ni u vrtiću dvogodišnjaci ne pospremaju sami igračke, nego "pomažu" teti
njima je sve igra, tako da ovo spremanje robe, obuće i slično treba tako i shvatiti. kasnije će skužiti da je to zapravo nekaj puno dosadnije od igre
mi ili sami pospremimo (ak je netko sms-nul da dolazi na kavu) ili skupa s njim, pa se usput zezamo.
ali fora je što Patrik primjeti recimo da sam mu pospremila kutak (posaugala i složila sve igračke) pa je uvijek oduševljen kad ga vidi i uvijek veli
ne treba od njih očekivati ono što i nije primjereno za njihov uzrast.