IVF blizance u 21. tjednu trudnoće, a zašto pitate se?
Prije svega jer imam osobnu obiteljsku traumu, drugo jer imam profesionalnu deformaciju i znam kako izgleda život djeteta s teškoćom u razvoju i tražila sam od doktora "prognozu" koju mi on nije mogao dati i to me je sve jako strašilo.
I vjerujte mi, poduzela sam sve što je u mojoj osobnoj moći da rodim zdravog klinca, makar sam zbog toga doktorima jako išla na živce svojim prohtjevima.
No sve to ne bih uspjela da nisam imala pravu, valjanu, pravovremenu i stručnu informaciju.
To ne znači da ne bih prihvatila dijete koje ima neku nesavršenost, nikako ne, ali uz silnu želju za roditeljstvom, smatram da je moja obaveza pružiti mu sve što mogu da ima što bolju osnovu.
U tu kategoriju nisam stavljala neku djetetovu buduću (ne)plodnost, meni to nekako nije presudno.
Možda npr. upravo griješim što dijete još ne odvikavam od pelena koje mu također eventualno mogu uništiti reproduktivnu sposobnost.
Preuzimam odgovornost za sve svoje postupke
Psihičko zdravlje djeteta stavljam na prvo mjesto.
Ne znam jesam li prekonfuzna u iznošenju stava.
No cijela je ta problematika tako spetljana.
Sva sreća da čovjek u toj borbi ima dovoljno vremena za promišljanje i poduzimanje.
KAd IVF konačno uspije, preostaje ti ono malo vremena dok bebač spava da misliš o nečem svojem
Nadam se da i ja nisam van teme, ali želim reći da sam ja suprugovu dijagnozu znala prije vjenčanja i znala sam što nas čeka.
Prošli smo to zajedno kao i sve ove postupke pa ćemo to prolaziti i s našim bebećima kad oni odrastu.
evo ja,kao supruga jednog azoospermicara, iznosim svoje licno misljenje.
naime,napisah vec da mm nema niti jednog spermija, mi zasada ne mozemo ni na ICSI. samo ja znam(a,svaki muskarac,tj. par to sigurno dozivljava na razlicit nacin) sta je mm prozivljavao i kako se tesko nosi sa tom dijagnozom. nisam sigurna da bih sutra mogla svom sinu pogledati u oci,a znam da smo znali, kad je on zacet, da ce se sa tim morati boriti,jer parovi kod kojih je takav spermiogram prouzrokovan genetikom znaju, i bivaju upozoreni od sttrane lijecnika, da ce njihovo musko dijete isti poremecaj naslijediti. ono sto je prednost(po mom misljenju,naglasavam) je sto postoji PGD metoda i izbor je na nama:ili izabrati zenske embrije ili ici u postupak ,pa nakon 5 mjeseci saznati da nosimo musko dijete ili ici na doniranje sperme.
koliko ja znam, oni koji imaju genetski poremecaj,rijetko i imaju spermija uopce. ustvari, genetske pretrage se i traze samo kod azoo slucajeva,jer oni vrlo cesto nemaju niti jednog spermija( azoospermija je sve do 5 mil.),a to je extremna situacija.
ja ,licno, bih ili odabrala PGD metodom taj zenski embrij ili bih isla na donora. ne bih rizikovala da me grize savjest citav zivot.
sreca pa zivimo u demokratskom drustvu ,pa mozemo birati. rekoh vec, sigurno vecina nas dozivljava takav izbor na sebi svojstven nacin i ne bi svi postupili isto.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom