Žena od pomorca

[simba]

Zanima me ima li među vama žena pomoraca.Naime,moj muž je pomorac,uskoro će na brod a ja ostajem sama sa dvoje djece od 2 ipo godine i 2 mjeseca.Dobro,ne baš sama.Ako vas ima htjela bih da razmijenimo iskustva u svezi takvog načina života,svega dobroga što taj život donosi(a dobar je samo radi jedne stvari) i svega lošega.Onaj dan kada on odlazi na brod ja polako umirem,treba mi otprilike tjedan da dođem k sebi.Nakon mjesec dana već je drukčije.Kasnije nije toliko bitno ostaje li on 4 ili 5 ili 6 mjeseci na brodu.Mislim,nije svejedno ali u usporedbi sa onim prvim danima to je puno lakše.Život uđe u rutinu.

[klia]

Potpuno te razumijem, moj ti muz isto često poslovno putuje i to su dani teške kome za mene. Nikako se s time ne mogu pomiriti. No zato je tu forum i obilje zadovoljstva u druženju s ovim krasnim curkama koje ti često podignu moral i uljepšaju dane samovanja!

[dorena]

ja sam jedna zena pomorca, i sama sam sa dvoje djece (mali je skoro 6 god., a mala 16 mjeseci). snebivam se na komentare zena pomoraca koje kazu "naviknes se s vremenom". mislim da se nikada necu moci naviknuti. meni je koma prvih 10-ak dana kada ode, treba mi vremena da se izorganiziram sama s djecom (kao da mi nije dovoljno grozno samo to sto ide...), a onda kada se vrati treba nam 10-ak dana da se priviknemo jedni na druge...ma sta da ti kazem, znas i sama . inace zivimo u istoj kuci s njegovima, dosta mi pomognu i super su ljudi, ali ja izbjegavam to da mi cuvaju djecu (sveki mi je u "valunge" krizi), jako su svi nervozni i ne zelim da to djeca puno osjete. cuvaju ih samo kad mi je to prijeko potrebno. a i moje metode odgoja su puuuuno drugacije od njihovih tako da sam u biti "samohrana majka"- sama s njima po cijele dane. sva sreca da ne radim, inace ne znam kako bi to funkcioniralo (ja se raspisala...... )
sto je dobro, a sto lose u takvom zivotu...
dobro je to sto napokon sredjujemo stan koji bi bilo nemoguce srediti da radi na kopnu, i sto nismo kronicno bez novaca. bio je dugo na "jadroliniji", imao je placu za djeparac (tako to volim nazvati) pa smo vidjeli da to nema smisla. sada je na stranoj firmi, dosta dobro zaradjuje i ima smjenu 2-2 (2 mj. doma, 2 na brodu). sto i nije toliko previse kao kad je bio na nasoj firmi (znao je i po 9 mjeseci biti na brodu) planiramo srediti stan, nesto ustedjeti, i gotovo sa brodom!!! i ne mogu docekati taj dan! a lose je to sto nas to prokleto more razdvaja,nekad mi ga je zao sto nije s djecom, sto ne vidi kako rastu... ujedno je to i najgore sto takav odvojen zivot donosi nije bio dorianu na svim rodjendanima, nije bio tu kad su djeca prohodala, kada im je izbio prvi zubic... sve je propustio. i naravno, imam osjecaj da nam je vrijeme ukradeno. toliko smo dugo skupa, a ustvari nismo zajedno...

[flower]

moj tata je bio pomrac, mama nije izdrzala negdje oko mojeg drugog rodjendana ultimativno je trazila iskrcaj - bilo joj je jako tesko biti sama s djetetom koje je tada imalo neke posebne potrebe.
to nije posao s 7 kora, nazalost to je zivot s 7 kora

[nuna]

MM nije pomorac , ali je sportas . (Nazalost , nije nogometas :wink: )I ne vidjamo se cesto . Kad sam bila trudna s 1. djetetom , otisao je 2 1/2 mj prije poroda , vratio se 2 1/2 poslije , bio sedmicu dana , otisao ponovno na 20 dana i tako stalno.
Kad radi doma , onda stalno mora biti na terenu po okolici . Pa si jos nadje i koji extra poslic ( zbog love ).Nemam svekrvu , mama mi (uglavnom) zivi u drugom mjestu. I tako sam uglavnom sama. I je , tesko je, ali znala sam sto me ceka . Meni bas i ne smeta toliko , ali djeca... Morat cemo nesto promijeniti u zivotima !!!
Vama , zene pomoraca , cestitam na hrabrosti! Razumijem vas u cijelosti.

[klia]

Nuna, je li možda šahist ko moj?

[nuna]

( Da bar je , ne bi morao trenirat 2 x dnevno.) Predlozit cu mu promjenu sporta! Ako nece sah , moze i na kuglanje.Spasila bih se da se pocne zanimati za grncastvo, ali to nije sport....A da ga posaljem na brod ?Onda cu moc kukat ravnopravno s drugim curama s teme!Eto , sad ste mi dale mislit...

[klia]

A ja se ponadala da smo supatnice! Ovaj isto trenira - ali satima za kompjutorom! :shock:

[Sanja]

MM nije pomorac, ali dosta putuje poslovno i ja sam u bedu svaki put i prije i za vrijeme njegovog putovanja. Ali, kad dodje...

Vama, ciji su muzevi pomorci, se divim! Mislim da bih ja umrla od brige...

[reja]

Evo moj dragi je u proslu subotu otisao na brod.
Istina da su prvi dani kad ode najtuzniji, ja se zato obicno dobro zatrpam poslom pa mi to nekako lakse prode. (to je onaj tipicni zenski sindrom - kad nemogu pocistiti nered u glavi pocistim sve ostalo - i to je nesto.)
Sta da ti kazem sta neznas i sama?
Svi mi koji smo u toj kozi uvijek se nadamo da ce danas - sutra biti lakse ovdje, da ce iskrsnuti prilika, da cemo sami sebi stvoriti "nesto normalno" za raditi kod kuce, da cemo dobiti na lotu pa on vise nece morati na brod, i slicno..
A u meduvremenu se plovi..
I puno je toga tuznog. Kad u rodililstu svim mamama i bebama dolaze tate a ti neznas ni dali je tvoj dobio e-mail ili brzojav ili sto li vec i uopce saznao da je otac.. Kad u zadnjem mjesecu trudnoce ides na pregled i u cekaonici je 5 trudnica sa svojih 5 muzeva a ti si dosla sa svojom mamom.. Kad svane vrazje jutro kad u 4 i 30 ode iz stana s torbama..
Kad ti se njegova pisma ucine daleka pa te uhvati svasta..
A dobro? Dobro je sta kad tvojem djetetu nesto treba odes i kupis mu to sto mu treba. Bez puno teksta. Dobro je i to sto nemoras gristi nokte koliko se okrece brojilo zbog grijanja i kako ces to platiti.. Dobro je sta ako ne radis uzivate oboje u njegovim slobodnim danima kako god hocete.. A najbolje je kad otvoris vrata muzu kad se vrati kuci, i cim ga pogledas vidis da te jos voli i da je presretan sto je tu.

[dorena]

bas si reja to sve lijepo napisala... MM se treba ovih dana vratiti doma pa sam sva na iglama. dobro je i to da je otvoren ovaj topic, pa i to vrijeme bez muzeva moze proci malo lakse kad se imas nekome pojadati tko te u potpunosti razumije.
hvala simba za topic!!!!!

[Natasa30]

Dobro je sta ako ne radis uzivate oboje u njegovim slobodnim danima kako god hocete.. A najbolje je kad otvoris vrata muzu kad se vrati kuci, i cim ga pogledas vidis da te jos voli i da je presretan sto je tu.

S obzirom da ce mo i mi sada biti razdvojeni od muza i tate svaki mjesec dana po mjesec dan i mene si Reja rasplakala

[klia]

Rejo, predivan post!
Što da vam kažem nego: divim vam se kako uspijevate sve to podnijeti. Uvijek sam mislila da žene pomoraca zaista moraju biti posebne osobe: bilo da su se takve rodile ili ih je ljubav prema mužu i obitelji takvima učinila.
Ubr. i meni muž putuje sljedeći vikend i već sam u komi. Mrzim taj čin njegovog spremanja na put, ostajem doma sa svekijima i vjerovali ili ne, lakše bi mi bilo da ostajem sama s Matejem.

[simba]

Baš mi je drago što ste se javile sa nekim svojim iskustvima u svezi ovog mog pitanja.Danas je točno 3 tjedna da je moj dragi muž otišao na brod.Ono najgore je prošlo ali daleko od toga da neće biti tužnih trenutaka.Trenutno živim na selu(štedi se za stan,a podstanarstvo mi se čini kao bacanje novaca u vjetar) tako da je i to jedan od problema.Sama činjenica da sam na selu,za bilo što obaviti mi treba auto,uglavnom nimalo,ama baš nimalo praktično.Trenutno ne radim,na porodiljnom sam(faks imam) pa sam uglavnom doma sa mlađim djetetom dok je veće u vrtiću.Divna kuća u prirodi,sa jako malo susjeda,njegovi u blizini,svi mogući aparati u kući...ali ipak malo daleko(otprilike 40 min. do grada,što je i više nego puno.)Malo sam i izgubila vezu sa ljuduma jer mi je sve daleko.Ja to zovem svoj "zlatni kavez".Da je on tu ne bi mi toliko smetalo,ali ipak mislim da nakon izvjesnog vremena bi.Da je on tu onda o stanu ne bih mogla ni sanjati a ovako je stan sa svakim njegovim odlaskom sve bliži i bliži.A onda kada se on vrati kući onda sve odjednom ima smisao,i to veliki smisao,jer znamo da je svaka naša žrtva urodila plodom.Naposljetku,samo je jedan razlog zašto su naši muževi pomorci.Samo jedan.Dok je on na brodu,naravno da sama odgajam djecu.Nova beba je donijela novi ritam u obitelji tako da imam jako malo slobodnog vremena za sebe,kao i druge mame.Moram biti i mama i tata svojoj djeci a to zahtijeva jako puno energije i strpljenja.Mlada sam pa mogu.Da radim to bi bilo skoro nemoguće sve stići bez neke pomoći,ovako sve sama obavljam.I svaki dan otkrivam neku novu snagu u sebi,snagu koja mi ne dopušta da se prepustim jer imam ta dva mala bića koja ovise o meni.Oni su moj cjelodnevni posao.Oni su plod naše ljubavi tako da je uvijek dio mog muža tu,kraj mene.I nisam sama.Žrtva je sastavni dio života i kada se to shvati ona se vidi svjetlo i u najmračnijem danu.A ako nema ljubavi onda ništa ne vrijedi.A ja svog muža volim najviše tako da činjenica da je on pomorac nimalo ne utječe na našu ljubav.Dapače,ona je samo veća.Bio on sa mnom ili na brodu,ja ga isto volim.U ime te ljubavi i boljeg života za nas(i praktičnijeg,naravno) spremna sam na sve ono što život daje."Život ionako donosi sasvim dovoljno iskušenja koje treba prihvatiti,pustiti da prođu kroz tebe i - odrasti."Poanta ove moje priče je da sve ima svoju cijenu i da ma koliko odvojenost boli,moguće je i u njoj naći ljepotu.Ono ushićenje i neopisiva radost kada znaš da ti se muž uskoro vraća,mogu razumijeti samo žene pomoraca.To je takav osjećaj koji je jednak danu kada ste se sreli ali i jači.Tako da ja i moj muž svaki put kada se vrati sa broda,počinjemo "hodati" i upoznavati, ali i još više voljeti jedno drugo!I život ima viši smisao nego inače!

[nuna]

Mislila sam odgovorit jos kad je Reja zadnji put pisala , ali mi se ucinilo neumjesnim. Rasplakala me do bola.A evo sad i Simba sa svojom ljubavi i optimizmom ( doista su zene pomoraca nacinjene od drugacijeg materijala nego li mi druge ). Vec rekoh kako moj zivot nije puno ispunjeniji suprugovom nazocnoscu nego li vas. dapace , vidjamo se i manje. A zajedno smo od kad smo bili djeca. Ne mogu zamislit zivot bez njega ( probali mi i tako , ali nas je brzo proslo ).
s druge strane , cini mi se kako razumijem sto je Dorena htjela reci i ja se osjecam tako : gadno je kad ode , a kad se vrati nije puno bolje (osjecam kako se njemu zivot nstavlja , covjek je dosao doma i ocekuje kako ce sve biti po starom ). E tad bih mu ja najradije "bacila tavu u glavu" i sve me nervira : i njegov komoditet i razbijanje dnevne rutine u koju se uhodam s djetetom i njegova ljubav ... A istovremeno zarko zelim da me grli i ljubi i da mi prica... Mrzim ga i volim u isto vrijeme!
Jos se ne stignem navici na njegovu prisutnost ( makar cesto samo za ruckom ili nocu ) i on opet odlazi! Pitam se svaki dan 5 milijuna puta : cemu sve to?

[dorena]

evo, ja vam moram reci da je moj muzic napokon dosao!!!!
vec zadnja dva tjedna sam bila luda cekajuci taj dan. obratila sam paznju na to kako funkcioniramo, i evo za sada je super. ovaj put je izostala faza privikavanja, imam osjecaj kao da nije ni bio na brodu i neizmjerno mi je drago radi toga. ljubav moja najveca...
zelim i vama da se muzici sto prije vrate, i da sto rijedje idu, i da pocnemo napokon zivjeti nekim normalnim zivotom.
saljem vam puno pusa ohrabrenja i virtualnih zagrljaja! prodje i to...

[M&T]

Blago se svima čiji su muževi doma ili su došli s broda. I moj je pomorac i to bude 6 mjes. na brodu (uglavnom, a ispadne i više), a doma koliko uspije.... Nije mi užasno prvih par dana, užasno mi je cijeli njegov ugovor, i ne mogu živjeti od tuge. O d trenutka kad on ode ja noće ne gasim svjetlo dok spavam jer sam sa curicom potpuno sama i uvijek me strah da će se nešto loše dogoditi upravo noću i to dok ga nema.... Polako gubim živce, više nisam ista i jako mi je teško. Čujemo se često a meni koliko mi je drago toliko mi bude i teško!
Nadam se da će jednom njegovom pomorstvu doći kraja...... i da ćemo sretno živjeti i proživljavati sve zajedno!!!!

Usput, danas nam je godišnjica braka, a on je daleko, daleko........kao i sve prethodne godišnjice.....

[Zvoncica]

Moj je dragi danas otisao na brod. Po ne znam vise koji put. Taako sam tuzna. Isplakala sam kisu suza. I uvijek se nadam da ce mi slijedeci put biti lakse. Kazu zene da se naviknes. Mi smo 5 godina skupa. Koliko jos treba da se naviknem? Svaki put mi je jednako tesko. Osjecam se ko Pale sam na svijetu. Usprkos mojim dragim prijateljicama i rodbini. Meni treba ON. Tu prazninu nitko ne moze ispuniti. Vidim da ni vama nije lakse, drage moje. Reja je sve to predivno opisala i ja bih potpisala sve sto je rekla. Simba takodjer. I sve ostale.Lakse mi je kad ovo mogu podijeliti s vama koje razumijete kako mi je.
Moj sin je imao tri mjeseca kad ga je tata prvi put vidio. Nece biti tu ni kad se rodi druga beba. O rodjendanima, godisnjicama i blagdanima da i ne pricam. Svi najvazniji dogadjaji u nasim zivotima prosli su bez tate. i lijepi i ruzni. To je tesko i boli strasno.
Ali, nije sve tako crno. Ima jedna svijetla tocka. Da smo moj dragi i ja stalno zajedno ne znam kada bih cula ono VOLIM TE. Ovako razmjenjujemo romanticne mailove u kojima otkrivamo svoje osjecaje koje mozda nikada ne bismo izrekli "u zivo". Tako hranimo nasu ljubav. A nemamo ni priliku posvadjati se :D .
Najgore mi je prvih tjedan dana. Kasnije organiziram sebi zivot i ponese me kolotecina pa dani brze i lakse prolaze. Ali neka praznina je uvijek prisutna. Brojim dane ko u vojsci. Imam osjecaj da mi zivot prolazi u cekanju. Ali imam svoju malu srecicu koja mi razvedrava dane, a jedva cekam da vidim i izljubim svoju novu bebicu. Neizmjerno volim svoja tri musketira i to me cini sretnom.
Eto, vec mi je malo lakse kad sam vam se izjadala. A jesam zapilala...
Draga M&T, ne budi tako depresivna. Tocno znam kako ti je. Pokusaj naci snage, jer tvojoj curici treba vesela i jaka mama. Moramo nauciti zivjeti i kad njih nema i svima nam treba puno snage za to.
Drz'te se!

[simba]

Draga Zvončice,točno znam kako se osjećaš.Taj dan njegovog odlaska najradije bih prespavala i probudila se sutradan ali nisam Trnoružica i ne živimo u svijetu bajki.Proći će i taj prvi tjedan a onda i prvi mjesec.Evo meni je u ponedjeljak(15.03) već 2 mjeseca da je na brodu.Uvijek mislim da neće nikada vrijeme proći,a to misle sve žene pomoraca ali vrijeme nekako prođe ili proleti. Kako kome.To si lijepo rekla da moramo naučiti živjeti ali sretno živjeti i bez njih.Na kraju krajeva ima i gorih stvari u životu nego biti žena od pomorca!Zahvaljujem Bogu što imam muža kakvog imam i zdravu dječicu.Zato žene pomoraca,ne predajte se crnim mislima.Neoboriva je činjenica u životu da nikome nije lako.Svatko se zbog nečega jada.Netko se jada jer nema novaca a mi se jadamo jer smo trenutno bez muževa.Ipak,rijetko tko da ima sve što poželi!

[Zvoncica]

Ne mozes i ovce i novce, je li tako Simba? Rekla sam ja svome da bi ja radije malo skromnije zivila pa da smo mi skupa. Iako ne znam kako bi uopce zivjeli da on nije na brodu. Divim se ljudima koji zive od dvije place. To je stvarno umjetnost. Ipak, ja se uvijek nadam nekom cudu (a cak ne igram loto ). Potraje li ovako jos koju godinu mene ce ubiti ovi stresovi i tuga.
Ma nek su nama oni zivi i zdravi i nek se mi volimo, pa ce sve biti dobro!

[dorena]

draga zvoncica, potpisala bi apsolutno sve sto si rekla , cak imamo istu situaciju sa rodjenjem djeteta. MM je bio na brodu 3 mjeseca prije nego se darla rodila, i dosao je doma kada je imala 3 mjeseca... uzas! ja samo mogu misliti kako je njemu, vjerujem puno gore nego meni. ja ipak ostajem s djecom doma a on ih ne vidi i po par mjeseci
evo jutros u 5 je otisao i ne mogu doci k sebi, tako sam tuzna... kada je sjeo na bus, rekao je sa suzama u ocima nek mu jos jednom poljubim djecu za njega, a kada je izlazio iz kuce nije imao snage ni pogledati ih... rekao je da nece moci otici ako jos jednom udje u sobu da ih poljubi . kad se samo sjetim koliko ce darla pitati za njega muka mi je, i najradije bi se zakopala negdje u rupu da me nema i da me nitko nista ne pita, da ne moram ni s kim razgovarati, nikoga gledati...
i ja sam MM rekla da bi radije da krpamo kraj s krajem nego da mora ovako ici, ali on na kopnu nema posla u svojoj struci, a i kada bi nesto nasao kako bi zivjeli?
a o tome hocemo li se naviknuti? cisto sumnjam. meni je svaki sljedeci put kad ode sve teze i teze umjesto da mi bude lakse kako neke zene kazu. mislim da se ne mozes na takve stvari naviknuti ako ga volis kao i prvog dana. te zene koje kazu da su se navikle, ocito im je ljepse samima nego s njima, ne vidim drugog razloga. a meni je s mojim ljepse nego samoj, makar se svadjali po cijele dane ..
e bas smo se usrecile, sve mi...

[Zvoncica]

Draga Dorena, kad sam se upisala na ovaj topic citala sam tvoj post o tome kako ti je muz upravo dosao i kako si sretna. A sad si me opet rasplakala . Kako ti godisnji brzo prodju... I moj je otisao jedno jutro prije 2 i po tjedna, u 5:30 ujutro. Ne znam kome je od nas bilo teze. Prve dane mi je najgore odgovarati na Ivanova pitanja, a najradije bi se zatvorila u sobu i tulila. Jednom kazem ja Ivanu da je od njegovog rodjaka tata isto na brodu. A on ce njemu: Tata ti je na brodu pa ti mama place! A ja mislila da me nije vidio 8) !
Znam kako ti je sada. Isplaci se do mile volje, jer nema smisla glumiti hrabrost. A djeca razumiju sve. Oni to bolje podnose od nas.
Lipo meni moja pokojna baba govorila: Cerce, nikad nemoj za pomorca! :wink:
Sad znam na sto je mislila.
Drzi se Dorena! Saljem ti veliki zagrljaj!

[dorena]

ta dva mjeseca sto je doma zaista tako brzo prodju, a ona dva kad ga nema se razvuku k'o trakavica, nikada proci. ipak mislim da mi je najgore ono cekanje 10 dana prije nego dodje .
sutra se treba ukrcati na brod, i onda ce nam razgovori biti sve rijedji i rijedji... i tako mi nedostaje...
vjerovali ili ne, jedina mi je utjeha ovaj forum . drage moje, koliko god da sam tuzna sto je otisao, sretna sam sto imam vas, nekoga kome se mogu izjadati, nekoga tko me razumije...

[M&T]

Drage moje evo vam malo utjehe: moj zna na brodu biti 7 mjeseci minimalno, a doma može biti 10-ak dana.... Nikad se ne zna kad će otić....Zato glavu gore i budite sretne sa tako kratkim ugovorima i sređenim životima da znate kad je doma, a kad nije i da možete puno toga planirati za razliku od mene..... :wink:

[Zvoncica]

M&T, di ti to muz naviga? Neka mijenja kompaniju pod hitno. Pa to je uzas! Moj je na brodu 4, 2 doma. Iako je to uvijek vise od 4 i manje od 2. Dorena ti si onda prava sretnica medju nama . Moram se pohvaliti da smo prije ovog ukrcaja bili skupa 3 i mjeseca, jer smo mali i ja bili mjesec dana kod njega na brodu! Ali sad me ceka dugo i tesko razdoblje bez njega jer dolazi nova beba.

[dorena]

M&T, javi mi na pp na kakvoj ti je firmi muz, i sto je po struci. mozda ti mogu pomoci sa brojevima telefona za bolju firmu!
a MM je promijenio firmu nedavno, s tim da je bio na 7-8 razlicitih dok mu ovo nije upalilo. stvarno nam je puno lakse, ali i njemu bas nije najsigurnije koliko ce ostati doma. prosli put je umjesto 1,5 mjesec doma bio samo 8 dana. kao-frka sa smjenom i moze li on upasti . posto je novi na firmi, nije mogao odbiti jer bi ga vjerojatno kasnije zezali.
a draga moja zvoncica, nikako ti ne bi htjela biti u kozi jer tocno znam kako ti je. ja prosla sve to... znas da te ceka najradosniji trenutak u zivotu, a moras to proci sama . nego samo se moras radovati tom djetetu sto ce doci, i brinuti o onoj vecoj bebi nadajuci se da ce se nesto promijeniti uskoro...

[ivana7997]

citam vas, cure, i uopce ne znam sto bih rekla. nema sanse da bih ja to mogla.

mm nije pomorac, ni slucajno, ali je barem jednom mjesecno na putu, evo upravo se vratio s puta u srijedu a u subotu opet ide. nije ga bilo 13 dana, malac je u meduvremenu prohodao, ima raznih novosti u kuci.... a da ga nema mjesec dana, opce ne znam tko bi ga prepoznao.

ja kukam i kukam kad ga nema i tesko se kontroliram da prestanem kukat jer evo vama je npr neusporedivo teze nego meni.

drzite se.

[Zvoncica]

Mislila sam i ja da ne bi to mogla. Pa me dopalo :? . A kad se mora onda se moze i vise nego sto mislis da mozes. Ali ako se bas ne mora, bolje izbjeci :wink: . E jesam filozof...

[dorena]

cure moje drage, kako prezivljavate? ja MM cekam tek za mjesec dana

[Natasa30]

Dorena daj prestani rasplakivti mame ovdje Ej sta je moj muz ono posto ni njega nema vise od mjesec dana kako bi ga prozvale

[dorena]

otac na sluzbenom putu?

[Natasa30]

[apricot]

Moja prijateljica bi ga, budući da joj muž ide na živce, prozvala super-muž!
Ili bogomdan-muž!

[dorena]

apricot .

[reja]

Ma evo taman jucer brojim -18, pa reko' ajde, i ovaj smo izgurali, jos zbilja malo.
I onda jutros odem provjerit postu da mi kava bude slada.
You have one (1) unread message.
Subject PRODUZILI SU MI UGOVOR
:shock:
:?

[dorena]

joj reja, tako mi je zao . koliko ce duze ostati?

[reja]

Umjesto 14.05 do 30.05.
Ma znam da mozda nekom normalnom to i ne izgleda tako strasno, (ah, di je stalo 4 mjeseca stane i 4 i pol..) ali kad revno radis krizice na kalendaru pa te sa negdje na 2 tjedna sutnu opet na preko mjesec dana malo se uzgoropadis.
Ma u svakom alucaju bolje da je saznao sad nego zadnji dan kad je vec spakiran, jer i to nam se desavalo - zapravo jednom su mu to napravili tri puta u istom ukrcaju.Sve skupa je zakasnio mjesec i nesto dana, i isto toliko bio spakiran, i svaki tjedan utorkom i petkom ocekivao smjenu. Bili smo luuuuudi. Pa se tjesim da su ovi barem izabrali novi datum. Nova kompanija naime. Veselili smo joj se jer da su dosta precizni sta se tice tih smjena. Ah!

[Zvoncica]

Ajme Reja to je groznooo...! Nema mi gore stvari! Spremim se na odredjeni datum i onda produzeci. Uzas! Pravo mucenje. To moze razumjeti samo onaj koji ceka. Mome su produzili mjesec dana kad se Ivan rodio, tako da ga je vidio tek kad je mali imao puna 3 mjeseca.
Ovaj ce imati oko dva kad tata dodje.
Ako prodje bez produzetaka :wink: .
Drz se! Proci ce i to.Koliko ce ti onda biti doma? Ima li bar pristojan godisnji?

[reja]

Klasicnih 2 mjeseca, nadam se da tu nece biti nekih negativnih iznenadenja. (i to vam je, vjerujem, poznato. Ring-riiiing-halo..Trebalo bi nam hitno uskociti na brod taj i taj..)
On: A sta cu im rec, ako ja njega otkacim dvaput, treci put ce on mene..
Pfffft!
Barem ce uloviti sesti i sedmi mjesec kuci, nadam se samo zbog malog da nece biti bas onako pakleno vruce kao prosle godine, da se mozemo malo promuvati.
Cekam malo i kraj kucnog pritvora, idem s malim svaki dan u setnju, ali kad je dragi tu sve je to lakse i dostupnije.
Ako Alex nabije jos koju kilu morat cu kolica i njega nositi u 2 ture i gore i dolje sa cetvrtog kata.
Jos koji produzetak smjene i imat cu guzu ko bog!
/allways look at the bright side of life)

[Zvoncica]

Znate sta me fascinira? Kad citam sto vi cure pisete cini mi se da citam vlastite misli! I bude mi mrvicu lakse. E sto mi je drag ovaj topic! :D :D

[Zvoncica]

Cure, da vam se pohvalim.Dragi stizeeeee...!!! Prekosutra :D ! Prvi put ce viditi nasu "mrvu" Leona. Nadam se samo da prilagodjavanje nece trajati predugo :? . Meni sad pocinje ljeto! Kako je s vama?

[M&T]

Evo da malo obnovim i ovu temu sa tužnim za mene vijestima... Moj dragi je sinoć opet po ko zna koji put otišao na brod i nema ga do početka 5. mjeseca iduće godine (ako Bog da da mu ne produže ugovor kako to obično ispadne)
Ovaj put ga neće biti kad mi bude najpotrebniji i emotivno i fizički (porod blizanaca) i jaaaako sam skrhana.....
Mala danas cijelo jutro pita di je tatica, jel se vraća s broda???? a meni samo tako izaziva suze na oči....Užas.... A bio je doma malo više od mjesec i pol.... i To je sve za cijelu ovu 2004. god.

[odra]

Cure moje, baš mi je nekako teško kad ovo čitam... Svaka čast na hrabrosti i strpljivosti!!!! Strašne ste!!!!

MM i ja se ne razdvajamo tako često, a svakako ne na tako dugo. Povremeno ja odem na neki službeni put ili edukaciju, povremeno on, pa nekad i na odvojene društvene vikende. Nama to bude super jer se dodatno poželimo. Ali oni trenuci kad moram sama leći u krevet navečer i ugasiti svjetlo... Zato vam šaljem puno podrške i dobrih vibri!!!

[npjaksic]

Joj cure stvarno vam se divim!
MM radi sezonski:6 mjeseci se ubije od dosade,a 6 drugi od posla.Kad radi ne viđam ga po cijeli dan,dođe krepan doma,stavim ga u krevet ko malu bebu.Ali ipak me tješi što se uvučem u krevet i zagrlim ga

[simba]

Draga M&T,dobro znam kako se osjećaš.Moj je dragi otišao na brod 4.listopada ove godine.Skoro mjesec dana.Imamo veliku sreću što su mu ugovori 4 mj.na brodu a 4 mj.doma i radi toga sam sretna i zahvalna malima kosookima(Japancima).Ovaj put kad je otišao je bio drukčiji od svih drugih jer sam napokon počela raditi,nakon dvoje djece.Radim u jednoj osnovnoj školi gdje predajem prvašima i drugašima engleski.Radno vrijeme je odlično za mame sa malom djecom tako da sam skroz zadovoljna.Ovaj me posao spasio,mislim psihički.Uza sve obaveze,navečer budem tako umorna da čežnja za njim nije tako jaka kao prije.Nije tako intezivna kao prije.I ne boli toliko.U radu je spas!Pozdrav svim ženama pomoraca!

[la11]

Ja nisam žena pomorca,ali moj tata plovi.
Prvi put je otišao na brod kada sam ja imala 7,a brat 3 god.,znam da je mami uvijek bilo isto teško kada je odlazio,a pogotovo šta je prvih par godina bio po 10 mj na brodu,a smo mjesec ili dva dima,užas.
Samo znam da ja nebi nikada imala muža pomorca,zbog sebe i djece.mi u biti našeg tatu i ne poznamo.Kada je dolazio doma taman se navikneš na njega i on ode,gozno.

[M&T]

[quote="la11"]
Samo znam da ja nebi nikada imala muža pomorca,zbog sebe i djece.quote]

Ponekad ne možeš ići protiv srca, a kad bi žena (ili muškarac) mogla odabrati baš sve što bi htjela imati kod muškarca....eh, eh....ja da sam birala i zanimanje i izgled i inteligenciju i financijsko stanje muškarca vjerujem da takvog ne bi nikada našla

Život je kompromis i na neke stvari treba prisati odnosno izvagati jesu li vrijedne neke žrtve u korist možda nečeg drugog što dobijaš. Ja svog muža zato što je pomorac (što mu je jedina mana ) ne bi nikada zamijenila za milijone drugih muškaraca koje sam upoznala i koji su radili u mojoj blizini :/

Nije sve u životu idealno.....

[paola-xx]

Sve više boravim na forumima čitajući o ženama pomoraca ,jer i sama ću postat jedna od njih...zaručili smo se prije par mjeseci,volimo se..sve je super a slušajući vas i upijajući svaku rijeć koju napišete ..iskreno bez obzira šta sam jaka karakterno i psihički,strah me samoće kad ode..i jedna rećenica mi je ostala urezana u misli odavde"on nije niti vidia prvi zubić ditetu kad je izrasta"jer ga nema,jer je na brodu ...i tako će mi bit cili život 3mj doma,3 mj na brodu...volim ga,zaljubili se na prvi pogled,sudbina nas spojila na tako neobičan način i nakon par mj.znali smo da želimo zauvik ostat skupa..u planu su nam dica...a onda mojih sto pitanja...kako ću bez njega,kako ću kad će mi tribat podrška,kako ću sama s dicom.....i tako u nedogled...tješim se pokušavam o tome ne razmišljat,ali sve su to realne činjenice....sva srića postoje ovakvi forumi di možemo razmjenjivat sadašnja i buduća iskustva...
cure lipi vam pozdrav

[nadia]

ne zavidim ti... mi imamo dvoje dice, 2.4 godine i 8 mjeseci. život mi se okrenuo naopako od kad sam rodila prvo, prioriteti se promjenili, ja se promjenila... on ostao isti.. doma kad dodje, nama je život full tempo.. njemu je godišnji.. neki put imam osjećaj da se gubimo, udaljavamo, ne razumijemo više. jutros je otišao rano, poljubio dječicu i mene, plakala sam dok se nisam ustala. život s njim i život bez njega. uhodavanje, čekanje, brojanje i odbrojavanje. on se ljuti jer kao njega sam zapustila, okrenula se djeci, ja se ljutim jer on ne vidi da su djeca jako jako potrebita u svakom trenutku, (npr,-pa sad sam ju presvukao, ili -pa šta opet treba jest??) i da ni ja ne gledam više na sebe a kamo li ću još na muža paziti... neka me netko ne shvati krivo al ja ga obožavam, volim, i ne želim ostati bez njega, ja dišem tek kad je on uz mene.. ali katkada je jednostavno tako teško s njim.. česte su svađe..
ne želim te obeshrabriti, samo te pripremiti da kao žena pomorca moraš, ali moraš biti jaka i spremna na sve. drži se, i hvala bogu na ovoj temi, nadam se da nas ima još...?

[miki rica]

pozdrav svim zenama pomoraca,i ja sam jedna od njih.već odavno čitam vase poruke i lakse mi je jer sam se u puno toga nasla.ja sam s mojim muzem u braku 11 god.i sve te godine on navigaje,imamo 3 djece.triba puno snage i strpljenja kad je on na brodu.kad je doma,najsritnija sam zena na svitu.triba doći za par dana,zivim za trenutak kad ćemo ići po njega na aerodrom.taj osjećaj ushićenja,sreće se ne moze opisati,to se mora dozivjeti.