kao da me ne voli..
krećem ovo pisati puna tuge i jedva da dopustim da izađe iz mene, pogotovo ovako javno..
mislim da me moje dijete ne voli jako, tj. ne onoliko koliko inače djeca vole majke,i puno manje nego svog oca...e to mi je i najtužnije, puno više voli njega (oca) nego mene, a ja sam strašno ljubomorna.
pitam se, gdje sam kiksala i mislim si da sam sigurno loša majka jer valjda 90% djece je prvenstveno vezano za majku.
non-stop smo zajedno (ne radim), a tata nam je skoro cijelo ljeto radio u drugom gradu. kad njega nije bilo navikla sam da sam joj potrebna, ali kad je on sa njom kao da mene nema. sve što treba napraviti "to će tata"! - obući cipele,dodati igračku,hraniti..ma sve!
kad je netko pita tko joj je nešto kupio, njen odgovor je -tata!..kad je treba kupati, neda meni, jer će to-tata!
ne mogu reći da mi je to oduvijek smetalo, a da ni ne pomislite da sam luda sebična mama koja nikom neda svoje dijete-ma kakvi..dapače često mi je odgovaralo da malo odmorim nakon cjelodnevne brige o djetetu kad muž dođe s posla, ali dođu vikendi kad se ja malo zaželim igrati "baviti" svojim djetetom ali me ona ignorira-jer tu je tata!
a da ne spominjem da se u crtićima ili slikovnicama stalno spominje samo-tata-od glavnog lika.
kad se suprug i ja porječkamo i ja povisim glas, ona viče na mene.."mama ne vikati tatu"..,iako je on ljut.
eto, ja već par dana ne mogu izbiti misao iglave-zašto je tako?
moram napomenuti i nešto jako važno..sve sto se tiče strožeg odgoja djeteta ja "odrađujem", jer muž neće.
on želi ići u vtić po nju, ali je ne želi voditi tamo jer plače..prima je u krilo i ljubi poslije mog čišćenja nosa ili pranja zubi jer i tada plače a on to ne želi raditi..kad je problem u nekom njenom ponašanju šalje mene da "riješim sa njom" jer on ne želi..itd.
jednostavno joj se ne želi ničim zamjerati već je samo čeka kao utjeha poslije mene "baberoge" i drži je u krilu i ljubi..
mislim, i ja sam jako nježna prema njoj..ali joj to očito jako malo znači kad je tata kraj nje!
 |
|||
Odgovori s citatom
nely prvotno napisa
, mislim da je u ovom slučaju razlog isključivo u tome što tate nije bilo, a ti si uvijek tu. ne radiš, stalno si s njom, i sasvim je prirodno da si joj dosadila, to nema veze s ljubavlju, stoposto. probaj pogledati priču s druge strane: imaš muža koji se posvećuje djetetu i to je sreća i za tebe i za dijete. sve dok je mala zaljepljena za tatu ti imaš sve vrijeme ovog svijeta za sva ona mala zadovoljstva koja ti padnu na pamet. iskoristi to, skini grižnju savjesti i uživaj malo u odvojenosti, a kad se vratić svi će te se poželjeti
