maria
nije bit toga da djevojčica oće il neće heklati il čitati knjige
bit je ta da je njoj zabranjeno sve drugo osim crkve , knjige i glazbene
dakle , nema što birati
 |
|||
|
|
|||
maria
nije bit toga da djevojčica oće il neće heklati il čitati knjige
bit je ta da je njoj zabranjeno sve drugo osim crkve , knjige i glazbene
dakle , nema što birati
maria
nije bit toga da djevojčica oće il neće heklati il čitati knjige
bit je ta da je njoj zabranjeno sve drugo osim crkve , knjige i glazbene
dakle , nema što birati
Iglom protiv droge!!marta prvotno napisa
Meni se čini ovak, jadna ta curica.
Znam ja jednu curu koja je bila nešto slično ne toliko strogo ali isto baš nije smijela izlaziti van kad smo bile u tim godinama.
E onda kad je izašla bilo je svega i prvi dečko pa je zatrudnila i baš se usosila, sad je već duže vrjeme navodno na nekim tabletama za smirenje.
I kaj joj je to sve trebalo, nemam rječi.
tak smo mi ovo ljeto s toncekom na sibenskom igralistu na rivi - gledali ga kako se penje po penjalici, nekakvoj visokoj, i imali smo neugodan feeling u zelucu, i muz i ja, ali smo ga zatomili.mm je skroz drukčiji - on je stava - a šta mu se može desiti, najgore - može slomiti ruku.
I - bogme je slomio ruku!
Re: Čini li vam se normalno....
To sve znaš iz prve ruke, ili je više tipa rekla-kazala?Priča ide ovako...
S mojom T u razred ide djevojčica ( 12 god ) koja živi , ajmo reć ,
ne pod jednim , nego pod 3 staklena zvona.
Nikad nije išla na izlet jer se roditelji boje za njenu sigurnost.
Ne smije se voziti busom s društvom kad idu do grada jer se roditelji boje da će šofer zatvoriti vrata prije nego li iziđe iz busa.
Ne smije kupit pecivo ni ništa u dućanim pored škole jer se boje da će se otrovat.
Zabranjeno joj je raditi bilo što na kompu osim slušanja ( crkvenih ) pjesama.
Ne smije bit vani na ulici s ostalima iz kvarta jer kao , djevojčice nemaju što tražit na ulici.
Kad ima slobodnog vremena , može ići u knjižnicu , glazbenu školu ili u crkvu.
Ma svi mi volimo svoju djecu , i brinemo se za njihovu sigurnost , želimo im sve najbolje u životu , ali... ne čini li vam se ovo malo too much ?
:/
Meni to sve liči na neki roditeljski poremećaj , i stvarno mi je žao djevojčice . Inače je simaptična , draga i dobra učenica.
Ima li šanse da se izvuče bez ikakvih posljedica u takvoj obitelji ?
Čak i da je tako kako si napisala, mogu jedino zaključiti da se radi o roditeljima koji svoje dijete žele odgajati na jedan, u današnje vrijeme možda, konzervativan način. I to je sve. Ne vjerujem da baš iza svega kao razlog stoji strah. To su valjda djeca iz razreda tako interpretirala.
Jedino što bi moglo biti nezgodno u cijeloj toj priči je da je djeca krenu zafrkavati, ali tu biste vi roditelji trebali reagirati i objasniti klincima da nema ništa loše u tome što je ta djevojčica, eto, odgajana na drugačiji način.
Ako je sve tako onda možda i nije normalno..ali pitanje je jel' to stvarno baš tako.
Re: Čini li vam se normalno....
ništa nije rekla-kazalaTo sve znaš iz prve ruke, ili je više tipa rekla-kazala?Priča ide ovako...
S mojom T u razred ide djevojčica ( 12 god ) koja živi , ajmo reć ,
ne pod jednim , nego pod 3 staklena zvona.
Nikad nije išla na izlet jer se roditelji boje za njenu sigurnost.
Ne smije se voziti busom s društvom kad idu do grada jer se roditelji boje da će šofer zatvoriti vrata prije nego li iziđe iz busa.
Ne smije kupit pecivo ni ništa u dućanim pored škole jer se boje da će se otrovat.
Zabranjeno joj je raditi bilo što na kompu osim slušanja ( crkvenih ) pjesama.
Ne smije bit vani na ulici s ostalima iz kvarta jer kao , djevojčice nemaju što tražit na ulici.
Kad ima slobodnog vremena , može ići u knjižnicu , glazbenu školu ili u crkvu.
Ma svi mi volimo svoju djecu , i brinemo se za njihovu sigurnost , želimo im sve najbolje u životu , ali... ne čini li vam se ovo malo too much ?
:/
Meni to sve liči na neki roditeljski poremećaj , i stvarno mi je žao djevojčice . Inače je simaptična , draga i dobra učenica.
Ima li šanse da se izvuče bez ikakvih posljedica u takvoj obitelji ?
Čak i da je tako kako si napisala, mogu jedino zaključiti da se radi o roditeljima koji svoje dijete žele odgajati na jedan, u današnje vrijeme možda, konzervativan način. I to je sve. Ne vjerujem da baš iza svega kao razlog stoji strah. To su valjda djeca iz razreda tako interpretirala.
Jedino što bi moglo biti nezgodno u cijeloj toj priči je da je djeca krenu zafrkavati, ali tu biste vi roditelji trebali reagirati i objasniti klincima da nema ništa loše u tome što je ta djevojčica, eto, odgajana na drugačiji način.
znam iz prve ruke
i nitko se nikom ne ruga
djeci je nje žao
Re: Čini li vam se normalno....
ništa nije rekla-kazalaTo sve znaš iz prve ruke, ili je više tipa rekla-kazala?Priča ide ovako...
S mojom T u razred ide djevojčica ( 12 god ) koja živi , ajmo reć ,
ne pod jednim , nego pod 3 staklena zvona.
Nikad nije išla na izlet jer se roditelji boje za njenu sigurnost.
Ne smije se voziti busom s društvom kad idu do grada jer se roditelji boje da će šofer zatvoriti vrata prije nego li iziđe iz busa.
Ne smije kupit pecivo ni ništa u dućanim pored škole jer se boje da će se otrovat.
Zabranjeno joj je raditi bilo što na kompu osim slušanja ( crkvenih ) pjesama.
Ne smije bit vani na ulici s ostalima iz kvarta jer kao , djevojčice nemaju što tražit na ulici.
Kad ima slobodnog vremena , može ići u knjižnicu , glazbenu školu ili u crkvu.
Ma svi mi volimo svoju djecu , i brinemo se za njihovu sigurnost , želimo im sve najbolje u životu , ali... ne čini li vam se ovo malo too much ?
:/
Meni to sve liči na neki roditeljski poremećaj , i stvarno mi je žao djevojčice . Inače je simaptična , draga i dobra učenica.
Ima li šanse da se izvuče bez ikakvih posljedica u takvoj obitelji ?
Čak i da je tako kako si napisala, mogu jedino zaključiti da se radi o roditeljima koji svoje dijete žele odgajati na jedan, u današnje vrijeme možda, konzervativan način. I to je sve. Ne vjerujem da baš iza svega kao razlog stoji strah. To su valjda djeca iz razreda tako interpretirala.
Jedino što bi moglo biti nezgodno u cijeloj toj priči je da je djeca krenu zafrkavati, ali tu biste vi roditelji trebali reagirati i objasniti klincima da nema ništa loše u tome što je ta djevojčica, eto, odgajana na drugačiji način.
znam iz prve ruke
i nitko se nikom ne ruga
djeci je nje žao
Vjerojatno znaš ono što ti je reklo tvoje dijete.
ili si pričala s roditeljima?
Nije valjda da smije slušati samo crkvenu glazbu. Zar je i klasična zabranjena?
Mislim da je djeca ne bi trebala žaliti. Trebala bi je prihvatiti, pa npr. s njom otići u knjižnicu. Ili na koncert u glazbenoj školi.
Jesu to tebi roditelji rekli, npr. da se boje da će se otrovati kiflom?
Možda curka slabo jede pa joj brane međuobroke, a možda je bucmasta pa joj opet zato brane. Možda roditelji jako briju na zdravu hranu, pa ne žele da jede bilo što.
Ja sam dijete pretjerano zabrinutih roditelja, a i sama sam takva. Međutim, kako znam koliko su mene strahovi mojih roditelja kočili, maksimalno ću se truditi obuzdavati. Mene bi moji npr. pustili na izlet, ali mi ne bi dozvolili da se kupam u bazenu. Bed je što je izlet bio u topliceTako bi se cijeli razred kupao, a ja sam čučala kraj bazena u posuđenim kratkim hlačama. Jer su mi obukli duge, da mi ne bude hladno. Što hoću reći - gadno je to, ali nije baš nenormalno.
U transakcionoj analizi (teorija ličnosti i psihoterapijski modalitet) se kaze da ovakvi hiperprotektivni i uplašeni roditelji salju detetu tzv.Zabranu "Nemoj!"
Dete može a i ne mora da prihvati tu poruku.Velika je verovatnoća da će ipak ,ako se zabrana šalje često i ako ne postoje značajni drugi koji tvrde suprotno,dete doneti odluku da je svet jedno opasno mesto.
Osoba može kasnije u životu verovati da ništa ne radi dovoljno dobro ili sigurno i tražiti nekoga da radi ili razmišlja umesto njih.Karakteristično je postojanje poteškoća u donošenju odluka u životu i preuzimanju odgovornosti za iste.
Ali ne dešava se ovaj scenario uvek...
A po meni je onda bolja solucija da te nikako ni ne puste nego da ti tako nešto brane....Mene bi moji npr. pustili na izlet, ali mi ne bi dozvolili da se kupam u bazenu. Bed je što je izlet bio u toplice
Sad ću cjepidlačit, ali dalmatinka, što je tebi "iz prve ruke"? Meni je to samo ta curica. Ako se ona tebi požalila, rekla da je nesretna zbog sveg što si nabrojala, to je druga stvar.
Pa vrlo vjerojatno da je bolja. Ali - ja sada potpuno razumijem svoje roditelje i njihov strah. Kad se odigrao taj izlet, mi smo bili prvašići. Kome uopće padne na pamet voditi hrpu prvašića u toplice?! Čemu to, kad znamo da se i uz prisutnost roditelja na bazenu može svašta dogoditi, a kamoli kad jedna učiteljica nadgleda 30-tero male djece. Osim toga, moji nisu podnosili bazene i mi nikad nismo išli na bazen (kao što niti ja danas ne idem na bazene jer su mi gadljivi). I što sad, roditelj MORA preći i preko svoje opravdane zabrinutosti, i preko nečega što se u njihovoj obitelji ne radi, e da dijete ne bi bilo obilježeno kao 'nenormalno'.A po meni je onda bolja solucija da te nikako ni ne puste nego da ti tako nešto brane....Mene bi moji npr. pustili na izlet, ali mi ne bi dozvolili da se kupam u bazenu. Bed je što je izlet bio u toplice
Pa evo, roditelji sa ovog foruma masovno iz tog razloga puštaju djecu na izlete u autobusima bez pojasa, iako znaju koliko je to nerazumno.
Ne bi ulazila u priču ove djevojčice jer ju ne poznajem osobno, no čini mi se da ima mnogo situacija u kojima roditelji popuštaju kako im dijete ne bi bilo jedino koje nešto ne smije i to mi je jednako nerazumno kao i pretjerana zaštita.
Evo nedavno sam razgovarala s mamom dječaka koji je krenuo u 1. srednje i većina njegovih prijatelja je već od 7.-8. raz. do kasno u noć vani (posebno ljeti), nakon školskih izleta ostaju u kafiću itd. oni svom sinu to uglavnom ne dopuštaju, ali ju itekako brine što je on gotovo pa jedini s takvim roditeljima (po meni jedinim normalnim)
Ne treba pretjerivati u brizi, ali teško je pronaći pravu mjeru i mislim da ne treba previše pasti ni pod utjecaj okoline i ostati kod svog stava ako nam je važan, makar on većini bio i čudan-i to je poruka našoj djeci.
A što se tiče školskih izleta-bogme ni moja djeca neće sa školom na bazen, niti bilo kuda u autobusima neprimjerenim za vožnju ili bez dovoljno mjesta za sve, pa nek me proglase ludom.
stvarno cjepidlačiš
sad ispada da nije istina ovo što pišem
i topic ide u smijeru provjere vjerodostojnosti moje priče
da , čula sam dosta stavri od same djevojčice
i nije mi se žalila , nego mi je ispričala činjenice
i njenih roditelja za dućane pored škole i izlete
jedino ovo za bus mi je ispričala moja kćer kad mala nije smjela s njima u knjižnicu gradskim busom
Nemojte se cure ljutiti kad otvorite temu a ona potakne ljude na razmišljanja u različitim pravcima .. mislim, što, kad se otvori ovakva tema, onda bi trebalo slati samo užasnute smajliće? Ili poljupčiće i tapšanja na drugim temama. Pa normalno je da ljudi napišu i drugačija mišljenja i razmišljanja iako ona možda uvijek nisu 'on topic'.
Evo, ja kod sebe vidim stvarnu opasnost da mi dijete bude obilježeno teretom pretjerano zabrinutih roditelja, a čini mi se da branim stvari koje bi svatko razuman zabranio. Neki da sam u gostima prvo zabranila Lei neke stvano čudno izgledajuće bombone, onda sam joj zabranila više od dva Kikija, a na kraju je Lea bjesomučno pojela punu zdjelicu ribica (koje najnormalnije jede kad god poželi, taj dan je pojela vrećicu Kviki pereca), i bilo je zezanja i smijuljenja u stilu aaa to ti mama ne da doma jel'da itd.
Ne znam dalmatinka, teško je ulaziti u pitanje odgoja drugih ljudi. Ja ne mislim da je ovo zlostavljanja, ali neki danas vrlo rijedak tip odgoja definitivno jest.
Meni bi bilo najbitnije u svemu stav djevojčice prema svemu tome, ako se ONA osjeća ugrožena u svemu tome (a ti kažeš da ti se nije žalila), onda bih ja na tvom mjestu nešto poduzela (pri čemu mi czss ne bi bio uopće nikakva opcija), npr. popričala sa razrednicom što ona misli o tome, i kako ona doživljava dijete. Ali, kakogod bilo, mislim da ti tu možeš malo ili nimalo učiniti, jer roditelji imaju pravo odgajati dijete kako žele, dok ga ne zlostavljaju. Ako misliš da je zlostavljaju, pa onda ni tebi czss možda nije isključen.
Evo jedne
Ali, evo ozbiljno, uopće to ne smatram nerazumnim i taj strah neopravdanim...
25-ero 4-ogodišnje i 5-ogodišnje djece u busu bez pojasa i dvije tete. :/
I kod mene je tako i često mi se čini da nisam ja pretjerano zabrinuta već
drugi preležerni :/
ja sam svoj pubertet provela čitajući knjige i ne izlazeći van. moja stara se fatala za glavu. al nisam nikad štrikala, to mi je već ono too much.
Ja sam znala i štrikat.ja sam svoj pubertet provela čitajući knjige i ne izlazeći van. moja stara se fatala za glavu. al nisam nikad štrikala, to mi je već ono too much.
I obožavala Biblioteku vjevericu.
Al kad je došlo vrijeme za lajsanje okolo, odradila sam i to.
Zato se i kaže: sve u svoje vrijeme.Al kad je došlo vrijeme za lajsanje okolo, odradila sam i to.
Sve se stigne.
Pročitala sam topic i jednostavno ne mogu ne povući paralelu s ovom temom: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=67377
Meni osobno se čini da se u oba slučaja radi o roditeljima sa ekstremnim i posve nekonformističnim sustavom vrijednosti, no zaista me čude toliko različite reakcije forumaša/ica na te dvije priče. Jedni ekstremni su dobili gotovo sve simpatije i virtualnu podršku, a drugi zgražanje. Ne kužim zaista zašto?! Ja ne vidim velike razlike.
Ne bih rekla da ijedna od te 2 djevojčice nema (ili neće imati) slobodu izbora. No sve u svoje vrijeme kao što napisa apricot. Uvijek imamo izbor.
Što se tiče eventualne prijave CZSS- pa ljudi moji gdje živite? Centri ne reagiraju (tj ne naprave ništa efikasno) - ni kada se radi o djetetu (od 12 ili manje godina) koje svo slobodno vrijeme provodi na ulici, u neprimjerenom društvu, dokono i izvan ikakvih smislenih aktivnosti.
Roditelj jednostavno kaže da njegovo dijete ima pravo na kretanje i slobodno vrijeme.
Toliko o različitim interpretacijama prava djece!
ove koji žive u šumi mi je bilo bez veze komentirati jer mi nisu baš jasni motivi
ali ovo je stvarno fobično
po tim kriterijima ne bi nikad izašli na ulicu niti pojeli nešto van kućeNe smije se voziti busom s društvom kad idu do grada jer se roditelji boje da će šofer zatvoriti vrata prije nego li iziđe iz busa.
Ne smije kupit pecivo ni ništa u dućanim pored škole jer se boje da će se otrovat.
4-5 godišnjaci u busevima nisu baš usporedivi :/
pa ne znam, ići na izlet s razredom - neće moći s 25 godinaZato se i kaže: sve u svoje vrijeme.Al kad je došlo vrijeme za lajsanje okolo, odradila sam i to.
Sve se stigne.
a kako se nije nitko sjetio da izlet možda i nije bio busom :?
bio je brodom ako nešto znači...
ne razumijem kakve sad ima veze koje je prijevozno sredstvo u pitanju?
zar nije poanta u njihovoj pretjeranoj brizi i ekstremnim odgojnim smjernicama?
što sad ima veze jel to bus ili trajekt? koji je, usput govoreći, jednako (ne)opasan kao i autobus. (mnogoj otočkoj djeci je trajekt svakodnevno prijevozno sredstvo, kao što je nekima bus ili tramvaj ili....vodever...)
good point.
i meni je, čitajući ovu temu, pao na pamet upravo taj topic i nikako mi nije jasno kako se slijepo jednima može aplaudirati a druge, zamisli, čak proglašavati zlostavljačima.
iz perspektive obitelji čiji se odgoj razvlači na ovom topicu, i ja mogu biti zlostavljač jednog dana. zašto? zato što dopuštam djetetu korištenje (opasnog) javnog prijevoza, jer ću svom djetetu dopustiti školske izlete...(a ti izleti nose mnoge opasnosti - povrede, krađe, utapanja...)
iz njihove perspektive ja sve samo ne odgovoran roditelj svom djetetu kad ga mogu takvim rizicima izlagati....
a tko je ono odgovoran za postavljanje mjera "normalnog", odnosno, "pretjeranog"/"ekstremnog" odgoja? mi? mi koji u većem broju alternativcima iz šume plješćemo, ali ne i ovoj obitelji?
smrdi na više razina...
tko kaže da neće moći?pa ne znam, ići na izlet s razredom - neće moći s 25 godina
a fax? poslijediplomski? i tamo ima isto "razreda". (kako god da okreneš, ljudi se u životu uvijek nađu u nekim "razredima")
i ako je ne puštaju tamo, kako vi znate da joj ne pružaju drugačije izlete? možda je djevojčica vidjela ili će tek vidjeti više od svih svojih vršnjaka zajedno...možda ni njoj samoj nisu pri srcu takvi izleti sa školom...a možda su i u šumi... (kod alternativaca
hm... ja život s prve teme ne smatram normalnim. bilo je zabavno vidjeti kad su tarzana doveli u civilizaciju - no on se tamo ipak nije snašao.good point.
djevojčica iz ove teme me podsjeća na CARRIE... jel neko gledao taj horror??? i to ne smatram normalnim.
al to je samo moje mišljenje (na koje prema pravilima foruma - imam pravo
Usporedbe su ti stvarnohm... ja život s prve teme ne smatram normalnim. bilo je zabavno vidjeti kad su tarzana doveli u civilizaciju - no on se tamo ipak nije snašao.
djevojčica iz ove teme me podsjeća na CARRIE... jel neko gledao taj horror??? i to ne smatram normalnim.
al to je samo moje mišljenje (na koje prema pravilima foruma - imam pravo
a kakve bi ti? ne mogu ih usporediti s nekim iz stvarnog života - jer takve nisam srela.Usporedbe su ti stvarno
Htjedoh zapravo reći - usporedbe su ti neprimjerene i etiketirajuće.
Ono filmske bio je pokušaj eufemizma.
Film o Tarzanu je romantična imaginacija i ima veze s topicom o životu u šumi koliko i npr. film Mostovi okruga Madison.
O usporedbi s Carrie bolje da ništa ne kažem
Osobno mislim da roditelji ovakav način odgoja prakticiraju iz dva razloga: vlastita komocija i potreba za kontrolom.
Najsigurnije je dijete nikuda ne pustiti: time si brigu i strepnje svedeš na minimum i život ti je jednostavniji. Mislim da je bar jedan od roditelja control freak. Možda ne oba, ali ovaj je dominantniji. To što su stariji roditelji nema veze.
U svim primjerima iz moje okoline tako odgajana djeca su se prije ili poslije otela kontroli. Iskreno, upravo to želim ovoj curici. Što prije. Ne mora loše završiti. Eto, nedavno sam čula kako je jedna meni draga petnaestogodišnjakinja uspjela dobiti pravo na gledanje tv-a, internet vezu sa svijetom, pravo da obuče što želi, da ostane poslije škole s prijateljicama.... a sve na vrlo diplomatski način i s puno strpljenja, pri tom nije upala u loše društvo, i dalje je odlična učenica, ali živi životim normalnijim za mladu osobu. Divim joj se upravo zato jer znam o kakvoj stegi se radilo.
Problem nije nikad u oba roditelja. U ovom mom primjeru mama je bila „normalna“, ali tata je bio taj koji je provodio stegu.
control-freak
ima ih
moja sestra je izlazila
njena prijateljica nije, tu i tamo, u kontroliranim uvjetima
bile su skupa na kupanju, u njihovu blizinu je doša postariji "gospodin" sumnjivih kretnji (držanje udaljenosti , promatranje..)
potencijalnu "prijetnju" je moja sestra uočila odmah
njena prijateljica uopće nije bila svjesna blizine tog lika
hoće li meni netko odgovoriti koliko visoko na drvo?
ili ih vi uopće ne puštate da se penju na drvo?
:shock:I - bogme je slomio ruku!
pa da, o tome ja govorim.
koliko god je juraj oprezan, ipak je još dijete. i ja uvijek zatomljujem taj osjećaj nelagode. :/
u stvari, baš me zanima vaš stav o tome, možda da prebacimo na novu temu, da se ne izgubi ovdje?
Imala sam u razredu dvije curice- obje odlične, nadprosječnih sposobnosti, omiljene u društvu-jedna nikad nije išla na školske izlete, čak nije smjela prisustvovati ni predstavi gostujućeg mađioničara (što mi je bilo :/ , ali...), roditelji nisu dolazili na roditeljske već samo k ravnatelju, druga je počela izlaziti već u 8. razredu. Ova prva uspješno privodi studij kraju, bila je na studentskoj razmjeni, druga je nakon osnovne odlučila da joj je dosta škole i upisala trogodišnju trgovačku...
Ne treba generalizirati.
Mislim da nema recepta za uspješno roditeljstvo i što su djeca starija to je teže, a posebno mi se čini teško prihvatiti činjenicu da djeca odrastaju.
Roditelji koji su uvijek u strahu da će nešto strašno dogoditi bi trebali potražiti stručnu pomoć, jer nije lako ni njima ni njihovoj djeci, ali malo zdravog straha i opreza uvijek dobro dođe.
Moji su nedavno počeli s penjanjem i da ih nismo kočili već bi prvi dan bili na vrhu, nisu baš pretjerano oprezna djeca i prvih smo par puta MM i ja dežurali svaki kod jednog drva i imali prilike i intervenirati par puta.hoće li meni netko odgovoriti koliko visoko na drvo?
ili ih vi uopće ne puštate da se penju na drvo
A sad koliko visoko, nekad i metar može biti previše...tako da ne znam.
Ovisi i o tome koliko je koje dijete oprezno, mojima se desi da se precijene i da ih treba skidati dolje, pa mi je zgodno da su niže jer mi se s trbuhom ne vješa baš po drveću.
imaš pravo na svoje mišljenje
a i ja sam rekla ono što mislim. ili da se ukinu npr. oni testovi "slika-asocijacija", jer asocijacije mogu biti neprimjerene i etiketirajuće... ??
samo crkva, knjiga i katolička glazba?nije bit toga da djevojčica oće il neće heklati il čitati knjige
bit je ta da je njoj zabranjeno sve drugo osim crkve , knjige i glazbene
dakle , nema što birati
samo to?
da, zaista je jadna, uskračena za život sa svojih 12 godina!
ok, sada bez ironije, voljela bih da je više takvih roditelja danas.
A sad bez ironije-voljela bih da se ti šališ :/ .
I svakako izbjegavaj javni prijevoz jer možeš stradati, nemoj ni slučajno pojesti pecivo da ne umreš u mukama i svakako se skini s interneta jer ćeš u protivnom upasti u loše društvo. Kao što već i jesi. Tu, na forumu
Ne možeš si zamisliti takav život?? Ova curica si ne može zamisliti drugačiji. A da se samozatvoriš u kuću i izoliraš od svijeta?? Probaj malo tuđe cipele: možda ti neće biti tako udobne kako na prvi pogled izgledaju.
mim, s tobom nešto nije u redu.
:/
:shock:
jel ti to ozbiljno???
U pravu si, nije jer ću danas pustiti curicu od 11 godina samu s prijateljicom u kino ( a to joj neće biti prvi puta) , dopodne sam joj skinula par songova Amy Winehouse, a čita horror krimiće za teenagere (zadnja 3 sam joj sama kupila). I, zamisli, odlična je učenica i još je živa, a svaki dan se vozi javnim prijevozom. Čak pojede i pecivo u pekari kraj škole!! Zamisli kojoj opasnosti izlažem dijete.
S kojom od nas dvije nešto nije u redu-dalo bi se raspravljati. :/
Pa, ti ovo stvarno ozbiljno misliš! :shock:
Ja sam imala prijateljicu koja je do kraja srednje živjela na takav način. Njnea relacija je bila škola-kuća-muzička škola-kuća-crkva i to je bilo to. Nije joj bilo dozvoljeno ništa sa strane jer je mama smatrala da je to za jednu djevojčicu dovoljno. I onda je upoznala mene
Nemaju nikakva odnos, mama je i dalje ljuta i razočarana a ona uživa u životu i dan danas sa svojih 30 i nešto pretjeruje u nekim stvarima jer joj nikad nije dovoljno slboode.
Ma meni to sve skupa nije normalno. Nisu djeca lutke nego ljudska bića koja žive u 21. stoljeću.
Evo, ja bi da me ti usvojis
Inace, ne volim ekstreme.
misliš da nema loših odnosa između djece i roditelja koji su bili i puno liberalniji?
Ako se ovo odnosilo na mene..
Mislim da ima ali isto tako mislim da nema dobrih odnosa u onakvom načinu odgoja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom