 |
|||
Problem je što nitko ne može znati kako će reagirati na drip. (Iako je on, po meni, uvijek :/ ) Ja sam prvi put bila šest sati na dripu, a drugi put isto toliko na svojim trudovima. Svojih se trudova i ne sjećam, ali dok sam živa ću govoriti protiv dripa, to je nešto najgore što mi se u životu dogodilo. Možda bih drugačije govorila da je sve tako brzo prošlo kao kod tebe, ali ovoliko dugo...Trina prvotno napisa
Ali za epi te potpisujem, skroz. A još ako te, kao mene, šivaju na živo
Koja je fora umrtviti osjete u trudovima, a dati traljavu anesteziju za šivanje :?
pa zar ne daju anesteziju za šivanje?
a i mislila sam ako te šivaju odma "na toplo" da to i ne osjetiš toliko. ispravite me ako griješim, ipak sam bez iskustva.
daju, ako su ljudi
ključna riječ je AKO
Uopće se ne sjećam tog šivanja i jesu mi dali anesteziju.Ali nakon tog padanja u nesvjest i mrcvarenja mislim da me nije bilo ni briga,glavno da je beba izašla i da je sve bilo gotovo i u redu.Baš se ne sjećam.Drugi put nisu jer su mi dali samo jedan šav,koliko sam i popucala
Pa to sam i napisala: meni su anesteziju za šivanje dali, ali tako traljavo da sam vrištala iz petnih žila za svaki od 20-ak šavova, što vanjskih što unutarnjih. I onda mi je gin još dobacivao da izmišljam i da mene zapravo ništa ne boli. Koliko je tek to boljeloA, kao, epiduralna je strašno važna
Moji trudovi nisu došli ni blizu bolovima od dripanja i šivanja.
I mene su šivali na 'hladno'. Nakon poroda sam tamo ležala, onako fino na 'izvol'te' da svi sve vide, još sigurno 20 min, ako ne i pola sata
ma užas!
to je baš bezobrazno! mislim, znam da je to u rodilištu, ajmo reć, "normalno" al zar se ne može poštovat malo privatnost????
Cure, ovo mi je prestrašno i za čitati, a kamoli proživjeti.
ta njihova fora sa "popucali biste do glave" mi je u najmanju ruku
a ovo sto ostanes raskrecen jos sto godina da ti svaki drek moze pogledati medu noge mi je doslovno za upucati nekog.
Naravno da je prestrašno
U konačnici, žene moje i cure, ja se ništa neću buniti samo da sve bude uredu, da rodim svoju curicu i dovedem je kući i jednostavno ću sve, ama baš sve zaboraviti, jer ću znati zašto sam trpila.
Ja se toplo nadam da će jednog dana ta rodilišta postati onakva kakva trebaju biti, nitko ne traži stopostotnu pažnju, da mi netko plazi ispred mene, samo ljudskost, razumijevanje. Pa nije lako ženi koja prvi put ide roditi, nije ni peti put, stoga samo malo razumijevanja.
Toplo se nadam da će u budućnosti, nova garnitura nadobudnih doktora promijeniti način rađanja i svega ostalog. Valjda će se jednom taj drip upotrebljavati minimalno i valjda će se žena rezati minimalno.
Za sada preostaje jedino da molim Boga da sve prođe uredu i da to dijete, toliko dugo očekivano dovedem kući.
ili si fino napravi plan poroda, i zaduzi pratnju da inzistira da ga se osoblje pridrzava
sretno, draga
Pepita, slažem se s tobom u potpunosti.
Stalno mi jedna stvar stoji nad glavom, stalno me muči i muči. Nakon IVF-ova i toliko strahova da li da išta još tražim. Stalno se borim i borim s tom činjenicom i jednostavno mi stalno nešto u podsvjesti govori da pustim...
Stalno se pitam "a što ako im dođem s planom poroda pa baš zato budu drski prema meni, baš zato me etiketiraju, što ako nešto krene po zlu..."
Ipak, jednom kad se par bori s neplodnošću, htjeli ili ne ostavlja tragove. Pomisao "hoću li ja ikad biti majka" dovoljno je da izludi.
mikka mislim da ću napraviti nekakav plan poroda i držati ga se onoliko koliko se oni budu pristojno i profesionalno ponašali prema meni.
Možda je ovo najbolje rješenje, već kad je bila toliko željena trudnoća, da bude i lijep porodili si fino napravi plan poroda, i zaduzi pratnju da inzistira da ga se osoblje pridrzava
sretno, draga
ma da, kako ono ide "lijepa rijec otvara i zeljezna vrata" ili kako vec.. plan je tu da ljudi vide sto bi ti htjela, jer u trudovima nije bas lagano izrazavati zelje--a i dekoncentrira. naravno da ne moras biti gruba (ali tvoja pratnja moze).
mislim da je najveci trik u ljubaznosti prema osoblju (bez obzira na njihovo ponasanje) i kasnom dolasku u bolnicu (i njima je lakse kad sve prode na brzinu). fino se seces pred bolnicom dok ne osjetis nagon za tiskanje i to je to
mikka mislim da ću poslušati, osim ako me MM i ostali nasilno ne otjeraju u bolnicu
Jedva čekam da ispričam svoju priču
slažem se da je bolje biti prisstojan i lipo pitati nego vikati i histerizirati. ipak, i oni su ljudi koji su puni posla i samo žele što prije odraditi gamislim da je najveci trik u ljubaznosti prema osoblju (bez obzira na njihovo ponasanje) i kasnom dolasku u bolnicu (i njima je lakse kad sve prode na brzinu). fino se seces pred bolnicom dok ne osjetis nagon za tiskanje i to je to
I meni se ova mikkina kombinacija najviše sviđa. Budeš ljubazan i pristojan, imaš "popis želja" pri ruci, a pratnja ako treba tu i tamo malčice "zareži", a prije toga dok god ikako ide ostati izvan bolnice.
Izvan bolnice se možeš kretati kako tebi paše i zauzeti položaje koji ti pašu, a kad stvarno osjetiš da više ne možeš - toplo se nadati da je izgon vrlo blizu i da ne stignu više previše u rodilištu filozofirati.
Naravno da je prestrašno
U konačnici, žene moje i cure, ja se ništa neću buniti samo da sve bude uredu, da rodim svoju curicu i dovedem je kući i jednostavno ću sve, ama baš sve zaboraviti, jer ću znati zašto sam trpila.
Ja se toplo nadam da će jednog dana ta rodilišta postati onakva kakva trebaju biti, nitko ne traži stopostotnu pažnju, da mi netko plazi ispred mene, samo ljudskost, razumijevanje. Pa nije lako ženi koja prvi put ide roditi, nije ni peti put, stoga samo malo razumijevanja.
Toplo se nadam da će u budućnosti, nova garnitura nadobudnih doktora promijeniti način rađanja i svega ostalog. Valjda će se jednom taj drip upotrebljavati minimalno i valjda će se žena rezati minimalno.
Za sada preostaje jedino da molim Boga da sve prođe uredu i da to dijete, toliko dugo očekivano dovedem kući.
Samo jedan dodatak - u nekom trenutku, rodilje bi trebale imati priliku reći što i kako žele i iskoristiti tu priliku. Ukoliko nikada nitko ne kaže što bi i kako, i kasnije ne kaže što je bilo ok a što ne - kako možemo očekivati da će doći do promjena?
Ne mora to biti na ružan način, nepristojno ili histerično (iako se nekad ne može možda izbjeći), nego bi bilo dobro da svaka rodilja napiše pri odlasku svoje "pozitivne i negativne dojmove". Tek tada bi postojao temelj za promjene - jer dok god žene sve prešute jer im je u konačnici važno samo da su bebice i one same preživjele, rodilišta neće imati poticaja niti vidjeti potrebu da išta mijenjaju.
mene su šivali odmah i ništa nisam osjetila
ni tada, ni kasnije tijekom oporavka
ponekad si mislim, pa jesu li me sivali ili sam ja to samo sanjala?
zaboravih - nisu mi dali nikakvu anesteziju
pa da, prijateljica mi je baš nekidan pričala da ni ona nije ništa osjetila ni kad su je rezali ni kad su je šivali. joj,nadam se da neću ni ja.
I misliš da je njih puno briga. Da se njima išta mijenja oni bi to davno napravili i bez pohvala ili negativnih reakcija.Naravno da je prestrašno
U konačnici, žene moje i cure, ja se ništa neću buniti samo da sve bude uredu, da rodim svoju curicu i dovedem je kući i jednostavno ću sve, ama baš sve zaboraviti, jer ću znati zašto sam trpila.
Ja se toplo nadam da će jednog dana ta rodilišta postati onakva kakva trebaju biti, nitko ne traži stopostotnu pažnju, da mi netko plazi ispred mene, samo ljudskost, razumijevanje. Pa nije lako ženi koja prvi put ide roditi, nije ni peti put, stoga samo malo razumijevanja.
Toplo se nadam da će u budućnosti, nova garnitura nadobudnih doktora promijeniti način rađanja i svega ostalog. Valjda će se jednom taj drip upotrebljavati minimalno i valjda će se žena rezati minimalno.
Za sada preostaje jedino da molim Boga da sve prođe uredu i da to dijete, toliko dugo očekivano dovedem kući.
Samo jedan dodatak - u nekom trenutku, rodilje bi trebale imati priliku reći što i kako žele i iskoristiti tu priliku. Ukoliko nikada nitko ne kaže što bi i kako, i kasnije ne kaže što je bilo ok a što ne - kako možemo očekivati da će doći do promjena?
Ne mora to biti na ružan način, nepristojno ili histerično (iako se nekad ne može možda izbjeći), nego bi bilo dobro da svaka rodilja napiše pri odlasku svoje "pozitivne i negativne dojmove". Tek tada bi postojao temelj za promjene - jer dok god žene sve prešute jer im je u konačnici važno samo da su bebice i one same preživjele, rodilišta neće imati poticaja niti vidjeti potrebu da išta mijenjaju.
Pa nisu ni oni baš ludi, ko da i oni ne zalutaju malo do RODE i ne čitaju.
eh...
Porodila sam se! Prije 7 dana, 23.8.08. u 01:15h rodio se moj sin Viktor, moj mali andjeo, najveci ponos, nas divni deckic! Rodjen je 3 sedmice ranije, ali bez polijedica, hvala Bogu, tezak 3150g i dug 51 cm.
E, sad, posto sam se malo hvalila - porod.
Nism zeljela epidural i od pocetka sam govorila da iz ciste radoznaloti zelim d pokusam prirodno. Tako je i bilo.
Porod je divno iskustvo. Da se ne lazemo, boli, ali ako na to gledas pozitivno, i taj bol je zanimljiv, ma koliko bolan bio. Hodala sam dok me nisu otjerali u salu, a muzu poslala poruku u 00:37h da prilicno boli i da mozda necu pisati poruke neko vrijeme
Jedino sto me je boljelo i zbog cega sam bila "malo" glaasnija, je epiziotomija koje se plasim nenormalno oduvijek i vjerovatno je taj strah presudio. Usivanje je taakodje grozno, makar meni.
Ali sam porod - nevjerovatno osjecanje davanja sebe, neopisiv ponos i ulaganje nadljudskih napora da sve uradis kako treba i istovremeno ousevljenje, ushicenje...
Kada je dr rekla - sine, sada se poradjamo, napni se kad dodje napon kao kad kakis, bila sam u prijatnom soku. Covjece, PORADJAM SE! Radim ono sto cekam skoro 9 mjeseci!
Iz treceg naopona se rodio moj sincic. Meni epidural ne bi pomogao, jer meni kontre nisu bile tako strasan bol, vec me je boljelo rezanje, usivanje i kada je dr skocila na moja rebra 4-5 puta da spusti bebu dolje...
Mislim da je sjajno sto epi postoji i sto ga zene mogu po zelji uzeti, ali meni ne bi koristio.
Da su ti "tamo dolje" zabadali igle i provlačili konce bez anestezije, vjeruj mi, osjetila bi. Možda te samo nisu obavijestili.
Mene su odmah šivali tj. čim je posteljica izišla.....Dobila sam anesteziju na 5 mjesta injekcijom ali svejedno ni to nije pomoglo...šivanje mi je bilo grozno....Porod je ništa prema mom šivanju....poslije sam na otpusnom pismu vidjela da piše ruptura.....
A epiziotomiju nisam ni osjetila jer su me recnuli kad sam bila u trudu.
Šivanje si osjetila unatoč anesteziji zato što se njima ne da čekati da anestezija prodjeluje
čekali su oko 10-zak minuta...ne znam da li je to bilo dovoljno ili su trebali još čekati :?Šivanje si osjetila unatoč anesteziji zato što se njima ne da čekati da anestezija prodjeluje
Koliko ja znam to je dovoljno vremena. A onda stvarno ne znam zašto te bolilo. Očito da ti onda nije dobro dao anesteziju. Koliko ja znam ne bi smjela ništa osjetiti, ali valjda to ovisi i o tome jel se pravilno da. Ne znam, nisam stručnjak. U svakom slučaju grozno što si to morala osjetiti
ako nisu pogodili mjesto uboda (desilo mi se u zubara, pa mi je on sve to objašnjavao) lokalna anastezije neće djelovati
u tom slučaju su mogli dati opću anasteziju
ali im se valjda nije dalo matletirati sa općom anastezijom, pa ionako si rodila, šta ti je još malo boli
ja šivanje i epiz nisam ni osjetila. Ne znam jel to radi epiduralne ili jel sam bila izbezumljena radi svega.
epiduralna ti oduzima osjet boli od struka naniže
kad se pravilno da
ajme opća anestezija zbog šivanja :shock: meni iskreno nije jasno čemu opća anestezija kod običnih kratkih kiretaža ako nema komplikacija, a kamo li za šivanje. još će netko doći na ideju za popravljanje zuba tražiti opću anesteziju
Mene su šivali na hladno, nakon 1.5 sat od poroda, pa me i nije baš bolelo. Ali, ajde, možda je to zato jer sam imala 4 šava, a možda zato što mi je porod bio indukovan.
U toj bolnici ti ne daju anesteziju za kiretažu, a ne za epiziotomiju!
Verujem da ništa ne bi ni osetila da su me šili odmah posle poroda. Još je to sve radila specijalizantica kojoj je to bio prvi put.
Oblak_u_bikiniju, cestitam na sincicu!
mene su nakon prvog poroda sivali dost dugo ali nisam osjetila, valjda je anestezija djelovala. ali sam bome osjetila epiziotomiju. danas bi bilo kome tko bi me probao zarezati dole spicila nogu u glavu.
nakon drugog poroda, kad me babica sivala, me prilicno to bockalo i boluckalo, ali nista znacajno. bila sam sretna kad je zavrsila
a ja, u prvom porodu, nisam osjetila niti rezanje niti šivanje. uopće.
a u drugom porodu, s epiduralnom, rez sam osjetila, prilično me zaboljelo. šivanje nisam. :/
btw ja tražim lokalnu i za popravak zuba
opća anastezija zbog rupture u ovom slučajuajme opća anestezija zbog šivanja :shock: meni iskreno nije jasno čemu opća anestezija kod običnih kratkih kiretaža ako nema komplikacija, a kamo li za šivanje. još će netko doći na ideju za popravljanje zuba tražiti opću anesteziju
gle nije u pitanju površinsko šivanje
ruptura je pucanje tkiva između vagine i debelog crijeva, pucanje mišiča anusa, to je ozbiljna ozljeda
ako lokalna djeluje sve 5, ali ako ne djeluje, to nije liječenje to je mesarenje na živo
:shock: :shock: :shock:
a zato nisam mogla sjediti 3 mjeseca....evo baš sam išla gledati otpusno pismo....piše: ruptura vaginae....
do sada sam živjela u blaženom neznanju a sad mi je još gore kad sam pročitala što je MGrubi napisala.....
epiduralna nije s*nje
kao sto je @n@ napisala
ja sam je koristila i opet bi je uzela - imam samo sve najbolje reci o tome.
pa nismo zaboga u srednjem vijeku...
Do moga poroda ima dosta, ali kad se sjetim lapari i Hsg, dođe mi loše. Toliko sam postala osjetljiva na bol, da više ništa ne podnosim. Ja ne znam kako ću roditi. Izabrali smo još i obiteljskoga prijatelja za ginića, kao neka sve bude ok, on će se najbolje pobrinuti. A sada mi pada na pamet, da je bilo bolje nekoga nepoznatog uzeti. Kad ja pođem sa svojim zahtjevima i pitanjima, dr. će reći da nisam normalna. Kako da ga sad pitam za epiduralni ili ti carski. Živim u manjem gradu i kod nas je pravilo,prirodno je prirodno, sve je ostalo glupiranje. A meni se kosa diže na te gluposti.Da taj porod nije skup privatno, ja bi najradile išla privatno. Pa bi se onda za svoje novce i derala na porodu, i pitala, zanovetala, tražila vrstu poroda
Da vi samo znate koliko me je strah
Re: epiduralna nije s*nje
A što je to "srednjovjekovno" u nemedikaliziranom porodu :?
Dakako, uzevši da je taj epitet pogrdan, što bi se dalo shvatiti iz tvog posta.
Nisam rađala još, ali sam primila epiduralnu dva puta kad sam operirala nogu.
Nakon drugog puta imala sam takve vrtoglavice i glavobolje da sam mogla samo tjedan dana ležati na leđima, na ravnom bez jastuka. Kad bi se morala podići do wc -a plakala sam od bolova(a bol inače super podnosim).
Nisam još rodila pa ne znam kolika je bol, ali sigurno ne traje 8 dana. Tako da znam da nikad ne bi pristala na epiduralnu, i ne samo zbog toga nego i zbog bebe i njenog zdravlja.
ja mogu reći svoje iskustvo..prvi porod je bio 100% prirodan, trajao je 17 sati.. popucala, hemeroidi (od kojih je jedan izašao kroz šav
drugi porod je bio induciran, dobila sam epiduralnu u dogovoru sa svojim doktorom. trajao je svega par sati, sjedila, šetala i radila sve najnormalnije nakon svega 4, 5 dana...
moje iskustvo s epiduralnom je super. nikakvih posljedica i tegoba nisam imala... ni glavobolje, ni vrtoglavice ni išta.. beba super napraduje, lijepo se dojimo .. uživamo!!!
Ja nisam unaprjed odlucila epiduralna ili ne. Nego sam mislila, ako me bolovi budu satima razdirali, a je otvorena tek 3-4cm, trazit cu epiduralnu. Ako nece biti tako strasno, onda cu probati bez. Na kraju sam porod odradila ne samo bez epiduralne, nego bez kapi ikakvog analgetika (sivanje je druga prica). Imala sam tu srecu da sam do 9cm otvorenosti dosla uz sasvim podnosljive trudove i naprosto mi nije trebalo. Zadnjih sat vremena je bilo tesko, ali znala sam da je kraj blizu pa sam "stisnula zube" i pretrpila. Mozda je tako najbolje, pogotovo zenama koje nisu prije radjale. Dobro se informirati prije, a konacnu odluku donijeti na licu mjesta.
Meni je smiješno kad žene koje su rađale s epiduralnom pišu da je to super. Pa naravno da je super kad te ništa ne boli. Što se tiče tog dijela i jest super.
Ono što mislim da je jako bitno kod ove teme jest da li je nekom super rađati bez da sudjeluje u porodu ili ne.
Znam mnogo žena koje su TRAŽILE carski rez, pa i preko veze dobivale. Pitajte ih da li je super. Ma naravno pa nisu se puno mučile, doduše oporavak je poslije bio teži ali bitno da nisu prošle onaj dio zbog kojeg su tražile carski rez.
Meni osobno on nije super, osim u slučaju kada je potreban i opravdan s medicinske strane.
Popravljanje zuba s anestezijom. Moj muž je ne bi primio za sve na svijetu, osim kad mora, ježi se osjećaja utrnuća. Ja bez nje ne otvaram usta. Naravno da nam je svakom ponaosom super.
Prema tome, kao i obično, kao i u mnogim slučajevima to "super" je stvar osobe, njenog stava i onoga što ona želi.
Možda bi bilo super da pričao o nuspojavama epiduralne i o takvim stvarima, a hvala Bogu svi znamo da ih ima.
neznam samo po čemu si ti došla do zaključka da rađanjem sa epiduralnom ne sudjeluješ u porodu???
a ovo super se odnosilo na brzinu oporavka, nisam bila izmučena, nakon par dana sam sama mogla hendlat i s bebom i starijom kćeri...
a šta se tiče nuspojava... ja sam iznjela svoje iskustvo. ja nuspojava nikakvih nisam imala... a isto tako znam ljude koji imaju glavobolje i vrtoglavice od injekcije kod zubara..
i još nešto... nikako da mi bude jasno ta potreba da se svakog tko ima drugačije mišljenje ili je pristao na nešto drugačije, na nešto kaj je kao neprihvačeno, ispljuje i bude jako smiješno!!!
ja sam mislila da je ovo forum roditelja, a ne osobni forum!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom