I još uvijek boooooool, ta točka bola me opet budila cijelu noć i produžila se na današnji dan... A spavala sam s jednog boka na drugi, s tim da me budila bol kad bok utrne... ma grozota, ne znam što da radim sama sa sobom. Nema sumnje da se nešto upalilo, ne smijem ni pomisliti leći na leđa! A što bih sve dala da smijem potrbuške da se odmorim; eh da barem postoji krevet za trudnice s mekanom rupom za stomak kao što postoji stol za masiranje s rupom za lice, ehehehe! Ovako samo mogu kukati i čekati hoće li i kad će li popustiti...