Ne znam uopće gdje da stavim ovaj topić, ali dojenje me trenutno najviše muči, pa ću ovdje.
Dakle, u petak sam s mamom krenula na put u Njemačku i nakon 13 sati vožnje (2 sudara u Sloveniji- čekanje 5 sati na +60C), smo napokon stigle, no Luna kuri 40. Totalna panika, dajemo čepič, preko noći malo temperatura padne no ujutro se opet vraća. Hoće cikiti (još uvijek samo dojimo) ali nije to ono pravo. Sva je smalaksala, oči na pol otvorene, uglavnom samo spava, plače... Popodne ja odlučim s avionom nazad za Zagreb. Avion properelac, kasni sat vremena, Luna mi kao pečica u rukama, sva izmučena, ali prima ciku i vuče. Velim, ne baš kako ona to inače radi, ali ipak ima volju. S aerodroma odmah u zaraznu. Kuri 39, ostavljaju nas preko noći. Meni su cice već kao baloni. Ručno izdajam u lavabo, ona malo papa, no niti jedan obrok onako pravi, sve nešto polovično. Krvna slika super, daju joj infuziju, jer je dehidrirala (kažu doktori da sam morala davati tekućine i pored cice!!!!!) i sljedeći dan u podne nas puštaju kući. Vele obična viroza! Temperatura joj se par puta još popela na 38,3 nisam davala ništa i onda se počela spuštati i danas je 37. No od prekjučer u podne je počela povračati. I sad sve što pociki povrati. U bolnici je imala 9,5 kg, jučer 9,25 kg. Još uvijek ima želju za dojenjem ali još uvijek to nisu obroci kakvi su bili. Od jučer imam osjećaj da su mi cice dva visuljka i kao da nema ništa u njima. Kad povraća, pelene su suhe, kad ne povraća pelene su mokre. ponekad kaka smeđe, ponekad zeleno.
Jel moguće da sam od šoka ili od njezinog "polovičnog" dojenja počela gubiti mlijeko? Što da radim da sve vratim u normalu?